Iako je prvi honorar zaradio kao petogodišnji maneken, Jovan Dabović je veoma rano shvatio da mu je gluma predodređena.
Iako ga publika, za sada, uglavnom zna po ulogama u brojnim pozorišnim predstavama, harizmatični glumac priznaje da mu je film ipak prioritet, a da pozorište voli. Iako su u predstavama za njega, uglavnom, rezervisane uloge zavodnika, pokazao je da mu transformacija dobro ide i da, ne bez razloga, voli da istražuje različite uloge, ali i sebe, da preispituje njihove i svoje mogućnosti i da ponudi nešto novo.
”Želja za glumom se pojavila kada sam bio u školi za talente UMS. Tada sam pošao na tu glumačku sekciju, i osjetio da je to to. Preispitujem se jesam li glumac, jesam, ali opet se sebi dokazujem non-stop”.
Prvu ozbiljniju ulogu imao je 2015. godine kada je, kao student cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti dobio priliku da u predstavi “o.Rest in peace - Saga jedne balkanske porodice” igra vojnika i na daskama koje život znače pojavio se zajedno sa profesorom u čijoj klasi je bio, Branimirom Popovićem.
”Predstavu je režirao Stevan Bodroža. Osjećaj je bio fenomenalan. Prije svega rad u CNP-u bio mi je pojam, jer sam tada bio na studijama. Ekipa glumačka, scene sa Nikolom Perišićem uvijek prepričavamo, moj profesor Bane Popović je igrao, prva uloga sa profesorom i još mnogo stvari po kojima ću to pamtiti”.
Od tada, smjenivale su se uloge. Igrao je u predstavama “Omladina bez Boga”, “Kontrarevolucija”, “Palastura”, “Gorska drama”, “Posjeta”, “Gospodin Foka”, “Sveti i prokleti”, “Bure baruta”, “Slavuj”, “Gospođa Bovari”, “Melanholija”, “Zimska bajka”…u serijama i filmovima “Budva na pjenu od mora”, “Iskra”, “Grudi”, “Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa”…kratkometražnim filmovima, operi, kabareu, baletu, TV reklamama, spotovima…Čeka ga snimanje u srpskoj seriji “Dinastija”.
Kaže da voli sve uloge, ali jednu ipak izdvaja - to je lik profesora Bjelanskog u predstavi “Kontraevolucija”, a kada malo ostari priželjkuje da igra Šajloka iz “Mletačkog trgovca”. U svim žanrovima voli podjednako da igra, a kada bi se usudio da mašta sa kojim rediteljima bi volio da radi birao bi najbolje.
”Kada bih maštao, to bi bio Tarantino ili Spilberg. A od glumaca Ljuba Bandović i Nikola Kojo. Nemam želju za inostranstvom. Ako dobijem šansu, iskoristiću je, ako ne, i ovako sam zadovoljan”.
Nema, kaže, glumačke idole, ali ima glumce i glumice koje obožava da gleda i u čijim bravurama uživa. Voli da radi sa ljudima koji su pozitivni, u poslu insistira na profesionalizmu i koheziji, gluma je za njega prije svega ljubav, a aplauz publike cilj.
”To je način života, način promatranja i razmišljanja. To je ljubav. Aplauz publike znači sve, jer je to cilj, to je tačka na kraju predstave. Ako je dovoljno dug onda su tri tačke i predstava ima dug život. Ne pamtim komplimete, ali na zadnjoj premijeri jedan kolega mi je rekao da mogu biti ponosan na sebe... Eto”.
Gluma u pozorištu i na filmu se razlikuje, pristup i želja ne, a sedma umjetnost za njega je prva.
”Razlike ima u jačini pokreta, glasnosti, postupcima... U pozorištu to sve mora da bude jače, da bi se vidjelo i čulo, a na filmu sve može u krupnom kadru oka da se riješi. Volim i jedno i drugo, ali bih film prije odabrao”.
Naučio je da dobro “uđe” u lik koji igra, ali i da “izađe” iz njega kada se spuste zavjese, a aplauz publike utihne.
”Sve je stvar koncentracije. Ostaneš u toj radnoj temperaturi, adrenalinu, još neko vrijeme, ali je to normalno i lijepo”.
Gluma je prvi, pravi i jedini izbor. Mada, uvijek bi se našla neka alternativa.
”Nisam se pokajao što sam izabrao glumu. Nikako. To je bio pravi izbor. A da nisam glumac bio bih muzičar, ili majstor, što već jesam”.
U junu “Džentlmen” stiha
Sa Obradom Nenezićem je saradnju počeo 2016. godine igrajući u predstavi “Sveti i prokleti”. Od tada su saradnja i prijateljstvo išli uzlaznom putanjom, pa Dabović u gotovo svakom Nenezićevom projektu igra. Tako je prošle godine zaigrao u “Palasturi” i “Kontraevoluciji”, a u junu ga očekuje premijera još jednog Nenezićevog komada.
”Trenutno radim na starom-novom kabareu, a početkom juna bi trebalo biti premijerna izvedba. Tu su Obrad Nenezić i Slobodanka Bobana Dabović Đurić”.
Riječ je o poetsko-muzičkom performansu “Antikabare - Džentlmen”, koji je nastao po Nenezićevoj knjizi poezije “Centar moga svijeta”. Nenezić je režirao predstavu, Bobana Dabović Đurić komponovala muziku, a Dabović će govoriti poeziju i pjevati pjesme. Za kostime je zadužena Vera Šoškić, a za scenografiju Darko Musić.
Kultura nas drži da ne potonemo
Kultura u svim teškim vremenima prva strada, a Dabović ističe da upravo zbog nje opstajemo u tom stradanju.
”Mislim da je najlakše odbacuju iz razloga da im ne privređuje dovoljno. Posegnu za kapitalom i resursima koji su namijenjeni kulturi, prebace ih na druga polja, da im olakša pandemijsko, ili ratno, ili neko drugo stanje”.
Bonus video:
