U galeriji Centra za kulturu u Bijelom Polju večeras je otvorena izložba slika akademske slikarke Tijane Gordić, pod nazivom "Jedno mjesto."
Otvarajući izložbu publicista Vanja Kovačević je kazao da alhemijski posvećena umjetnica Tijana Gordić traga za novim svjetovima, prije svega onim unutrašnjim koji nam omogućavaju život u najsuštinskijem smisliju riječi, ili kako bi bi to drevni posvećenici tajne jezikom alhemije rekli – stvaranje Velikog Djela.
"Iako bi vam se na prvi pogled moglo učiniti zbog kolorita da je u pitanju autorka krhkog izraza, isuviše senzitivna i povučena u svijet koji je sama stvorila ( pa rizikuje da poput mitskog Uroborusa završi u sopstvenom krugu i sama sebi pojede rep) u pitanju je, ipak, i srećom, umjetnica koja provocira, nagoni nas na dijalog sa djelom i razmišljanje o njemu. Naprosto Tijana Gordić ima jasno definisan stav o stvarima kojima progovara kroz svoje radove, koja sa jasno definisane pozicije preispituje svijet oko sebe i svjetove u sebi, ali koja, istovremeno ne želi da priču dovede do kraja i na taj način zatvori sopstveno djelo u krug iz kojeg nema izlaska", kazao je Kovačević, dodajući da umjetnica nastoji da ono ostane otvoreno, čime pocrtava slavni stav Romana Ingardena, koji je u svom tekstu naslovljenom Slika pisao da svako pravo umjetničko djelo ima onoliko aspekata koliko i gledalaca.
Kovačević je napomenuo da u postupku traganja umjetnica iskazuje nekoliko važnih stvari:
"Prvo, da je put od potencije do aktualnosti, odnosno od mogućeg do ostvarenja, veoma dug, dubok, kompleksan, naporan, neizvjestan, ali predivan. Drugo, da je u traganju uvijek najbolje najjednostavnije rješenje. Naravno to ne znači Za je jednostavno sinonim za lako. Naprotiv, prelazeći dug put do najjednostavnijeg, ona nas jasno podsjeća na čuvenu misao da ako želimo da pogodimo u centar, onda moramo da promašimo sve ostalo. A ona to upravo čini. Treće, njeni radovi nalik su fascinantnim koreografijama Balanšina jer pokazuju da i u gotovo matematičkoj strukturi i apstrakciji postoji priča”, kazao je Kovačević, dodajući da sigurnom crtačkom linijom, koloritom, taktilnošću, melodijom, harmonijom i treperavošću koje stvara, umjetnica tka predivan svijet u kojem možemo da uživamo, ali koja na istovremeno ne dozvoljava da se uljuljkujemo u njega ili sopstvenu samodovoljnost, jer zna da nebriga za drugog istovremeno znači prestanak umjetnosti.
"Na mojim slikama mogu vidjeti realizacije utisaka koje sam imala kao mala, neke privide i figure, koje sada izlaze kroz nekakvu treperavost, šljokice, materijale koje upotrebljavam koji nijesu baš najuobičajeniji za slikarstvo i vjerujem da postoji beskonačno puno varijacija do kojih mogu da dođem" , kazala je Gordić, ističući da je uvijek poseban osjećaj izlagati radove u ulici i gradu gdje ste odrasli.
Bonus video:
