Na nježnom, prefinjenom, lepršavom, senzualnom, čistom i bijelom satenu, ekonomistkinja Senka Tujković iz Budve odlučila je da prenese snagu, ljubav i sigurnost za kojima je čitavog života tragala na raznim stranama svijeta. Crpeći inspiraciju iz svega što je okružuje, iz života, živog i životnosti pronašla je samu sebe u umjetnosti i u mjestu do kojeg je došla. Tako je krenula i erupcija umjetnosti, ideja i motiva... A šta bi bolji motiv bio za ljepotu satena, koji bi sam po sebi zasjenio mnogo toga, zna to Tujković, nego prepoznatljivi motivi neopisivih crnogorskih ljepota i krajolika.
Tujkovićeva je tako na jednoj raskošnoj bijeloj toaleti oslikala Crnu Goru, a na drugoj haljini je ručno ispisala “Gorski vijenac”, Petra II Petrovića Njegoša. Haljine je sama kreirala, posvećeno im se predala dok sve nije dovela do savršenstva, a onda je odlučila je da ne stane na dvijema, već u razgovoru za “Vijesti” najavljuje da će ih biti najmanje deset do Montenegro Fashion Weeka u oktobru ove godine kada planira da svoje dizajnersko umijeće predstavi široj publici.
Saten i čistota bjeline
Dizajn je lako vizuelizovala u glavi, a kako se sve to dalje razvijalo, zašto baš saten i bijela haljina, ona kaže da je sve pažljivo promislila...
”Moj izbor je bijela haljina! Bijela haljina je veoma važna haljina u životu žene! Bijela haljina je često simbol nevinosti i simbol čistote, neuprljane ljepote. Bijela haljina važna je sama po sebi. A saten... Saten je mekan, elegantan, ženstven... Saten je predivan materijal za saradnju, a pritom kada je oslikan zaista nosi posebnu čar. Nekada djeluje mirno, senzualno, čisto, ali ja sam htjela da konačnim ishodom moj saten vrca život iz svake oslikane tvrđave, iz prirode, iz skulpture, iz moćnih i vječnih stihova”, priča.
Naglašava da je haljine sama kreirala i da je sve što se na njima vidi djelo njene zamisli, a pored ovih, radi i na novim kreacijama a koje je sve već objedinila nazivom “Crna Gora na satenu”.
”’Crna Gora na satenu’ je ime ovog, mog novog, projekta na kojem s velikom odgovornošću, predano i s užitkom radim. Toliko uživam da ne mogu da stanem već kreiram i oslikavam nove haljline i mogu da obećam da će u sklopu toga biti još novih raznih iznenađenja, jer su u izradi komadi koji nisu viđeni na našim prostorima a koji će na svakoga ostaviti poseban utisak”, poručuje Tujkovićeva.
Na haljinama je tradicija, bogatstvo kulture, ljepote, poštovanje i ljubav
Pored posvećenosti, truda, napora, ona na ovim kreacijama ostavlja i dio autentične Crne Gore u kojoj je pronašla inspiraciju koju želi da sačuva, ali je i podijeli sa drugima.
”Prošla sam pola svijeta tragajući za nečim, al’ opet sam na kraju to nešto, taj dio sebe našla u svojoj zemlji”, objašnjava ona i nastavlja:
”Umjetnost je tu da nas izazove i inspiriše da dalje stvaramo, da tragamo, da povezujemo i širimo svoje iskustvo, duh, misli, sposobnosti, ljubav, u krajnjem i sebe. Ja čujem neku melodiju i to me inspiriše da oslikam divan pejzaž. Pročitanom knjigom obogaćujem svoju maštu i spektar ideja. Šetnja me ispuni energijom. Tako i moje umjetničko djelo nastaje od onog što me je u nekom trenutku dirnulo u najdublje djelove bića”, kaže nam.
”Kako stihovi i slike na haljini?!”, pita ona pretpostavljajući da će se mnogi ponaosob to zapitati. Odgovara:
”Moje haljine poručuju da se ipak moramo vraćati na ognjišta naših duša, tamo gdje nam je tradicija, kultura, vjera, odakle smo potekli. Na tren će nas stihovi koji sramežljivo vire iz valova satena natjerati možda i da se vratimo knjigama, poeziji, kulturi, umjetnosti... Na ovim haljinama je naša tradicija, bogatstvo kulture, bogatstvo ljepote i moje poštovanje i ljubav prema svemu tome i prema svome. Ljepotu možemo naći u svakom kutku naše zemlje”, ističe Tujkovićeva.
Djeluje da kada bi samo pokušali mnogi bi umjeli da preuzmu energiju i inspiraciju koja je u svakom koraku, kamenu, trenutku. Osluškujući život koji vrvi okolo, prirodu koja je nevjerovatno moćna i najveća umjetnica od svih, slušajući sami sebe oživljavamo entuzijazam, motivaciju i iskonsku potrebu da stvaramo.
I Njegoš je volio lijepo da se obuče
A kako se crnogorski vladika, poglavar Crne Gore, jedan od najvećih pjesnika i filozofa sa ovih prostora našao na satenu, Tujković objašnjava:
”Zašto Njegoš? Zato što je to naš najveći i najsjajniji um svih vremena. Vječita inspiracija, divljenje i poštovanje. Čini mi se da je pomalo zaboravljen, potisnut ovim savremenim svijetom, pravilima, normama, temama... Njegoš je primjer da istinska ljepota, inteligencija, talenat, hrabrost, duhovnost i rodoljublje idu skupa. A i Njegoš je volio lijepo da se obuče, ne zaboravimo! Kada bi odlazio u Italiju skidao bi crkvene haljine i oblačio bi moderno odijelo. Svojom pojavom je činio da sve glumice, balerine, najljepše moguće žene uzdišu za njim. Neki su ga kao vladiku zbog toga osuđivali, ali nije on mario”, priča ona oživljavajući romantičarski duh tog vremena.
Ali, ne treba zaboraviti ni da moda sama po sebi nije uvijek nužno dobra, pozitivna, inspirativna ili neophodna za pojedinca. Moda se mijenja, nameće, iznuđuje, ali ono što osoba nosi u sebi učiniće da sve što nosi i na sebi stoji baš kako treba.
”Moda i ljepota bez unutrašnjeg bogatstva su samo praznina”, poručuje.
Pokretno i upotrebljivo
A vraćajući se na sami početak javlja se pitanje zašto je i kako uopšte počela da radi i kreira ovakve haljine... Ona odgovara da je ideju o tome doživjela kao spoj svih umjetnosti i ispoljavanja svojih kreativnih potencijala.
”Želja da sve oživim, da bude pokretno i upotrebljivo. Želja da slike ne stoje nijemo na nekom zidu... Vratila sam se na početke same umjetnosti, kada je sve bilo jedno, spoj pjesme, igre, poezije, boja, ritma emocije... Umjetnosti su sve međusobno povezane, nastale su iz jedne drevne želje čovjeka za ljepotom, bijegom od stvarnosti i željom za objašnjenjem vječitih čovjekovih pitanja o besmrtnosti, o Bogu, smislu i ljubavi”, kaže.
U planu je Montenegro Fashion Week
Ipak, da razmišlja i o korisnom i održivom pokazuje i činjenica da su haljine apsolutno nosive, mogu se prilagoditi svim specijalnim prilikama i istaći prirodnu ljepotu modela. S mišlju da ih učini pristupačnijim oslikavala ih je vodootpornim bojama, pažljivo odabranim za saten, tako da su haljine perive na blagim temperaturama. Kreacije planira da predstavi publici u sklopu Montenegro Fashion Weeka u oktobru tekuće godine, a s obzirom na to da je primarno i slikarka, upravo tu priliku će, kaže, iskoristiti da predstavi i svoje radove na uokvirenim platnima.
”Haljine i projekat ‘Crna Gora na satenu’ premijerno će biti prikazani na Montenegro Fashion Week u oktobru kada planiram da predstavim minimum 10 novih komada. Manifestaciju ću takođe da upotpunim izložbom mojih slika. Selekcija slika će biti napravljena tako da tematski isprati događaj. A nakon toga slijede novi pozivi, predstavljanja, putovanja i događaji i kod nas i u inostranstvu, o čemu ću, s vašom neizostavnom pažnjom, sigurno obavijestiti čitaoce”, najavljuje ona.
Uplašene, grešne Eve, koje se stide, ali ne prekrivaju ništa, već nude
Otkrivajući naziv ciklusa u okviru kojeg nastaju slike koje planira da predstavi tom prilikom, a to je “Duboko u meni”, naslućuje se da je u pitanju svojevrstan nastavak dva prethodna ciklusa koja su za umjetnicu bila i veoma lična, a to su “Moja priča” i “Plima moga života”.
”Objedinjujući naziv slika koje planiram da predstavim u sklopu Fashion Weeka je ‘Duboko u meni’ i prikazuje raskošne žene u raskošnoj prirodi, uplašene, grešne Eve, koje se stide ali ne prekrivaju ništa, već nude”, otkriva slikarka o čemu se radi.
Tako se žena nadovezuje kao vječita inspiracija, snaga i energija, ali istovremeno i kao vječita tema, predmet analize, nerijetko i objektifikacije. To će Tujkovićeva prikazati i na svojim slikama.
”Žene imaju čežnju, želje i patnju. One su u dubini nemirnog mora majke, sestre i samo obične žene, ali ranjene i u svojim ranama ponosne, savršeno lijepe i dotjerane, one su slobodne srne koje ne dozivaju jelena, same osvajaju mračne šume života. Tijelo je samo okvir, a unutrašnjost je hram u koji će samo rijetki zakoračiti! Tanana duša je skrivena iza skupocjene crvene, svilene haljine koja pada do polovine leđa”, otkriva Tujković i dodaje da svojim djelima svjesno izaziva i podstiče posmatrača na razmišljanje i pitanja ko su i gdje žene sa njenih djela.
”Rasplamsavajući u oku posmatrača vatre nemira i dalekih svemira samo ženama poznatim, one su slobodne u svojoj samoći, u zanosu očarane, ali i razočarane, možda u muškarca kao zaštitnika, oslonac i dugo traženi onaj drugi dio bića. Ove dive su savremene žene u savremenom svijetu, nude ono što površni u njima vide, a skrivaju nešto što samo posebni i odabrani mogu dotaknuti. Tijelo jesu, ali i um, snaga, prkos, hrabrost i bunt uz sve to”, ističe Tujković.
Ona je ranijem u razgovoru za “Vijesti” istakla da su na njenim platnima upravo svi njeni snovi iz djetinjstva, sve želje, strahovi i radosti.
”Platno postade priča o mom životu, o mojim usponima i padovima, o pobjedama i porazima, platno je svjedok. I svaku priču, ma kakva bila, na kraju sam obojila najveselijim bojama! Moja djela žive, uzdišu punim krugovima, igraju jarkim bojama, plaču tankim linijama, smiju se polukrugovima, putuju prostranstvima plavim, tuguju žućkastim jesenjim predjelima, sanjare blještavim bijelim mrljama, gase se tamnim obrisima, jednostavno žive... Kišan i siv dan raznobojni kišobrani oboje u vesele trenutke”, priča Tujkovićeva koja slika odmalena.
Šta je čovjek ako nema svoj svijet i svoje boje?
Predstavljajući svoje kreacije, na satenu ili slikarskom platnu Senka Tujković velikim dijelom predstavlja i sebe, ono što jeste, što je inspiriše, podstiče i što, između ostalog, čini njen život. A na pitanje da predstavi sebe, odgovara:
”Platno je moja postelja na kojoj sanjam i na kojoj sam slobodna. Pored moje djece i unuka Pavla to je moje područje sreće! Dugo sam tražila moj put i mislim da ga još uvijek tražim... Inspiraciju crpim iz svih dostupnih izvora, uvijek sam u potrazi za inspiracijom. Vidjela sam mnoga remek-djela i koristila sam ih i koristim ih za razvoj vlastitih standarda ljepote, filozofije, estetike. Na kraju, šta je čovjek ako nema svoj svijet, svoje boje i tajanstvene predjele gdje je i ono nemoguće moguće?”, kaže ona.
Ističe da u pronalaženju tog sopstvenog svijeta koji oslikavamo sopstvenim bojama utiče sve, pa upravo zbog toga se čovjek mora truditi da ne prolazi životom, već da ga osjeti i živi dok se ne pronađe. A kada je njen životni put u pitanju, razne okolnosti su je dovele u Crnu Goru iz koje planira dalje da putuje i osvaja sebe, svoju slobodu, inspiraciju, umjetnost...
”Rođena sam u Trebinju, ekonomistkinja, ali i umjetnica. Živim i stvaram u Budvi. Kombinovala sam razne tehnike i uživala u raznim izazovima, ali moja omiljena tehnika je ulje na platnu. Pored mnogobrojnih kolektivnih izložbi svoje radove sam prikazala i na samostalnim izložbama pod nazivom “Moja priča” i “Plima moga života” u rodnom Trebinju, Parizu, gradu Maputo u Mozambiku, u Tokiju, Baru, Beogradu, Novom Sadu, Nišu, dragoj Budvi u kojoj živim”, kaže ona, a za kraj razgovora najavljuje i jednu izložbu koju joj je pandemija virusa korona ostala dužna:
”U planu je bila i izložba na Kipru ali zbog korone nijesam uspjela u tome, pa sam napravila veliku pauzu u predstavljanju. Ipak, i po završetku događaja u oktobru i predstavljanja haljina i slika idem i u ostvarenje tog plana”.
Bonus video:
