Državi Crnoj Gori treba Festival dramskih amatera i ona pod hitno mora zaštititi i pomoći njegov opstanak, kako bi dobio mjesto koje zaslužuje u državi.
U protivnom, jednoj od najstarijih kulturnih manifetacija u Crnoj Gori prijeti gašenje.
To je zaključak sa panela o dramskom amaterizmu, juče u Bijelom Polju, koji je organizovan u okrviru 51. Festivala dramskih amatera.
Direktor Centra za kulturu u Bijelom Polju Milko Kovačević je kazao da je država Crna Gora posljednje tri godine potpuno gluva na apele za pomoć za opstanak festivala, dok je Opština Bijelo Polje iz lokalnog budžeta izdvaja više od četiri odsto za kulturu, što je pohvalno i u evropskim razmjerama, ali da ipak nije dovoljno.
“Koliko je značajan festival govori podatak da je svih ovih godina organizovano 400-500 predstava sa hiljadama i hiljadama glumaca, od kojih mnogi, da nisu bili amateri, danas ne bi bili profesionalni glumci. Zbog svega toga jasno je da Crnoj Gori treba ovakav festival, i da država mora da pruži jaču, kontinuiranu podršku festivalu, koja ne bi bila efemernog karaktera, i da opstanak amaterizma ne zavise ni od čega drugog već od od kvaliteta rada pozorišnih radnika”, kazao je Kovačević dodajući da treba raditi na tome da svake godine imamo kvalitetnu pozorišnu produkciju u Crnoj Gori.
Međutim, istakao je Kovačević, jasno je da nije dovoljno da se pozorišni amaterizam bazira samo na ljubavi i entuzijazmu pozorišnih radnika i učesnika, pa se nameće pitanje da li je ovo državni festival kada ga država ne podržava.
Kao jedna od glavnih poteškoća Kovačević je naglasio da svake godine postoji problem kvaliteta predstava, zbog toga što su pozorišni radnici u centrima za kulturu prepušteni sami sebi, bez ikakve podrške.
“Na sve pozive i alarme Ministarstvu kulture niko se ne oglašava, i mi praktično nemamo sa kim da razgovaramo više”, kazao je Kovačević, koji kao jedan od modela rada pozorišnog amaterizma vidi u koprodukciji i umrežavanju.
Nadovezujući se na takav predlog, predsjednik Savjeta 51. FDA Moamer Kasumović je podsjetio da nijedna produkcijska kuća više ne može sama da iznese projekte, zbog čega smo svjedoci umrežavanja produkcijskih kuća, u produkciji serija, filmova i drugo.
“Mislim da ista logika treba da se upotrijebi u pozorištu i amaterizmu u Crnoj Gori. Ono što bi bilo dobro jeste upravo koprodukcija, jer nijedan centar za kulturu nije dovoljno dobar da pravi jednu veliku priču, da sam producira, jer ona zahtijeva određene elemente od scenogrfije, kostimografije, rasvjete i druge razne tehnike”, kazao je Kasumović i pohvalio saradnju centara za kulturu u Bijelom Polju i Kolašinu, gdje se pokazalo da dvije kuće mogu da prave zajedno velike predstave, što može biti model i za druge i da uz dobru ekipu i iskren odnos sa malo sredstava prave velike stvari.
On je naglasio potrebu stvaranja obrazovnog karaktera festivala, kroz neke radionice za djecu, kako bi na najbolji način iskoristili znanje pozorišnih radnika u edukaciji mladih.
Da su zahtjevi skoro isti posljednih 20 godina ali da je stanje u amaterizmu sada i mnogo gore posvjedočio je Tufik Bojadžić, koji je bio na čelu Centra za kulturu u Bijelom Polju od 2000. do 2012. godine, kada su uspješno organizovali 12 festivala, koje je Ministarstvo kulture podržalo direktnom pomoću Centru za kulturu BIjelo Polje, kao organizatoru.
“Međutim, nije dovoljno samo podržati organizaciju, mislim da je neophodno prije toga podržati Centre za kulturu, pozorišne grupe i društva koja se bave dramskim amaterizmom, kroz institute konkursa, gdje bi Ministarstvo za kultutu raspisalo konkurs, namjenska predstava za FDA u Bijelom Polju, gdje bi sedam-osamcentara za kulturu, NVO i pozorišnih grupa konkurisalo. Na osnovu toga Ministarstvo bi odobrilo projekte i finansiralo ih, za šta su potrebna simbolična sredstva. Inače, dramskom amaterizmu nisu potrebna neka velika sredstva nego upravo festival, uz ljubav, volju i entuzijazam kada sa malo može da se postigne mnogo”, kazao je Bojadžić, dodajući da pri ministarstvu treba da se neko bavi amaterizmom i posebno dramskim amaterizmom, jer u suprotnom festival nema perspektivu.
Poseban problem je, naglasio je on, pad kvaliteta predstava i to što više nema selekcije, nego se sve što se uradi u Crnoj Gori dođe na festival, dok je nekada od 15 predstava, selektor birao 6 do 8 dobrih predstava.
“Ali, ipak, festival živi i preživjeće zahvaljujući neugasivoj volji i ljubavi entuzijasta prema dramskom amaterizmu”, porčio je Bojadžić.
U suprotnom, kao jednu od mogućnosti on je predložio da se festival proširi na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, koje praktično govore jednim jezikom.
Amar Mulabegović, koji je pored Vanje Kovaćevića bio moderator, podsjetio je na korijene festivala.
“Na primjer, u Bijelom Polju su na kulturni život grada značajno uticala kulturno-prosvjetna društva ‘Gajret’ i ‘Sloga’ koja je Bijelom Polju dala i prvu predstavu 1925. (uskoro će 100 godina od prve predstave), predstava se zvala ‘Hej Sloveni’, i igrana je u kafani. Nakon toga u Bijelom Polju se nastavlja pozorišni život, koji na svom putu ka napredovanju dolazi do Festivala dramskih amatera. Nakon prva dva festivala koja su održana u Nikšiću, Bijelo Polje odlučno preuzima ulogu domaćina do 1979. i 1980. godine kada je Nikšić ponovo bio domaćin, nakon čega se festival vraća Bijelom Polju i tako je sve do danas”, kazao je Mulabegović.
Zaključci sa panela, kako je kazao Vanja Kovačević, biće upućeni svim relevantnim adresama u Crnoj Gori, nakon čega će predstavnici amatera tražiti prijem u Ministarstvu kulture.
Bonus video:
