U ove julske, ustaničke dane, podsjećanje na Tita.
Osobio je Crnu Goru, upućivao, hrabrio, pomagao.
- Crna Gora ima najbolje uslove za razvoj turizma: i na obali i u brdima i u planinama - kazao je Tito prije šezdesetak godina u Budvi. - Crna Gora Ima lijepih mjesta na moru i unutrašnjosti, koja su privlačna za turiste. Nemojte da nam zagradite more raznim kućicama i vikendicama, jer bi ono onda postalo neatraktivno za turiste. Ljepote našeg mora i naše obale moraju služiti čitavom crnogorskom narodu i našoj zajednici u cjelini, a ne pojedincima...
Hm! Što bi rekao danas?!
A turizma nema bez dobrih puteva.
- Sve je više turista, ali su ceste preuske i preslabe da bi apsorbovale toliki broj automobila koji svakodnevno pristižu - rekao je Tito u Budvi septembra 1959. godine. - Moramo insfrastrukturi posvetiti veliku pažnju...
Građani Budve tada su mu poklonili album tempera Mila Milunovića, s motivima Budve i okoline, kao i skulpturu ribe, u maslini, rad vajara, rođenog Budvanina, Stevana Luketića.
Inspirisali su se Titovim likom crnogorski likovni umjetnici: Milan Božović, Niko Đurović, Anton Lukateli, Aleksandar Prijić, Đorđije Živković Žigalj, Drago Đurović, Sava Laban, Mihailo Jovićević...
Jedan od najuspješnijih Titovih portreta je ulje na platnu Mila Milunovića iz 1948. godine.
...Kada je Tito septembarskih dana 1959. posjetio Bar, kiša je lila kao iz kabla. Pješice se uputio u barski hotel “Rumija” đe mu je Vlado A. Popović, predsjednik Narodnog odbora, priredio svečani ručak. Ispred hotela stajali su pioniri, pokisli do gole kože.
- Ko je postrojio djecu po ovj kiši ?! - reagovao je Tito.
Obraćajući se Baranima, rekao je:
- Mislim da bi trebalo da sadite više voća, naročito južnog, koje još uvozimo. Vi imate prekrasne uslove za razvoj turizma i ja bih vam savjetovao da ne gradite velike hotele, već manje ugostiteljske zgrade i kampove. Imate plaže kakve rijetko ko ima, i vrlo povoljne klimatske uslove, koji čine da u Crnoj Gori ima mnogo sunca, a i svježih noći u planinskim djelovima. Turističke mogućnosti Crne Gore postaće svakim danom sve veće izgradnjom Jadranske magistrale...
Tada je put od Bara do Ulcinja bio veoma loš, makadamski. Odlučeno je da Tito otputuje za Uljcinj razaračem “Kotor”, Jugoslovenske ratne mornarice...
Priča nije nepoznata, ali je vazda interesantna, pogotovo ako je obogaćena novim detaljima.
Kiša je neprestano padala, jugo je podigao velike talase, a Titov dolazak u najjužniji crnogorski grad, neizvjestan.
Ulcinj je vrvio od okupljenog svijeta koji je pristizao kamionima iz okolnih sela.
Za to vrijeme, vrijedni ulcinjski ugostitelj, upravnik hotela “Jadran”, Ibro Dedić, privodi kraju pripremu trpeze za koju će sjesti Tito s pratnjom. Bilo je to Ibrovo životno kulinarsko djelo; na stolu vrhunski crnogorski specijaliteti: sir, skorup, njeguška pršuta, plodovi mora, crmnička vina...
A onda je stigla vijest da Tito neće doći! Kad su to čuli, mnogi su nagrnuli na trpezu i začas opuvali sve one đakonije koje je marljivi Ibro pripremio za Tita.
I: ubrzo - šok!
Vrijeme se malo poboljšalo; razvedrilo se. Preko razglasa je saopšteno da Tito ipak dolazi u Ulcinj, jer ne želi da iznevjeri toliki svijet koji se čitavog dana nije razilazio.
Radost Ulcinjana dostigla je vrhunac kada se iza bedema starog ulcinjskog grada pojavio razarač “Kotor” kojim je Tito prvi put stigao u posjetu Ulcinju.
U pratnji Blaža Jovanovića, prešao je na torpedni čamac i uputio se prema pristaništu, đe mu je dobrodošlicu poželio Andrija Petričević, predsjednik Narodnog odbora Ulcinja. Ushićen, uzbuđen, Petričević je, pozdravljajući Tita, napravio lapsus:
- Dragi druže Tito, nijesmo imali veselijeg glasa ja i građani Ulcinja nego kad smo čuli da nećete doći! - rekao je Petričević.
Tito je šmekerski produžio kao da ništa nije čuo.
Dok je trajao ceremonijal na ulcinjskom pristaništu, u “Jadranu” se odvijala drama. Kad je vidio opustošenu trpezu, Ibro se uhvatio za glavu. Ali, kao veoma sposoban ugostitelj, vazda je imao odgovarajuću rezervu, pa je svečana trpeza brzo obnovljena. Osim manjeg broja ljudi koji su bili u toku, niko nije ništa primijetio.
Ibro je domaćinski dočekao Tita i pratnju. Tito je bio zadovoljan.
- Razvijajte poljoprivredu, jer to zahtijeva vaše turističko tržište - poručio je Ulcinjanima.
Pri odlasku, ukrcao se na torpedni čamac koji će ga odvesti do razarača “Kotor” ukotvljenog u blizini.
Dok se torpedni čamac s Titom, praćen ovacijama Ulcinjana, lagano otiskivao iz ulcinjskog pristaništa prema razaraču, Ibro se srušio kao pokošen! Srce nije izdržalo.
Bio je Ibro Dedić savjestan, radan, pošten čovjek, vrhunski crnogorski ugostitelj.
Bonus video:
