Ovogodišnji program KotorArt Don Brankovih dana muzike završava se koncertom na kojem će nastupiti proslavljeni crnogorski gitarista Miloš Karadaglić. On će podijum dijeliti sa Avijem Avitalom, prvim mandolinistom koji je nominovan za nagradu Gremi za klasičnu muziku. Avital redovno nastupa na najvećim svjetskim festivalima, a do sada je izveo više od sto savremenih djela koje su kompozitori napisali za njega.
Festivalska publika je ranijih godina imala priliku da sluša Karadaglića na njegovim resitalima ili na koncertima na kojima je svirao kao solista sa simfonijskim orkestrom. Takođe, nastupao je sa svojim prijateljima, predstavljajući na KotorArtu umjetnike kao što su sopran Pumeza Mačikiza, harmonikašica Ksenija Sidorova i klarinetista Andreas Otenzamer. Ove godine Karadaglić i Avital će izvesti djela Johana Sebastijana Baha i Filipa Glasa, a publika će imati priliku da sluša i solo interpretacije našeg gitariste.
Miloš Karadaglić je prošle godine snimio album sa dvije svjetske premijere, kompozicije koje su pisane za njega, a trenutno radi na razvoju fondacije koja nosi njegovo ime, za koju očekuje da će povezati talentovane crnogorske umjetnike sa svijetom.
Kao i uvijek s radošću iščekivan gost KotorArta, ove godine nastupate sa mandolinistom Avijem Avitalom. Kakav programski sadržaj ste pripremili za nastupajući koncert? Hoće li on biti po koncepciji isti/sličan vašim ranijim nastupima?
Avi Avital je moj dragi kolega i već desetak godina razgovaramo o saradnji i formiranju zajedničkog projekta. Mandolina i gitara su izuzetno kompatibilni instrumenti, a ono sto Avija i mene umjetnički povezuje je takođe i želja da ta dva instrumenta, koji obično postoje u dosta izolovanom svijetu, uvedemo u klasični mejnstrim. Kada smo razgovarali o repertoaru, htjeli smo da izbjegnemo očigledne puteve i da vidimo što je to što mozda možemo uzeti iz repertoara, posebno iz onog kompleksnog pijanističkog, a što ne mozemo pojedinačno svirati i ubaciti u svoj lični solo program. Tu se naravno, kao inspiracija, pojavio Bah i njegove partite. Potom, uveli smo Filipa Glasa, koji nam daje jedan fantastican kontrast baroka i ovog čuvenog minimalizma. Sve to je rezultiralo u jedan zaista nov i nevjerovatan programski koncept. Avi i ja smo sa ovim projektom nastupali na turneji u Sjedinjenim Američkim Državama, u Evropi, a nedavno i na Festivalu u Verbijeu i Šlezvig Holštajnu. Na KotorArtu ću svirati i solo program zbog publike koja to očekuje, ali mislim da će naš duo probuditi i neke nove ideje i emocije kod posjetilaca koji su me slušali puno puta do sad.
Prošlo je tek godinu dana od Vašeg posljednjeg albuma. S obzirom na pandemiju, da li ste imali dovoljno vremena za promociju i kako ste zadovoljni prijemom kod publike?
U posljednjih par godina dosta toga se promijenio, a koncept promocije i turneja kao da ponovo pokušava pronaći svoj smisao u tako izmijenjenom svijetu. Na posljednjem albumu snimio sam dva koncerta za gitaru i orkesar, dva nova djela koja su pisana za mene. Koncerte smo predstavili publici u više mjesta. Koncert Džobija Talbota svirao sam u Londonu i Atlanti, a Koncert Hauarda Šora, na primjer, biće izveden u Parizu u predstojećoj sezoni. Album je jako slušan na digitalnim platformama što je u međuvremenu zamijenilo potrebu za fizičkim kopijama.
Pandemija je obilježila muzičku scenu širom svijeta. Mnogi umjetnici su u vrijeme restriktivnih mjera pronašli priliku da istražuju kako muziku tako i sebe same. Vi ste iskoristili vrijeme za pripremanje i snimanje albuma. Koliko ste bili okrenuti sebi, promišljanju stvarnosti i njenih reperkusija na budućnost?
Koncerti i posjeta publike varira od mjesta do mjesta. Zavladao je neki strah... Ali ipak ono što me ohrabrilo i dalo mi nadu za budućnost je solo koncert koji sam prvog juna održao u Rojal Albert holu, i gdje je jednu gitaru došlo slušati četiri hiljade ljudi. To mi je ponovo dalo krila.
Pandemija je ostavila veliki trag na kulturu i umjetnost. U ovom sadašnjem postpandemijskog svijetu evidentno je da kultura i umjetnost najviše pate. Svijet na potpuno agresivan način ulazi u velike promjene, što se osjeća u prirodi, društvu, geopolitici i u svim civilizacijskim segmetnima. To me navodi na razmišljanja kako opstati kao umjetnik, kako dati sve od sebe, da li se prilagođavati situaciji, da li još više i intenzivnije prilagođavati svoju umjetnost trendovima, potrebi socijalnih medija i svim ovim novonastalim superficijalnim stvarima ili, naprotiv, odreagovati na to kroz apsolutnu posvećenost umjetnosti i još dublji ulazak u svoj sopstveni svijet. Još nijesam pronašao jasan odgovor na sve to...
Vaša ovogodišnja crnogorska turneja planirala je za nastupe na KotorArtu, Festivalu Wild Beauty Art i Barskom ljetopisu, na mjestima koja ostavljaju potpuno različite dojmove, sa svojim osobenostima i ljepotama. Koja mjesta preporučujete prijateljima koji dolaze da posjete Crnu Goru, a koja Vi neizostavno posjećujete kada dođete u rodnu zemlju?
Posebno sam vezan za Kotor i Boku, i stari dio Crne Gore - Njeguši, Ivanova korita, Lovćen, Cetinje. Boravak na tim mjestima uvijek me odvede u samu srž Crne Gore i temlja mog postojanja i porijekla. Duboko vjerujem da će energija koju nose ti predjeli opstati pred svim izazovima, a kojih trenutno nije malo.
Interesantno koliko će mojih prijatelja ove godine posjetiti Crnu Goru. Uvijek mi je zadovoljstvo da sa njima podijelim ideje kako najbolje da organizuju boravak kod nas. A već odavno imam želju da nastupim na Crnom jezeru i presrećan sam da je Wild Beauty Festival dio ove male turneje. Durmitor je za mene veličanstveni prirodni ambijent koji zaista ne postoji nigdje drugo.
Već je bilo vijesti o osnivanju Vaše Fondacije. Da li je Fondacija već aktivna i koji su prvi konkretni planovi/projekti za realizaciju?
Osnivanje Fondacije je nešto što me veoma raduje. To je jedna velika dugogodisnja ideja, koncept, legat. Ona me preokupira svakodnevno i želim da postane značajna institucija, mjesto koje će okupljati kreativnu energiju koja postoji kod nas, koja će napraviti most između Crne Gore i svijeta. Da bi se sve to razvilo na pravi način, potrebno je i vrijeme i podrška ljudi oko mene. Imaćemo priliku da razgovaramo o svemu tome u puno narednih intervjua.
Meni je muzika otvorila vrata cijelog svijeta, u periodu kada takve ideje i karijere nisu bile baš lake. Želim da podijelim ta svoja iskustva sa budućim generacijama. U Crnoj Gori ima nevjerovatno talentovanih i radnih mladih ljudi kojima samo treba dati šansu. Moj uspjeh je inspirisati ih da u moru šunda, u svoj život ipak unesu nešto prekrasno i prelijepo. A muzika je jezik cijelog svijeta, ona nas spaja, ona nas miri, ona nam daje sve što nam je potrebno kako bismo kroz život prošli lakše i ljepše.
Kada je riječ o izdavačkim kućama, nakon više od deset godina saradnje sa Univerzalom potpisali ste eksluzivni ugovor sa Soni Klasikal. Šta će donijeti ova saradnja?
Prelazak u SONY Classical obilježava novo poglavlje u mom izdavačkom radu. Poslije vise od decenije uspjesne saradnje sa Univerzalom želio sam malo promijeniti energiju i uvesti neke nove ideje i misli u svoj proces. Sljdeći album biće povratak mojoj klasičarskoj suštini. Posebno me inspirišu barokni repertoari i upravo taj koncept će se naći na albumu koji planiram za narednu godinu. Biće to nešto sasvim novo i to me jako raduje.
Bonus video:
