Na terasi hercegnovske Gradske kafane, nakon nekoliko susreta i prijateljstva koje se rodilo sponatno, odlučio sam da napravim intrevju s pjesnikom Dejanom Matićem, autorom tri knjige, no dovoljno da se vidi autentičan pjesnik, sažetog izraza, novog zvuka i estetskog znaka, koji život pretvara u poeziju. Za prvu knjigu Između trideset i treće i smrti (2013) dobio je nagradu Miroslav Antić. Hostel (2014) naziv je druge njegove knjige, a Avgust, tek je objavljena treća Matićeva pjesnička knjiga.
U biografiji na kraju stoji da živi u Beogradu i Herceg Novom. Od Herceg Novog krećemo, pošto je grad prisutan u Avgustu.
Kako ovaj grad na Vas djeluje, u čemu je i na koji način isnpirativan? Zašto ste ga odabrali kao drugi svoj grad?
- Za mene, ovaj grad je mesto odmora i opuštanja, usporavanja i sabiranja, ali i uzbuđenja koje izaziva susret sa velikom vodom mora. More je odgovor i neprestana inspiracija. More najbrže oslobađa stresa, i gasi iluzije. To je ono što mi nedostaje u Beogradu, gde pretežno živim i koji sam takođe izabrao, kao i Herceg Novi. Naravno, i lepota mediteranskog grada i primorske svakodnevice, drugačija od velikih gradova. Dovoljno.
Može li se i ovdje primijeniti ona Brodelova rečenica: Na Mediteranu je sve moguće.
- Sredozemlje, svakako. Međutim, često se setim jednog stiha Crnjanskog: tužan je život na svetu, svud - izuzev optimiste!
Kada ste u Herceg Novom, živite na Škveru, bukvalno u najmediteranskijem dijelu grada. Tu u blizini Voja Stanića. Kako izgledaju novska jutra na Škveru? Kako vam izgleda veliki maestro koji se bliži stotoj?
- Neprekidna svežina sveta. Mir. Sporadično zvuk motora vozila kojima dostavljaju robu u restorane. Onda počinju glasovi i zvukovi sa bazena vaterpolo kluba Jadran, simbola Škvera i grada. Potom sve oživi. Obično tada siđem u neki od kafea da popijem kafu. A kad prođe dnevna jara, često, vidim velikog maestra kako sedi za najbližim stolom u kafeu pored svoje kuće, puši lulu i posmatra ljude koji prolaze. Ponekad nam se sretnu pogledi i pomislim: Ove oči su sve videle.
”Avgust” je obimom tanušna knjižica, no kada se čita, čini se, da čitate tomove. Bar ja sam imao takav utisak.
- Verujem da bi neko drugi za sedam godina i napisao tomove. Ima i takvih slučajeva.
Pjesme su satakne od svakodnevice, koja je dignuta na nivo metafora. Uvijek sam to smatrao velikim umijećem i velikom umjetnošću. Neki običan trenutak, recimo ispijanje kafe, pretvoriti u pjesmu.
- Pokušao sam da pojedina iskustva, utiske, stanja, izrazim jednostvano i sažeto, bez zamagljivanja i bez ukrašavanja, a neizbežna svakodnevica i problem vremena na neki način stalno su prisutni.
Ako bih lično tražio sličnosti sa nekim pjesnikom, našao bih je u Paulu Celanu. Ovdje prije svega mislim na sažetost do bola, do pucanja, do mlaza svjetlosti, do zagrcnutosti i krika... do kapi iz suve drenovine.
- Može biti. Ponekad krenete od bola, i stignete u bol. Kao izgubljeni u dubokoj šumi, kružite istom stazom i ne stignete nikud.
Pored toga što ste prepoznatljiv pjesnik, prepoznatljiv ste i kao izdavač. Glavni i odgovorni urednik ste izdavačke kuće Treći Trg i direktor Beogradskog festivala poezije i knjige Trgni se! Poezija! Kao izdavač, objavili ste nekoliko desetina knjiga sa prostora nekadašnje Jugoslavije, ali i prevoda, ističem one sa poljskog: Herbert, Šimborska, Ruževič... Velika radost za ljubitelje poezije.
- Iako je Treći Trg, razumljivo, prepoznat kao izdavač poezije, želeo bih da istaknem naša prozna izdanja koja poslednjih godina objavljujemo u nekoliko profilisanih biblioteka (Buka&Bes, Nord, Sredozemlje), u kojima donosimo dela savremenih evropskih pisaca, kao što su Jun Fose ili Imanuel Mufsud. Osim toga, u prošloj godini objavili smo biografije Vislave Šimborske i Lenarda Koena. Ipak, poezija i nadalje biće naš fokus, posebno mladi autori.
Ovdje neizbježno moramo pomenuti Biserku Rajčić, a Vi ćete objasniti zbog čega. Prilika je i da izdvojite neke, po Vama važne naslove objavljenih knjiga.
- Biserka Rajčić je nesumnjivo najznačajnija naša polonistkinja koja svoje prevode, ne samo sa poljskog već i sa češkog, objavljuje kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini i otkriva nam velike pesnike Poljske i Češke, od vremena avangarde do danas. Biserkini prevodi, ali i originalne knjige eseja, čine posebnu biblioteku u našoj izdavačkoj delatnosti. Pored već pomenutih, izdvojio bih knjige čeških pesnika Ivana Blatnog, Jana Skacela, Jahima Topola, kao i nedavno objavljenu litvanskog pesnika Tomasa Venclove, koji piše i na poljskom, pod naslovom “Znaci jezika”.
Imate i intersantne planove.
- Najavio bih ovom prilikom, pre svega, dve esejističke knjige Lešeka Kolakovskog, prepirsku Gombrovič - Miloš, izabrane pesme Adama Zagajevskog, kao i drugo dopunjeno izdanje pesama Vislave Šimborske.
Vodeći zanimljive razgovore na terasi Gradske kafane u Novom, prisjećali smo se velikih pjesnika: Ivana V. Lalića, Bore Radovića, Jovana Hristića, Raše Livade, Danijela Dragojevića... te da treba praviti reizdanja. Koga biste najradije objavili?
- Do kraja godine planiramo da objavimo drugo izdanje sabranih pesama Raše Livade, koje su 2017. priredili Milutin Petrović i Bora Radović, a nakon toga voleo bih da to bude poezija i eseji Bore Radovića. Takođe, mislim da bi objavljivanje izabranih pesama Danijela Dragojevića u Srbiji bio važan događaj.
I kao glavni urednik izdavačke kuće i kao direktor festivala, ostvarili ste brojne kontake i uvezali pisce iz nekadašnjuih yu - republika. Može li se ovdje govoriti nekoj vrsti kulturne misije. Jednom prilikom ste rekli: pjesnici nemaju državljanstvo, oni su svačiji. Ostvarujete veze sa Crnom Gorom i ovdašnjom kulturnom scenom. Tu su neki festivali, ali i autori knjiga.
- Želeo sam samo da kažem kako su pesnici kosmopolite bez obzira na grb države na pasošu koji poseduju. U tom smislu, smatram da je najnormalnija stvar povezivanje pisaca sa prostora nekadašnje Jugoslavije, jer uprkos raznim starim i novim granicama, zajednički jezik je mesto susreta i veoma mi je drago da Treći Trg u nekoj meri tome doprinosi. Imali smo saradnju sa festivalom Odakle zovem iz Podrgorice, a zahvaljujući regionalnom konkursu za neobjavljene rukopise, koji smo pokrenuli pre sedam godina, objavili smo nekoliko izuzetnih mladih crnogorskih autora, kao što su Ilija Đurović i Marija Vujošević.
I na kraju, u vremenu koje čine razne nemoći i nemogućnosti, koliko je moćna poezija. I nije li ona: kao vjera!?
- Verovati je prirodnije nego sumnjati jer vera donosi tako željeno osećanje sigurnosti. Ipak, ključno je pitanje o kojoj vrsti moći govorimo, ako pretpostavimo da smo se saglasili šta je poezija. U savremenom društvu, čini mi se da je uticaj poezije minoran, ali još uvek poezija može biti neka vrsta utehe onima koji joj se prepuste.
Bonus video:
