U produkciji Nikšićkog pozorišta večeras će na glavnoj sceni pozorišta, u 20 časova, biti izvedena premijera predstave “Boing, boing”.
Predstavu je režirao Rastislav Ćopić, po tekstu francuskog komičara Marka Kamoletija, adaptaciji i dramaturgiji Isidore Milosavljević, dok je scenografija povjerena Vesni Sušić. Kostime je uradila Ivane Ristić, a u predstavi igraju Stevan Vuković, Jovan Krivokapić, Gordana Mićunović, Maja Stojanović, Žana Gardašević Bulatović i Nikola Vasiljević.
Riječ je o klasičnom francuskom vodvilju koji je imao oko 200 premijera, a snimljeni su i scenariji za četiri igrana filma. O predstavi, glumcima, smijehu...govorio je za “Vijesti” režiser Rastislav Ćopić, kome je “Boing, boing” profesionalni prvijenac.
Ćopić je diplomirao režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Egona Savina. Asistirao je Jerneju Lorenciju, Jani Maričić i Nikoli Zavišiću. Pored pozorišta radi na filmu i reklamama. Na trećoj godini studija režirao je predstavu “Pošto gvožđe”, po tekstu Bertolta Brehta, koja je uvrštena u repertoar Ateljea 212, kao i u repertoar Doma kulture “Studentski grad”. Festival internacionalnog studentskog teatra (FIST) u Zvezdara teatru, 14. po redu, otvoren je predstavom “Sol na rane”, po tekstu Tee Matanović, koju je Ćopić režirao, dok je diplomirao sa predstavom “Lekcija”, Ežena Joneska (FIST festival i FDU).
Kako je kazao, uprava Nikšićkog pozorišta željela je da ove sezone postavi komediju.
”Odmah sam počeo da razmišljam u pravcu italijanskih i francuskih farsi. ‘Boing Boing’ sam odabrao po mjeri nikšićkog glumačkog ansambla, kojeg tada još nisam poznavao, ali sam se vodio nekom intuicijom i senzibilitetom”, kaže Ćopić.
Smatra da je napravio dobru podjelu uloga, vjeruje u uspjeh predstave i raduje se večerašnjem susretu sa publikom.
”Komad sam birao prema ansamblu, tako je učinjena i podjela. Ona je naravno mogla biti drugačija, ali napravio sam ovakvu procjenu. Komad je odličan i svakome ko voli igru biće blizak. Da li je mogao biti drugi komad, možda je trebalo donijeti drugačije odluke, sve može da se dovede u pitanje, ali treba živjeti sada i ovde. Stojim iza predstave koju smo napravili i radujem se susretu sa publikom”.
Ćopić tek kreće da gradi svoj rediteljski potpis, a na tom putu nada se da će se sresti i oprobati u mnogim žanrovima. Komedija je jedan od njih, a svaki novi žanr biće za njega, kako je kazao, priliku za rast i širenje vidika
”Ovaj proces mi je otkrio moje nedostatke, koliko tek treba da radim na sebi, a taj rad i učenje nikada ne prestaje. Iskusnije kolege su mi dale dragocjene i dobronamjerne savjete koji će mi značiti da budem još bolji u budućnosti. A nadam se da sam među nekima od njih stekao i prijatelje - to bih istakao kao najznačajnije”.
”Zahvalan sam glumcima, svim saradnicima i divnim ljudima iza scene na velikoj ljubavi i radu koji su utkali u ovu predstavu. Nikšićko pozorište je malo, ali ambiciozno pozorište, koje se još profiliše i formira svoj repertoar. Ono tek treba da razvije svoj puni potencijal, ali potrebna mu je pomoć. Nadam se da će ljudi na nivou grada prepoznati važnost pozorišta i podržati ga još više u narednom periodu”, kazao je Ćopić.
Predstava je bila prilika da i on i glumci, od kojih se većina prvi put sreće sa komedijom, uče. Ćopić nema dilemu šta je to najvrednije što nosi iz Nikšića.
”Pozorište treba da postavlja velika pitanja, otvara važne teme i komunicira sa sadašnjošću jer je njegov cilj otkrivanje neke istine. Međutim, nije uvijek potrebno da pitanja koja otvaramo budu filozofska ili od kosmičkog značaja. Nekad je sasvim dovoljno podsjetiti na neke male istine, zaboravljene, a jednako bitne. Život je već sam po sebi dovoljno težak i komplikovan. Dok čovječanstvo u ovom trenutku možda ide ka svojoj propasti, zaboravljajući koliko je sve prolazno i promjenjivo, poslije svega što smo prošli u posljednje vrijeme, čovjeka je potrebno podsjetiti da se smije, igra i raduje. Da se vrati sebi. Ako nisam isuviše pretenciozan, nadam se da će ova predstava publiku podsjetiti na to da život, kakav takav, ima smisla”, zapisao je Ćopić u najavi predstave i za večeras najavio smijeh.
A to je ono što ljudima uvijek treba. Mnogi su, nažalost, zaboravili da se smiju, a smijeh je, ističe Ćopić, svjetlost u mraku i kao takav, veruje da ima poslednju riječ.
”Smijeh je prirodan i zdrav. Negde sam pročitao da je smijeh empatična reakcija, neka vrsta posebne i nesvjesne osjetljivosti ka drugome. Zato je on prostor zbližavanja, zajedništva, solidarnosti, pa i ljubavi ka drugom ljudskom biću. Smijeh je zbog toga neophodan”, poručio je režiser predstave “Boing, boing”.
Željno iščekuje premijeru, a predstavi želi dug život jer, kako reče, Nikšićko pozorište to zaslužuje.
Repriza predstave zakazana je za sjutra veče u istom terminu.
Kultura odavno nije prioritet
Danas je, smatra Ćopić, podvig napraviti predstavu, ma kakva ona bila, jer “pozorišni stvaraoci stvaraju u skromnim, ili još češće, nedostatnim i neprofesionalnim uslovima”.
”To je hronična bolest naših prostora, jer kultura odavno nije prioritet, već politikantstvo i koristoljublje. I toj krizi, nažalost, ne vidim kraj, ali ne odustajem od borbe”.
Bonus video:
