”Dame i gospodo! Bubnjeve i trube, molim… Imamo”, veli, “pobjednika”: Andrej Nikolaidis!
“Nikada od svjetine nijesam htio ništa osim mržnju”, kliče Nikolaidis junior, jedan od troje laureata ovogodišnje Trinaestojulske nagrade, sa vrha južne tribine stadiona Budućnosti.
”I to sam”, veli, “i dobio”.
Dobio je Nikolaidis junior, istini za volju, još ponešto osim mržnje. Našli su se, izgleda, i pojedinci kojima nije bilo mrsko - upravo suprotno - njegovo beskompromisno djelovanje na tzv. javnoj sceni - usmjereno, u pravilu, kontra “velikosrpskoj ideologiji i neofašizmu” - a na polzu svima koji ne primjećuju - niti žele da primijete - da se osjećaj pripadnosti časnom crnogorskom nacionu - ili tzv. građanskoj opciji (svodi se, otprilike, na isto) - danas primarno manifestuje kroz (tragikomičnu, u suštini) kontru velikosrpskim ambicijama - koje postoje, da se razumijemo, i realna su prijetnja našoj samobitnosti i opstojnosti - ali izgleda da ne postoji, ni u tragovima, osjećaj obaveze da se CG nacionalno biće - u kompletu sa crnogorskim nacionalnim narativom - (re)definiše izvan tog (uskog) okvira.
Tragično je, u najmanju ruku, da u ovom trenutku - kad je za nama već 20 i kusur godina XXI vijeka - insistiramo na prošlovjekovnim narativima - a to što je jedna od tri ovogodišnje Trinaestojulske nagrade dodijeljena autoru koji je sav svoj nesumnjivi literarni talenat podredio podgrijavanju tih prevaziđenih i u suštini jeftinih narativa - i tako iz godine u godinu, iz decenije u deceniju - to je već nestvarno - i smiješno - i baš zato svi mi volimo Nikolaidisa juniora, htjeli mi to priznati ili ne.
Ako se desi - a lako se može desiti - da neki “Nikolaidis” iz kontra-tabora - neki “Nikolaidis” sa kontra-predznakom - bude ovjenčan Trinaestojulskom nagradom u nekoj od narednih godina - uz nužan preduslov da kontra-narativ preovlada (izdominira) - tada bismo morali priznati da je sve to ipak samo igra. Nikolaidis, ovogodišnji laureat, od starta zna da je to igra - i da je dovoljno odabrati stranu da bi se u njoj učestvovalo - a zna i da ne postoji druga opcija - il’ si brate pleja - il’ si dileja. Vrlo jednostavno.
”Čovjek sam”, kliče Nikolaidis junior, “o kojem su mnogo lagali. No u jednom trenu razumio sam, u kristalnoj čistoći spoznaje, čistoj kao tri puta destilisani irski viski (whiskey dakle - a ne crnogorska lozovača - op.a.), da sve to što su izmislili i slagali o meni, sve gadosti koje su o meni rekli, nijesu ništa u odnosu na ono što ja znam o sebi”.
Što je to što Nikolaidis junior zna o sebi - a što je ništa u odnosu na sve gadosti koje su njegovi dušmani rekli o njemu - ne mogu ni da naslutim - ali ipak naslućujem slijepu ambiciju...
Ako ti je stalo do Julkice, onda moraš, prvo: pripadati (i tijelom i dušom) političkoj opciji kojoj pripada ili koju favorizuje većina u Žiriju - ili u Parlamentu, svodi se, otprlike, na isto - i drugo: moraš biti sposoban za najmaštovitije, za nezamislive gadosti - ne moraš, drugim riječima, toliko iznad sebe, koliko moraš ispod sebe. Takva su vremena...
Kako bilo - izgleda da Žiri koji je ove godine bio zadužen za dodjelu Trinaestojulske nagrade - koja se svake godine dodjeljuje, “za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore” - nije imao izbora... Nikolaidis junior je ovjenčan najvećim godišnjim državnim priznanjem!
Ako vam je pri ruci boca triput destilisanog irskog viskija - onda predlažem da ustanemo i da nategnemo par gutljaja - direktno iz boce - u čast Andreja Nikolaidisa.
Slava mu i milost!
***
A što se tiče tzv. partizanskih filmova, dva su momenta koji će (zauvjek) ostati u mom pamćenju. Prvi je: Tifusari zamnom! Preko vode do slobode! - Boško komandir ili Ludi Boško (Fabijan Šovagović) u filmu “Neretva”, Veljka Bulajića, iz 1969. godine - a drugi je: Sam ću ja silu nebesku! - Veljko ili Veljaš (Veljko Mandić) u filmu “Vrhovi Zelengore”, Zdravka Velimirovića, iz 1976. godine.
Hoću da kažem da ponekad - sve češće u potonje vrijeme - osjećam duboku neadekvatnost mojih dvodecenijskih (jalovih) pokušaja da ukažem javnosti na raznorodne anomalije u CG prostoru - odnosno na negativne prakse koje su podržane, na ovaj ili na onaj način, od organa državne uprave i/ili lokalnih samouprava - kroz zakon (zakone - i uopšte legislativu) i plansku dokumentaciju - umjesto da sam neštedimice uzdizao arhitektonsku praksu i misao što cvjeta u uskim okvirima Države Crne Gore.
Uprkos svemu, konstantno osjećam žudnju pojedinki i pojedinaca - ne toliko darovitih, koliko ambicioznih i željnih priznanja - da se upišu u anale - da ovjekovječe svoja ostvarenja, na polzu budućim naraštajima - i umjesto da (značajno) spustim kriterijum, u trenutku kad je sunovrat postao očigledan, ja sam ga podigao - i otplovio u nemirne vode, daleko od svih luka...
”Strukovna komora arhitekata IKCG (inžinjerske komore CG - op.a.) u saradnji sa Arhitektonski fakultetom i Savezom arhitekata Crne Gore, u novembru 2022. godine planira”, sad pazi ovamo, sad je važno, “održavanje (sic) izložbe: Arhitektura u Crnoj Gori u periodu od 2002 - 2022. godine. Nakon toga planirana je i izrada i štampa monografije sa istim nazivom”.
Odražavanje, veli, izložbe... I izrada, veli, i štampa monografije.
”Izrada”, veli, “izložbe i monografije ograničena je na poslednih 20 godina, odnosno od godine osnivanja Arhitektonskog odsjeka na Građevinskom fakultetu (Univerziteta Crne Gore - op.a.) kao preteče današnjeg Arhitektonskog fakulteta, koji smatramo značajnim datumom u arhitekturi Crne Gore”.
A kako se period koji će biti uzet u razmatranje skoro pa idealno poklapa sa periodom mog djelovanja na devetoj strani ART-a, subotnjeg kuturnog dodatka Vijesti - onda se osjećam pozvanim, bez obzira na činjenicu da me niko nije pozvao - da dam svoj doprinos inicijativi da se dostojno obilježi potonjih 20 godina arhitekture (bez pripadajućeg joj urbanizma ovoga puta, nažalost) na ovim našim prostorima.
”Nakon dostavljenih prijava”, veli, “selektorski žiri sastavljen isključivo od arhitekata izvan teritorije Crne Gore izabraće prijavljene realizovane objekte za izložbu i monografiju”.
Biće to divan katalog, već vidim - ali, bojim se, ništa više od toga...
Bonus video:
