Da kultura ne postoji, nije važna i da nešto nije u redu, ali i da crnogorska kultura pred drugima ispada smiješna, s obzirom ne dugogodišnji odnos državnih institucija prema umjetničkoj, uglavnom nezavisnoj sceni, zaključci su dugogodišnjih kulturnih djelatnika i predstavnika nekih od najznačajnijih manifestacija iz različitih oblasti umjetnosti.
To su konstatacije većine učesnika jučerašnjeg okruglog stola koji je Festival internacionalnog alternativnog teatra FIAT organizovao na temu “Konkursi, moć ili nemoć kulturne politike”.
Niz pitanja, problema, loših iskustava, ali i sugestija i predloga za rješenja, kao i poziva na dijalog i stremljenje ka konkretnim rezultatima, na skoro tročasovnom okruglom stolu, iznijeli su: crnogorska ekspertkinja za kulturnu politiku pri Savjetu Evrope Nataša Kraljević; filozofkinja i konsultant za ljudske resurse Mirjana Maslovar; kompozitor i direktor New York Jazz Festivala Vladimir Maraš; reditelj, univerzitetski profesor i predsjednik Savjeta Filmskog festivala Herceg Novi - Montenegro film festivala Nikola Vukčević; novinar i urednik, filmski kritičar i umjetnički direktor UnderhillFesta Vuk Perović, rediteljka i direktorica FIAT-a Ana Vukotić i producent Edin Jašarović koji je bio moderator.
U ime Ministarstva kulture i medija govorio je načelnik Direkcije za razvoj djelatnosti u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva u Direktoratu za kulturno-umjetničko stvaralaštvo Petar Kovačević, a Ana Medigović kao sekretarka Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada.
Kovačević je istakao značaj kreativnih industrija i prepoznatost projekta i konkursa “Kreativna Crna Gora” za koji su iz regiona i Evrope stizale samo pohvale. On je istakao i da unutar Ministarstva postoji revizor koji kontroliše realizaciju finansiranih projekata, izvještaje koje organizacije dostavljaju po završenim manifestacijama, a pored toga objasnio je funkcionisanje konkursa i način donošenja odluka, bodovanja i slično.
"Komisije dostavljaju predlog odobrenih projekata od pristiglih aplikacija a ministar/ka potpisuje konačnu Odluku koja se publikuje na sajtu Ministarstva. Ministar ima diskreciono pravo da neke od projekata odbije ili priključi, u skladu sa svojom vizijom razvoja resora", rekao je na početku Kovačević.
Svi prisutni saglasili su se da su konkursi dobra stvar i da su neophodni, no, tvrdi većina učesnika, način na koji se sprovode, njihova svrha, shvatanje, pojednostavljivanje, često komisije koje boduju projekte, kao i još mnogo toga kada su u pitanju konkursi za kulturno-umjetničke manifestacije i stvaralaštvo u Crnoj Gori - problematični su, a sistem po kojem djeluju loše uspostavljen i ne mijenja se.
Situacija s konkursima je takva da neki od najvažnijih kreatora kulturno-umjetničke ponude u Crnoj Gori na bilo kom konkursu mogu ostati bez novčane podrške, a što je svojevremeno bio slučaj i s KotorArtom. Pritom, konkursi se svode na puku raspodjelu određenog fonda, bez kasnije evaluacije ili čak prethodne analize projekata i njihovih podnosilaca. I u vezi s tim su se prisutni uglavnom saglasili. Nezadovoljstvo izaziva i činjenica što mnogi značajni festivali ne dobijaju ni približan novčani iznos koji im je potreban ne bi li pokrili dio troškova, odnosno obezbijedili podršku međunarodnih partnera, s obzirom na njihova pravila u tom segmentu.
”Nemamo prioritet i ne znamo čemu služi konkurs sem prenosu novca u čisto tehničkom smislu. Ne vidi se smisao zbog čega se sve to radi, za šta se vezuje, zašto i čemu?”, kratko je istakla Kraljević.
Konkursi su na neki način osmišljeni kao koncept koji bi trebalo da podstakne rad na održivosti onih koji žive od sufinansiranja, objašnjava Maslovar.
”To je politika države, međutim, da bi neko radio na svojoj strategiji i održivosti to mora da se dešava u društvu koje je stimulisano da prepoznaje i održava kulturu. Ta integracija mora da postoji... Da li se pritom bavimo kapacitetima tih organizacija, ko ih vodi, da li su to umjetnici ili menadžeri u kulturi, da li mogu još nešto naučiti u toj oblasti, na koji način konkursi podstiču razvoj kapaciteta ukupne kulturne scene? Toga nema i zato o konkursima pričamo samo u kontekstu raspodjele novca”, ističe Maslovar.
Maraš je na primjeru Made in New York Jazz festivala, koji traje već sedam godina, istakao da je prilično problematična realizacija svakog izdanja u neznanju koliko novca će na kom konkursu biti opredijeljeno, a pritom, nerijetko kada se nakon održanog festivala računi popišu, organizatori sami moraju da nadomjeste nastali minus.
”Šta su festivali od kulturnog značaja, treba procijeniti i mapirati ih i oni ne bi trebalo da ulaze u trku s komercijalnim festivalima, jer u tom slučaju su ti značajni festivali unaprijed izgubili bitku. Jer, ja kad bih htio da pravim festivale i zarađujem od toga, ja bih tačno znao šta da radim”, ističe Maraš.
On dodaje da niko ne traži da se festivali finansiraju u punom kapacitetu.
”Ali makar nam dajte iznose s kojima možemo da raspolažemo i dalje da pregovaramo. Pritom, ne znate koliko ćete da dobijete, a i to što dobijete u većini slučajeva dobijete tek nakon održanog festivala, jer su rezultati konkursa veoma kasno objavljeni. Niko ovdje ne živi u zabludi da Crna Gora ima viška novca, ali mislim da u Crnoj Gori ima dovoljno novca da mi ne moramo pričati ovu priču, ali samo je pitanje raspodjele i organizacije”, poručio je Maraš problematizujući objavljivanje rezultata konkursa u drugoj polovini godine, ali i loše opredijeljenog budžeta i malog budžeta.
Vukotić je istakla da je FIAT obnovljen prije deset godina, ali da je od tada do danas status tog festivala sve gori i gori, makar u Crnoj Gori.
”Ana Medigović je ranije spomenula da je očekivala da će FIAT da se finansira iz međunarodnih fondova... Kako očekujete da se FIAT finansira iz međunarodnih fondova kad država i opština Fiatu daju zajedno 42 hiljade eura? Nataša Kraljević i ja smo jednom radile na tome i odgovor koji sam dobila je da je FIAT sjajna i rijetka priča koja postoji skoro četiri decenije, istorijat, umjetnost i sve, ali ko ste vi u svojoj državi? Onemogućeni smo tako da povlačimo evropski novac. Pitanje je iza čega sve stoje markice Ministarstva kulture ili Glavnog grada?”, pita Vukotić.
Kao jedan od glavnih problema evidentirano je i nepostojanje nacionalne strategije za razvoj kulture koju država nema od 2020. godine, a ista je situacija i na nivou Podgorice gdje je program razvoja kulture istekao 2019. godine i od tada novi nije donesen.
”Odsustvo strategije je ono što predstavlja nas kao državu i rezultat je stvari koje su se taložile godinama i korespondira sa rečenicom kultura nije važna”, istakao je Nikola Vukčević.
Ana Medigović je dodala i da nakon dodijeljenih sredstava na konkursu Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada svega dvije manifestacije kasnije dostave izvještaje o realizaciji (uz finansijske izvještaje) i da je svjesna da se novac troši i u drugu namjenu odnosu na ono za šta se obavezuju... Pitanje je da li Glavni grad, tj. Sekretarijat za kulturu traži te izvještaje kao obavezne, a s druge strane - zbog čega onda i dalje finansira iste organizacije, ali i zašto ne pokrenu pitanje gdje se troše pare...
Zaključak je da su se problemi taložili i nakupili, od raspisivanja konkursa, nepostojanja značajne ili zvanične evaluacije kulturno-umjetničkih projekata koji se realizuju u Crnoj Gori i finansiraju iz javnog budžeta, preko nepostojanja strategije o razvoju kulture, kao i manjak transparentnosti nadležnog ministarstva.
Nataša Kraljević je u zaključku istakla da i zakon o kulturi treba unaprijediti, predstavila je primjer privatno-javnog partnerstva koji se u regionu pokazao kao dobar vid saradnje i održivosti značajnih festivala pri čemu je uporedila FIAT s Bitefom i istakla je da je strategija neophodna. Kratke crte za rješavanje ovih pitanja iznijela je i Maslovar:
”Analiza konkursa, presjek stanja, evaluacija (uspješnosti) projekta, kvalifikacije aplikanata, obrazovanje i usavršavanje kadra... Treba znati da konkursi nisu šablon(sk)i, poželjno bi bilo da postoje i tematski i prema sektorima, jer kada svi akteri kulturno-umjetničke scene apliciraju na jedan isti konkurs onda sprovođenje toga liči na otaljavanje posla”, zaključila je ona.
Bonus video:
