Apropo nekih potpitanja, vezano za prošlosubotnji tekst, nameće se sljedeće pitanje: Koja je suštinska razlika između formalizma i neformalizma?
Pa suštinska razlika je u tome, rekli bismo, što formalista računa, još u inicijalnoj fazi, u fazi koja prethodi fazi izrade idejnog rješenja, da će jednoga dana, kad sve bude gotovo, neki arhitektonski kritičar svjetskog renomea zastati ispred njegove forme i reći: Ovo je, znači, ta arhitektura svjetskog renomea!
Neformalista, sa druge strane, on radije govori o...
Neformalista najradije ne govori, a i kada bi poželio da nešto kaže - o nekom od svojih uradaka - ili da nešto poruči - nekim od svojih uradaka - teško da bi to nešto uspio da pretoči u riječi. Naravno, ovdje je riječ o idealu koji se krije iza onog Misovog “auf fast nichts reduzierten Gebäude” - o idealu koji nikako da zaživi u ovim našim zabačenim krajevima. Da li da konstatujemo da nam tzv. mentalitetske predispozicije stoje na putu bezuslovne aproprijacije Misovog ključnog postulata... Možda je, vidiš, upravo to suštinsko pitanje...
Molim vas, adekvatan termin je “promišljen” - što je zapravo poželjan atribut koji vezujemo za neformalizam. Formalisti su, za razliku od neformalista koji vole da promišljaju, očaravajuće nepromišljeni. Neimar svjetskog renomea, pomenuti bjelopoljski Le Korbizje, nije po prirodi očaravajuće nepromišljen, daleko od toga - ali žarko želi, sa svoje strane, da ostavi dojam da je upravo razbarušena neformalnost - ili proračunato neformalan potez - ili, ako baš hoćete, proračunato nepromišljen stvaralački gest - u korijenu njegove stvaralačke doktrine, odnosno prosedea (što je van pameti, naravno).
***
Dlaka je falila da mi promakne najava prvih crnogorskih, odnosno podgoričkih “Dana arhitekture”!
Znamo za Dane arhitekture u Sarajevu, Dane arhitekture u Nišu, Dane arhitekture u Banja Luci, Dane arhitekture u Kragujevcu, pa samo imali čak i piranske “Dneve arhitekture”, odnosno Dane arhitekture u Piranu, Slovenija - i bog sami zna gdje smo još imali Dane arhitekture - a uskoro ćemo, sva je prilika, imati i crnogorske, odnosno podgoričke Dane arhitekturice.
Pomenuću, uzgred, i “Dane arhitekata” (za razliku od Dana arhitekture), događaj kojemu je svrha u podsticajnoj razmjeni informacija o značajnim temama, vezano za rad arhitekata u Hrvatskoj, odnosno “u okruženju Europskog gospodarskog prostora” - iza kojih stoji Hrvatska komora arhitekata (samostalna jedinica). Dane arhitekata mi nemamo, a nećemo ih, sasvim je izvjesno, imati u dogledno vrijeme. Zašto ovdje niko ne insistira na viziji prosječnog CG arhitekta - ili arhitektice mlade, zašto da ne - u okruženju Europskog gospodarskog prostora? Ako smo već, ubjeđuju nas sa nekih političkih adresa, na samom pragu tog prostora? Možda je, vidiš, upravo to suštinsko pitanje...
Elem, ako ste pomislili da su “Dani arhitekture” brend, odnosno franšiza - grdno ste se prevarili. Svaki od “Dana arhitekture” je priča za sebe.
***
Hajde, rekoh prije par dana, da čeknem da li se na Internet stranici Inžinjerske komore Crne Gore (IKCG, ingkomora.me) pojavio poziv upućen inženjerskoj struci, da svojim prilozima doprinese koncipiranju sadržaja narednog broja časopisa Pogled - broja 41. Još od broja 2 - koji je objavljen u aprilu davne 2012. godine - redovito se i rado odazivam na pomenute pozive - jer uvijek imam nešto da kažem, posebno naglasim i dodam. Kad ja tamo - poziva (još uvijek) nema - ali naletjeh, ničim izazvan, na pomenutu najavu.
Zvanična tema naših “Dana arhitekture” je “Arhitekture iza maske”, a iza događaja stoji u potonje vrijeme vrlo učinkovita i agilna - Strukovna Komora arhitekata - koja djeluje, moram naglasiti, da ne bih nekoga doveo u zabludu, pod okriljem majke IKCG.
Dakle, počelo je odbrojavanje do 18. novembra, kada će biti upriličeno svečano otvaranje događaja - kojom prilikom će publici biti prezentovan po mnogo čemu istorijski projekat naslovljen “Izložba i monografija: arhitekturica u Crnoj Gori u periodu 2002-2022. - “najveća”, vele, “manifestacija iz oblasti arhitektonskog djelovanja organizovana u Crnoj Gori” - iza koje opet imamo SKA/IKCG.
Koorganizatori i partneri događaja su Arhitektonski fakultet Univerziteta CG, Savez arhitekata CG (! - bio sam ubijeđen da je SACG ugašen, da je umro mučeničkom smrću, nakon što je Filip Aleksić, najstariji drug gradonačelnika Vukovića, digao ruke - raduje me, dakle, to što je SACG ipak živ) i ICE/ITA Italijanska agencija za spoljnu trgovinu - a u ta tri dana - od 18. do 20. novembra - publici će se predstaviti...
Sve bitne informacije imate na adresi daniarhitekture.me.
***
”Arhitekte mijenjaju svijet”, kliču ovi sa ingkomora.me. “Svijet se mijenja i od nas traži da se mijenjamo isto.” Ili u prevodu: sve se mijenja - u što, ruku na srce, nije teško povjerovati - i svijet, kao takav, traži od nas, arhitektica mladih - mnogo mladih, mnogo slatkih - i arhitekata mladih - jednako mladih i jednako slatkih - da ga mijenjamo, mijenjajući, usput, i sebe “isto”...
”Pandemija korona virusa je”, veli dalje, “takođe uticala na svijet, možda i više od svih arhitekata do sada. Nekako smo se navikli na život iza maske. Pandemija utiče i na arhitekturu, i pokazuje da treba da se okrenemo prirodi. Čeka li nas neka nova arhitektura i održivost u prostornom planiranju? Da li su ljudi koji mijenjaju svijet spremni da se mijenjaju, ili čitav život provedu iza neke maske.”
Ne znam, nijesam pametan...
***
Kako bilo, rado bih ovjerio gospodina Njirića (njirić+ arhitekti) - morate čuti taj glas, kojega se ne bi postidio ni operski pjevač - a zatim i Vasu Perovića (a ne Peru Vasovića - Bevk Perović Arhitekti - sa velikim “A”) - jer je Vasa bio na visini zadatka svaki put kad sam ga slušao, a slušao sam ga tri ili četiri puta. Što se tiče mladih, šansu bih dao Kati Marunici i Nenadu Ravniću (NFO arhitekti, ZG) - ali samo u slučaju da mi organizator pošalje Pass za dvije osobe (za Dunjicu i mene) - koji košta...
OK, sve bitne informacije, kao što rekoh, imate na adresi daniarhitekture.me.
Bonus video:
