Održan omaž istaknutom crnogorskom pjesniku Jevremu Brkoviću: "Sumnjam da je on mrtav, Homer ne umire"

U okviru programa “Himna” na 52. Ratkovićevim večerima poezije, danas u Bijelom Polju održan je omaž istaknutom crnogorskom pjesniku Jevremu Brkoviću, o čijem stvaralaštvu je govorila profesorica Filološkog fakulteta Tatjana Đurišić Bečanović.

U Bijelom Polju večeras je svečano otvorene 52. Ratkovićeve večeri poezije.

Trodnevnu manifestaciju u Kući Rista Ratkovića otvorila je ministarka kulture i medija Maša Vlaović.

“Jevrem Brković će ostati upamćen kao najbolji crnogorski pjesnik druge polovine 20 vijeka. Značajan je posebno zbog funkcije koju njegova poezija ima na planu identiteta. Poezija mu je ideološki obojena, ali je uspio da ideologiju transponuje u poeziju.

Njegova poezija ima aktivistički stav, i bio je uvijek neko je, kada prepozna zlo, reagovao aktivno. To je Njegoševski princip, iako je sam pjesnik bio u polemici sa Njegošem, najviše oko identiteta”; kazala je Đurišić Bečanović, dodajući da je zapravo ne postoji žanr u kojem se on nije ogledao.

Istakla je da je u poznim godinama života prešao na naraciju i da su njegovi romani, zapravo, rijeke, ogromni i obimni, te da je njegova poezija ono po čemu je on najvrjedniji za proučavanje.

“Svjesni smo bili i Jevrem i ja toga, pa smo u jednom trenutku uspjeli da napravimo antologiju, koja nosi naziv ,,Lirika Duklje“, istakla je Đurišić Bečanović.

Govoreći o Brkoviću kao o prijatelju profesorica je kazala: ,,Sumnjam da je on mrtav, Homer ne umire. On od nekuda sve prati i posmatra, i vjerujem, da polemiše sa današnjim vremenom“, kazala je ona.

Govoreći o značaju manifestacije Ratkoviće večeri poezije, Đurišić Bećanović je kazala da joj je zadovoljstvo biti u Bijelom Polju. Osvrćući se na manifestaciju Ratkovićeve večeri poezije profesorica je istakla da je u pitanju institucija i da joj je drago što je Risto Ratković dobio ono što zaslužuje.

"Posebno mi je drago što je ovo jedna institucija, Risto Ratković je dobio ono što zaslužuje.On stoji na samom početku crnogorske moderne poezije, i zaslužuje ovakvu instituciju, da se svake godine uz njegovo ime slavi najbolja poezija“, kazala je Đurišić Bečanović.

Profesor Radoman Čečović, koji je vodio razgovor sa Đurišić Bečanović podsjetio je da je Brković napisao 40 knjiga poezije, romana, priča, eseja i polemika..., i da su četiri drame izvedene na daskama Crnogorskog narodnog pozorišta.

"Jevrem Brković, kome danas Ratkovićeve večeri poezije sa pravom posvećuju slovo, nemoguć je bez konteksta u kome je stasavao, i dorastao do samog vrha onoga što se zove Crnogorska savrmena književnost", zaključio je Čečović.

Stihovima i izvođenjem poetskog perfomansa na stvaralaštvo Jevrema Brkovića podsjetili su studenti Filološkog fakulteta u Nikšiću Magdalena Smolović i Luka Vujičić.

Pjesnik koji je znao da iz male sredine osluškuje tokove poezije velikog svijeta

Ministarka kulture i medija Maša Vlaović je otvarajući Ratkovićeve večeri poezije istakla da se rijetko u našem regionu može naći grad koji živi u znaku neke kulturne manifestacije, kao što je slučaj sa BIjelim Poljem.

“ Zapravo, Bijelo Polje je crnogorski grad koji je dao najveći broj književnih stvaralaca, čiji opusi pripadaju najužem kanonu jugoslovenske literature, a Risto Ratković zasigurno zauizma posebno mjesto među njma”, kazala je Vlaović, ističući da je Ratković bio nesvakidašnja ličnost crnogorske i jugoslovenske književnosti, pjesnik koji je znao da iz male sredine osluškuje tokove poezije velikog svijeta, ali i prozaista koji je crnogorskoj književnosti dao prvi roman.

Dobrodošlicu gostima poželjeli su i predsjednik Opštine Petar Smolović i direktor JU Ratkovićeve večeri poezije Kemal Musić.

U nastavku programa 52. izdanja Ratkovićevih večeri poezije održano je tradicionalno poetsko veče pod nazivom “Eno ga, po moru teče Lim”, u kojem su učestvovali Tanja Bakić, Danilo Lompar i Obrad Nenezić iz Crne Gore, Milica Milenković iz Srbije, Elvedin Nezirović i Nedžad Ibrahimović iz Bosne i Hercegovine i Vladimir Martinovski iz Makedonije.

Večeras je održan i poetsko -muzički performans antikabare ,,Džentlmen” čiji koproducenti su Kulturno-informativni centar „Budo Tomović“ i Kulturni centar Bar .

Režiju i poeziju potpisuje pisac i dramaturg Obrad Nenezić, uloga je povjerena glumcu Jovanu Daboviću, a kompozitor i izvođač je Slobodanka Bobana Dabović Đurić. Kostime je radila Vera Šoškić, a scenografiju Darko Musić.

Promocija prvijenca mlade poetese Nataše Gudelj

Promovisana je i zbirka poezije “Heterotopija” mlade poetese Nataše Gudelj, prošlogodišnje dobitnice nagrade Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina.

Govoreći o svom prvijencu, pjesnikinja je istakla da je ponosna što je opet u gradu poezije i književnosti. Objasnila je da su pjesme u zbirci nastajale u dužem vremenskom periodu.

“ Knjiga se sastoji od pet različitih ciklusa, a pjesme se bave brojnim temama, od onih najstarijih – poput smrti i ljubavi, do onih savremenijih, koje pokreću pitanja egzila, migracija i feminizma”, kazala je mlada autorka iz Podgorice, dodajući da je svaka cjelina poruka za sebe.

Sva izdanja knjige su vratila Trša u Bijelo Polje i među Bjelopoljce

Ovogodišnje Ratkovićeve večeri poezije počele su promocijom knjiga poezije “Tršo” autora Saladina Dina Burdžovića.

Govoreći o petom izdanju knjige "Rifat" za koju je dobio i nagradu Risto Ratković za 2020. godinu, autor je kazao da je ova knjiga prevedena na šest jezika i da je još uvijek pod impresijom zbog velikog interesovanj za knjigu. Riječ je o petom izdanju knjige „Rifat“ za koju je Burdžović i dobio Nagradu „Risto Ratković“ za 2020. godinu, a potom i još dva priznanja.

"Ova knjiga prevedena je na šest jezika i još uvijek sam pod impresijom koliko zapravo interesovanje vlada za ovo djelo, jer znate i sami da pisci teško objave i drugo, a kamoli peto izdanje. Zaista mi je puno srce kako zbog toga, tako i zbog činjenice što sam opet u svom rodnom gradu i među prijateljima, ali i na Ratkovićevim večerima poezije, koje su i najveća regionalna poetska manifestacija. Sva izdanja ove knjige zapravo su oživjela Rifata Burdžovića Trša i vratila ga opet u Bijelo Polje i među Bjelopoljce", kazao je Burdžović.

On je podsjetio da je prije četiri godine objavljena informacija da je Rifat Burdžović Tršo proglašen najznačajnijim čovjekom koji je rođen u 20. vijeku na ovim prostorima, ali da je, kako se čini, bio zaboravljen u Bijelom Polju a i šire.

“Ne znam zbog čega je to tako, ali slobodno mogu reći da su ga sva izdanja ove knjige o njemu i njegovom revolucionarnom putu, vratila u Bijelo Polje kazao je on, napominjući da nije napisao “burazersku knjigu” već da je istakao neke stvari koje bi drugi pisci prećutali, i da nije lako pisati o nekom ko nosi isto prezime, zbog bojazni da se ne ode u subjektivnost.

Autor je, kako je objasnio, prije mjesec dana na Sarajevskim danima poezije dogovorio i objavljivanje šestog izdanja poetske knjige o Rifatu Burdžoviću Tršu.

“Ibrahimovićeva interesovanja nadilaze književnost”

Knjiga prošlogodišnjeg laureata nagrade Risto Ratković "Ljubavne i druge strašne pjesme", bosansko-hercegovačkog pjesnika Nedžada Ibrahimovića, je takođe promovisana danas.

Razgovor sa autorom je vodio književni kritičar i pisac Marinko Vorgić.

Ibrahimović je kazao da je poezija na našim prostorima duboko mistificirana zato što je malo ljudi čita i piše, ali i zbog toga što nije bitna u obrazovnom program.

"To je mistifikacija, i ona nastaje tamo gdje nema demokratije i liberalnosti književnog tržišta. Ako nemate književnog tržišta stalno ste u poziciji da imate male krugove, koji mistificiraju to što rade. U Americi to odavno nije, tamo pjesnici učestvuju u javnoj sferi, na univerzitetima, pjesnici su pozvani da drže predavanja na fakultetima, dok je to kod nas nezamislivo", kazao je Ibrahimović, dodajući da su pjesme, tekstovi i riječi, zapravo, ogledala pjesnika.

On je kazao da to što pišemo i pravimo kroz tekstove i riječi, naša ogledala pred kojima stojimo, svjesni da se tu ogleda cijelo društvo.

"Ono što pjesnik pokušava da uradi jeste da pobjegne od jednog narcisoidnog ogledanja kroz riječi, jezik i stihove, do toga da to što jeste opšte i zajedničko, u tome prepozna sebe, u jeziku. Mi smo stalno u toj relaciji sa jezikom i riječima, pokušavajući od njih da napravimo nešto što je privatno, i pjesnici u tome uspijevaju", kazao je on.

Književni kritičar i pisac Marinko Vorgić je kazao da se u poeziji ovog autora može naći mnogo referenci na film i književnost.

"Poezija kakvu piše Ibrahimović zahvalna je za priču o pitanjima koja se ,,vrte“ na svim tim nekim skupovima, gdje se priča o poeziji i vrlo mudrim stvarima. Ibrahimović je autor čija intereosvanja nadilaze književnost", kazao je Vorgić.