Proslavljeni francuski reditelj Mišel Azanavisijus, dobitnik nagrade “Aleksandar Lifka” 29. Festivala evropskog filma Palić za doprinos evropskoj kinematografiji, izjavio je da ga je dirnulo to priznanje i činjenica da ljudi prate i cijene njegov rad.
”Velika mi je čast što sam dobio ovu nagradu. Dirnulo me je da vidim da su za mnoge ljude ovdje bioskop i film još uvijek bitni, kao i da neki ljudi koje ne poznajem prate moj rad i smatraju da zaslužujem ovu nagradu. Kada me je (selektor Glavnog takmičarskog programa) Nikolaj Nikitin pozvao da dođem na Palić, bio sam srećan”, rekao je oskarovac Azanavisijus 22. jula na konferenciji za novinare 29. FEF Palić, koji se završava na Letnjoj pozornici njegovim filmom “Rez” i uručenjem nagrade “Lifka”. Riječ je o adaptaciji kultne japanske zombi komedije “One Cut of The Dead” Šiničiro Uede, kojom je otvoren u maju 75. Filmski festival u Kanu.
Azanavisijus trenutno radi na animiranom filmu, koji je počeo malo prije izbijanja pandemije, a priča je iz perioda Drugog svjetskog rata, koja se tiče deportacije. “Iako je animacija, to nije film za djecu. To je divna priča o ljubavi, solidarnosti, o ljudima koji spašavaju druge ljude”, rekao je Azanavisijus.
Prema njegovim riječima, pandemija je zaustavila rad na tom filmu i finansije su presušile. “Morali smo da prekinemo rad, a sada sam mu se vratio”, dodao je.
Azanavisijus je ocijenio i da filmska industrija i dalje trpi posljedice pandemije.
”Činjenica je da smo (u Francuskoj) izgubili dosta publike. Ljudi su se plašili da idu u bioskop. To nije situacija samo kod nas. U Italiji su izgubili 60 odsto publike, to je katastrofa. Nama je pomogla francuska vlada, ali još uvijek je teško. U Americi je sada ‘Top gan’ postigao uspjeh, ali i oni kažu da su očekivali više gledalaca. Mislim da tek u 2023. godini možemo da očekujemo bolju situaciju”, ocijenio je Azanavisijus.
Uoči Palića, Azanavisijus je u Beogradu posjetio Jugoslovenski kinoteku, čiju je arhivu filmova ocijenio zadivljujućom.
”Ta zgrada je sjajna, a takođe i zbirka filmova koje imate. Možete biti ponosni na vašu Kinoteku. Čuo sam dosta o restauraciji zgrade. To je sada zaista lijepo mjesto koje može da pruži dobrodošlicu filmskim umjetnicima, da prikazuje filmove, a čuo sam i o tome kako se tu čuvaju filmovi. To je zadivljujuća kolekcija. Za mene je uvijek lijepo da vidim kako ljudi brinu o filmovima. Jer nije lako snimiti film, okupiti cijelu ekipu. Zato je lijepo da se poslije neko i brine o našim filmovima”, rekao je Azanavisijus.
Povodom čestih omaža i citata ranijih filmova u svojim djelima, Azanavisijus je rekao da ne zna odakle mu to, a i ne razmišlja mnogo o tome šta ga motiviše, već više radi instinktivno.
”Osjećam se lagodno kada postoji veza između sadržaja priče i njene forme. Vjerujem da priča može da se ispriča na mnogo različitih načina”, rekao je Azanavisijus i naveo primjer svog filma “Artiste” koji govori o zvijezdi nijemog filma, pa ga je i snimao u toj formi. S druge strane sasvim različit je film “Siloviti” o životu i radu Žan Lik Godara.
”Bitno je da se uspostavi neka vrsta ravnoteže između suštine i forme. To je vrsta igre - s različitim filmovima, ali i s publikom. Važne su i slike i poruke”, naglasio je Azanavisijus.
Upitan da li u svom opusu prepoznaje neke elemente iz Godarovog rukopisa, Azanavisijus je rekao da je na to “teško precizno odgovoriti”.
”Kada sam imao 15-16 godina, sanjao sam da postanem reditelj. To je bila samo fantazija, a kada sam otkrio Godarove filmove, posebno ‘Do posljednjeg daha’, osjetio sam povezanost, dotakla me je njegova sloboda. To je jako važan element Godarovog stvaralaštva i ono što volim kod njega. Bilo da je riječ o tvrdoglavosti ili slobodi, on prati svoj put, stalno rekreira sebe. Nisam obožavalac svih njegovih perioda i filmova, ali mu se divim kao umjetniku. Ne slažem se sa svim Godarovim političkim stavovima, ali se slažem sa tim umjetničkim putem obilježenim slobodom”, rekao je Azanavisijus.
Na pitanje da li misli da će, kao Godar, raditi i kada bude imao 90 godina, Azanavisijus je sa osmehom rekao: “Zašto da ne?”
”Ali, ne gledam toliko unaprijed. Kad radim film, moram da osjećam zadovoljstvo. Proces stvaranja filma zahtijeva mnogo truda, mnogo energije. To je divan posao, ali uopšte nije lak. Ne znam kako će biti ubuduće, dokle ću snimati i dokle će publika biti zadovoljna. Nadam se da neću biti posljednji koji će da shvati da je moje vrijeme prošlo”, rekao je Azanavisijus.
Azanavisijus nije komentarisao srpske filmove, jer za njih, kako je naveo, nije ekspert. Dodao je samo da zna za Emira Kusturicu i da je on “sjajan talenat”.
Bonus video:
