U Kući Rista Ratkovića večeras je ovogodišnjem laureatu Veliboru Čoliću svečano uručena nagrada "Risto Ratković". Obrazlažući nagradu predsjednik žirija Pavle Goranović je kazao da Čolić knjigom "Emigrantska mantra" vraća u 'jezik svojih uspomena'.
Ćolić se zahvalio da čitanju u povjerenju i poručio da čovjek može biti najveći genijalac, ali da to ništa ne znači kada nema ljudi.
Poručio je i da nema malih pobjeda, da su sve važne i velike. Čoviću je, kako je kazao, posebno drago što je priznanje dobio u Crnoj Gori, jer se ovdje "osjeća kao kod kuće".
"Na žalost dovoljno sam star da znam da nije uvijek bilo ovako. Sjećam se te zemlje, ja sam kod kuće ovjde, kod kuće sam u Novom Sadu, Beogradu, Zagrebu. Ovi će još malo morati da sačekaju da mi poumiremo pa da sami prave to. Kada me Kemal Musić pozvao ja sam odmah rekao treba biti optimista, kao što reče veliki filozof Gručo Maks 'treba biti optimista, šta nas to košta'", rekao je Čović.
Žiri za 52. nagradu “Risto Ratković” radio je u sastavu: Jovana Bojović (Crna Gora), Ivica Prtenjača (Hrvatska), Elvedin Nezirović (Bosna i Hercegovina), Dobrivoje Stanojević (Srbija) i Pavle Goranović, predsjednik žirija (Crna Gora).
Predsjednik žirija je naveo da je na konkurs pristiglo 89 knjiga autora iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.
"Ovo je poezija koja svjedoči da ne možemo pronaći, koliko možemo izgubiti. I koja nas podsjeća kakav je bio život, kakva zemlja, kakvi ljudi. Emigrantska mantra evocira u konačnom i kako izgleda raskošan stih. I da je sve to skupa neponovljivo, kao što je neponovljivo pjesničko iskustvo Velibora Čolića, pisca koji je zaista – u mnogom smislu – prešao i prevazišao granice, sanjajući na jezicima koji su ga odnjegovali kao čovjeka i kao pisca", kazao je Goranović.
On je istakao da nagrađena knjiga na poseban način opravdava simboliku nagrade koja nosi ime Rista Ratkovića, pjesnika – nomada koji je osvjedočio svoju (bez)zavičajnost i manifestacije koja istrajno obuhvata prostore piščevog sjećanja.
Velibor Čolić, dodao je Goranović, ispisuje pjesmu kao dugačku prolegomenu, uvod u stranstvovanje, i govori da smo svi stranci - "makar nam još ne javili da je tako. Ostaje nam onda da u poeziji vidimo najbližu svojtu".
"Sa knjigom Emigrantska mantra obilazimo znane i neznane toponime, sve se dešava tako prirodno da se najčešće sa sobom sretnemo. Ovo je knjiga koja iskupljuje one koji, obično uzalud, traže dom. A Velibor Čolić je, ma kakav to bio paradoks, pjesnik nade koji je iz zajedničkog albuma jednog prostora sačuvao ono što smo mislili da je zauvijek nestalo, koje je spasilo mnoge muzike i scene, koje je oživjelo toliko mirisa i boja", kazao je Goranović.
Dodjelom nagrade završena je trodnevna manifestacija Ratkovićeve večeri poezije.
Bonus video:
