Nakon što je skinuo policijsku uniformu, Duško Koprivica se latio pera i nedavno je iz štampe izašla njegova knjiga “Život na ispitu”.
Progovorio je iz njega profesor književnosti, ali i policajac koji je želio da profesionalni život dug 45 godina, kao i bitne događaje koji su obilježili jugoslovensku i crnogorsku društveno-političku scenu, ispriča kroz vizuru direktnog sudionika.
”Ne znam da li je moj literarni pokušaj prva knjiga ovog tipa u Crnoj Gori, ali će čitaocima sigurno pokazati jednu od suština života i postojanja kroz rad u bezbjednosnim agencijama, protkan dilemama i trenucima vjerovanja u dobre odluke”, zapisao je Koprivica u uvodnom dijelu knjige.
Policajac koga je od “djetinjstva proganjala ljubav prema literaturi i čitanju”, pa je na Filozofskom fakultetu završio srpskohrvatski jezik i književnost, dok “gura prve penzionerske dane, prebira po uspomenama”.
”Imao sam uzbudljiv život, ponekad trnovit, i često na raskršću veoma bitnih odluka i puteva... Jedna dimenzija mi je uvijek bila prioritet - da i u teškim iskušenjima, kojih je bilo mnogo, ostanem čovjek, u osnovnom smislu te riječi. Da li sam uspio, na drugima je da sude”, poručuje Koprivica.
Recenzent knjige Budo Simonović zapisao je da “životopis” Koprivice neće ostati samo “spomenar” u krugu porodice.
”Njegovo kazivanje će nesumnjivo biti, najskromnije rečeno, dopuna istorije minulih gotovo pola vijeka, dio slike silnih bura i lomova na ovoj balkanskoj vjetrometini i gromobitini, prvenstveno eho onoga što se zbivalo, ukrštalo i potresalo Crnu Goru, onoga što se manje znalo, ili se, katkad, uopšte nije znalo”, zapisao je Simonović.
Kako je naveo, Koprivica javlja s lica mjesta, iz epicentra događaja i zbivanja, a njih je za 45 godina službe bilo dosta. Simonoviću su najzanimljiviji djelovi knjige poglavlja posvećena pojedinim gromovitim događajima od sedamdesetih godina prošlog vijeka naovamo, poput zemljotresa iz 1979. godine, velikih društvenih prevrata, saobraćajnih i drugih nesreća, zločina i kriminalnih obračuna, porodičnih drama i ubistava...
”Ovakve knjige imaju nemjerljivu važnost kao poruka i poduka da čovjek nikada ne smije smetnuti s uma da je život jedan, kratak i ograničen, da svakog dana mora razmišljati o onom sudnjem, posljednjem, o uspomeni i bremenu koje ostavlja potomstvu”, riječi su recenzenta knjige.
Na 220 strana knjige, koju je izdao “Civilni forum”, nalazi se mnoštvo fotografija, dok je zadnji dio, naslovljen “Moj život u fotografijama”, rezervisan za pohvale, nagrade, odlikovanja..
Bonus video:
