Jedan od najvećih crnogorskih književnika, rodonačelnik stvaralaštva za djecu, istaknuti pedagog, istoričar Bara i kulture Crne Gore, Milenko Ratković, preminuo je u petak, drugog septembra, u 92. godini u Baru, a sahranjen u četvrtog septembra u krugu porodice i najbližih, potvrdio je "Vijestima" njegov sin Dragan.
O djelu i tragu Milenka Ratkovića suvišno je govoriti i pisati. Sa svojim kratkim pričama ušao je ne samo u čitanke i lektire, već i u domove širom Jugoslavije, postao važan dio odrastanja brojnih generacija i zaslužnik lijepih manira, empatije i skromnosti.
"Mitar obuče kaput i krenu..." rečenica je kojom su mnogi pismeni zadaci godinama počinjali, ostavljajući u sjećanju čuveni "Pisak lokomotive" čijih je nastavaka mnogo, a kraj ne postoji
"Mitar obuče kaput i krenu..." rečenica je kojom su mnogi pismeni zadaci godinama počinjali (a možda je to i danas slučaj)... Tom rečenicom Milenko Ratković ostavio nam je nedovršen "Pisak lokomotive" koji i dalje odzvanja u našim ušima dok budi maštu koja se rasplamsava u neograničen broj pravaca i potencijalnih događaja. Naučio je djecu da kraj nije uvijek jasan, pa ni srećan, ali da ni ne mora biti, jer uvijek može postojati nastavak koji sami možemo napisati.
Malo je onih koji iz svog djetinjstva ne pamte igralište u parku, koji nijesu makar u svojim mislima preskočili (neku) ogradu vođeni zvukom violine, željeli da pređu brda i doline kako bi stigli do jezera (i dvorca na jezeru), ali i onih koji su bivali ogorčeni zbog ubistva bijelog patuljka koje su počinili goropadni dječaci... Sa primjerom pogrbljenog starca Marka kojeg su dječaci zadirkivali, ali i uz ljubav prema baki i poštovanje prema njenom teškom životu, kapi mlijeka, ali i kori hljeba, razvijala se empatija, poštovanje starijih, a sa primjerom Reponje koji je nekada predvodio četu onih koji bi zadirkivali slabije od sebe animozitet prema takvima, te ljubav, tolerancija i razumijevanje, strpljenje, simpatije prema životnjima...
Kratkom formom Milenko Ratković pružao je niz lekcija kojima su se od malena stvarali bolji ljudi, ali istovremeno ih pažljivo pripremajući i na realnost, nepravdu i nerazumijevanje.
Teme po kojima će ostati upamćen su vezane za djetinjstvo, uglavnom o raznim dogodovštinama koje rasplamsavaju maštu djeteta, nude odgovore na čarke i šale, pa i uvrede, ali i važno upoznavanje sa muzikom, igrom, ljubavlju, pa nažalost i ljubomorom, sramom, nasiljem koje je osuđivao u svakom obliku, pa čak i kada bi bilo demonstrativno prema onome i onima koji ne dišu. Ukazivao je na posljedice sopstvenih postupaka, kazne čija je svrha popravno-edukativna upućujući da su ljubav, radost dijeljenja, dobrota u čovjeku, kao vanvremenske ljudske vrijednosti, nešto što nema cijenu.
Ratković je rođen 1931. godine u Starom Baru. Autor je prve knjige za djecu u Crnoj Gori "Dioba Šunjine đružine" 1951. pa se smatra utemeljivačem književnosti za djecu kod nas. Zatim je objavio još osam romana i dvadesetak zbirki priča za djecu, autor je dvije gramatike i 16 čitanki, a u čitankama širom regiona zastupljen je nizom priča.
"U srpskim čitankama, kao i u čitankama još sedam zemalja nalazi se više od 90 priča Milenka Ratkovića. Knjigom 'Čamac za žabe' Milenko Ratković nam je podario ne samo izvrsno književno djelo, već i danas nasušno potrebno; jer su nam djeca, privučena ekranima, uveliko otuđena od prirode i njenog biljnog i životinjskog svijeta, pa Ratkovićeve priče predstavljaju mogućnost drugačijeg djetinjstva na livadama i u šumama, među krznenim i pernatim prijateljima, djetinjstva s kojim najveći broj mališana nažalost može da se sretne gotovo jedino putem literature. A dobra i živopisna kratka priča najlakše uspostavlja kontakt s djecom predškolskog i mlađeg školskog uzrasta", piše u opisu spomenute knjige u izdanju Zavoda za udžbenike Beograd na sajtu knjizare.com.
Ratković je i istoričar kulture Crne Gore i rodnog Bara, dramski pisac čiji su pozorišni komadi izvođeni su u Zagrebu, Kraljevu i Podgorici. O njegovom stvaralaštvu objavljivane su kritike, eseji, pisani diplomski radovi i doktorske disertacije. Njegov potpis nalazi se na više od 70 knjiga i više od 500 kratkih priča, od kojih je više od 200 prevedeno na mađarski, turski, slovački, bugarski, makedonski, albanski, češki i ruski jezik. Zastupljen je u mnogim zbornicima, antologijama i hrestomatijama dječje i omladinske književnosti i jedan je od najčešće objavljivanijih pisaca u Jugoslaviji.
Pored brojnih drugih nagrada, prošle godine je osvojio Nagradu za životno djelo za ukupan književni opus i izuzetan doprinos razvoju dječje književnosti, Festivala dječijeg stvaralaštva i stvaralaštva za djecu "Susreti pod starom maslinom" koji organizuje Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade, a čiji je Ratković jedan od utemeljivača. Takođe, ranije ove godine dodijeljena mu je i književna nagrada "Marko Miljanov" za prošlu godinu, koju dodjeljuje Udruženje kjniževnika Crne Gore.
U njegovoj bogatoj karijeri izdvaja se i to da je radio kao novinar i bio urednik "Titovog pionira", dugogodišnji član redakcije književnog lista za djecu "Osmijeh" i bio urednik emisija za djecu na Radiju Crne Gore, a tu je još mnogo, mnogo drugih podataka.
Bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore i član Predsjedništva Saveza pisaca Jugoslavije. Osnivač je i prvi predsjednik Šah kluba u Baru. I sam je šest puta učestvovao na šahovskim šampionatima Crne Gore i jednom na šampionatu Jugoslavije.
Milenko Ratković ostaje posebna i draga uspomena iz djetinjstva i obaveza Crne Gore da dodatno sačuvaju njegovo ime, lik i djelo.
Bonus video:
