U romanima “Ogledalo i svjetlost I i II” britanska spisateljica Hilari Mantel literarno je uobličila jedan od najintrigantnijih perioda engleske istorije - doba vladavine Henrija VIII. Hilari Mantel, koja slovi za jednu od najvećih književnih stilista i inovatora je uzdigla istorijski roman na nivo vrhunske umjetnosti, a njeni romani “Ogledalo i svjetlost I i II” po mišljenju Njujork Tajmsa najveće su ostvarenje u oblasti istorijske fikcije u posljednjih deset godina. Miješajući istorijske činjenice i fikciju, Hilari Mantel uspješno dočarava duh Engleske 16. vijeka, naročito kraljevsku porodicu Tjudor, ali i važne ličnosti koje su ostavile dubok trag u istoriji te zemlje, kakva je Tomas Kromvel, glavni savetnik Henrija VIII. Romane “Ogledalo i svjetlost I i II” objavila je Čarobna knjiga u prevodu Marije Pavićević.
Radnja prvog dijela romana “Ogledalo i svjetlost” vraća čitaoce u mjesec maj 1536. godine. Ana Bolen je mrtva, a kroz narednih 900 stranica autorka prati završne godine kraljevog savjetnika Tomasa Kromvela, na kraju takođe pogubljenog odsijecanjem glave. Henri VIII započinje brak sa svojom trećom kraljicom, Džejn Simor, a Tomas Kromvel, beznačajni sin kovača iz Patnija, postaje desna ruka svojeglavog kralja. Kromvel, čovjek bez plemićkog porijekla, ima viziju zemlje izmijenjene društvenim i religioznim reformama. Kromvel pripada onoj vrsti ljudi koji imaju samo svoju pamet na koju se mogu osloniti, on nema veliku porodicu koja bi ga podržavala, nema privatnu vojsku. Da bi postigao taj cilj, može se osloniti samo na svoj bistar um i lukavstvo. Henrijevoj vladavini prijete pobune i zavjere, kao i ratovi, a Kromvelovi neprijatelji okupljaju se u sjenkama. Ipak, najveća opasnost dolazi sa samog vrha, jer malo ko može dugo da izdrži Henrijev okrutni, kapriciozni pogled.
Nestrpljivo iščekivan i osam godina u nastajanju, “Ogledalo i svjetlost” upotpunjuje Kromvelovo putovanje od čovjeka koji je sam oblikova o jednu od najstrašnijih i najuticajnijih ličnosti svog vremena. Mantel ga je prikazala sa patosom i strašnom energijom, Kromvel je toliko složen koliko i nezaboravan: političar, muž i otac, čovjek koji je prkosio i obilježio svoju epohu. Mantelova trijumfalno priča priču o Tomasu Kromvelu, čovjeku koji se iz siromaštva i nemaštine izborio za najmoćnije mjesto u državi. Kroz njegov život ispreda priču o lovcima i lovini, borbi između prošlosti i budućnosti, kraljevskoj volji i viziji običnog čovjeka, i nastanku moderne države iz konflikta, strasti i hrabrosti.
Posljednji dio ovog serijala “Ogledalo i svjetlost”, kome prethode “Vučje leglo” i “Leševe na vidjelo” književni je fenomen isto koliko i prve dvije knjige serije - prodat je u 95.000 primjeraka u prva tri dana i odmah je postao bestseler broj jedn Njujork Tajmsa. U ovom nastavku autorka konačno mora da ubije Kromvela, koji je bio Henrijeva desna ruka skoro deset godina; 1540. godine kralj je izgubio strpljenje sa svojim odanim slugom nakon katastrofalne bračne utakmice sa svojom četvrtom ženom, Anom Klevskom, i odsjekao mu je glavu.
Interesantna je činjenica da se svaka od knjiga Kromvelove trilogije završava se odrubljivanjem glave. Tomas Mor je pogubljen u “Vučjem leglu”, Ana Bolen u romanu “Leševe na vidjelo”. O razlici u pisanju o odrubljivanju Kromvelove glave na kraju romana “Ogledala i svjetlost” od opisivanja pogubljenja Ane Bolen i Tomasa Mora autorka je istakla da se ta razlika ogleda u tome što je morala da opiše stanje Kromvelove svijesti sve dok je on ne izgubi. Zato je morala da pronađe način da ostane u njegovoj glavi dok mu se ugase sva čula, dok ne prestane da čuje, osjeća i vidi.
- Čini se kao da osjeća kako mu oštrica prolazi kroz vrat - objasnila je Hilari Mantel u jednom intervjuu. - Da, još uvijek je pri svijesti. Postoji neka vrsta predanja da je Kromvelovo odrubljivanje glave trajalo prilično dugo. Ali savremenih dokaza za to nema. Međutim, otprilike jednu generaciju kasnije Tom Foks je u “Knjizi mučenika” rekao da je to odrubljivanje glave izvršio neko ko nije bio sposoban da radi taj posao.
Odlučila sam da se držim ove tradicije, jer mi je omogućila da prihvatim njegovu smrt sporo, u fazama. Osjetio je nešto; iako više ne zna šta je to bilo, zna da umire. I tako ga to vodi pravo nazad na početak “Vučjeg legla” gdje je on dječak i njegov otac ga udara u glavu. Može da vidi sopstvenu krv i da pomisli: “Umrijeću”.
Naslov romana “Ogledalo i svjetlost” se najdirektnije odnosi na kralja Henrija VIII, jer kako su ga pobožno nazivali, on je bio: “ogledalo i svjetlost svih drugih kraljeva i prinčeva u hrišćanskom svijetu”. To nije slutilo posebno dobro za Kromvela, koji “ne baca svoj sjaj, već se okreće ka reflektovanom svjetlu. Ako se svjetlo pomjeri, njega nema”.
Hilari Mantel, britanska književnica, autorka 12 romana, više zbirki priča i knjige memoara (“Odustajanje od duha”, 2003), prethodno je nagradu Man Buker osvojila prvo za “Vučje leglo” (2009), a potom i za “Leševe na vidjelo” (2012). Prvi put u istoriji te nagrade, nagrađene su dvije knjige iz istog serijala. Hilari Mantel piše književne kritike za New York Times, New York Review of Books i London Review of Books. Živi u Engleskoj.
Hilari Mantel je proteklih 15 godina provela pišući trilogiju, živjeći kroz svoj rad u tom vremenu ludog haosa, sa raskolom i reformacijom i svom neizvjesnošću oko nedostatka Henrijevog nasljednika. O tom izuzetnom iskustvu ona kaže:
- Kada pišem o 16. vijeku, pišem o stvarno sirovoj moći, nejednakosti, siromaštvu, eksploataciji, bitkama oko oskudnih resursa, otvorenoj mizoginiji. To je zaostalo društvo, sujeverno društvo. I zapravo, mislim da većina svijeta još uvijek tako funkcionišea. Pa me zaista niko ne može uvjeriti da istorijska fikcija nije relevantna.
Bonus video:
