U posebnom, veli, ambijentu “Kolektora” (Kulturno-obrazovnog-nightclubbing centra “Fiko Aleksić” u Podgorici - na prostoru bivšeg kompleksa TIK, Titograd), okupilo se preko 130 lidera i predstavnika crnogorske poslovne i akademske zajednice...
OK, nijesam lider, daleko od toga, nedostaje mi urođena harizma - koja nedostaje, istini za volju, i ogromnoj većini igrača na krvavoj CG društvno-političkoj bojišnici - a daleko sam i od poslova, priznajem - ali zato jesam, koliko-toliko, aktivan u tzv. akademskoj zajednici - te sam stoga iznenađen, u neku ruku, što me organizatori nijesu pozvali da barem svojim prisustvom (ako ne i mudrorijekom) uveličam ceremoniju upoznavanja uglednih zvanica “sa aktuelnim trendovima razvoja biznis-konsaltinga”.
Molim vas - ako su trendovi, onda se valjda podrazumijeva da su aktuelni...
”U pozitivnoj atmosferi prisutni su”, veli, “bili u prilici da iz prve ruke čuju kako izgleda razvoj jednog investicionog projekta u Crnoj Gori - budućeg Hotela “Movenpick””.
Ma nije Movenpick, nego Mövenpick - möve je galeb na njemačkom, möven je plural od möve - galebovi, dakle - a što je Mövenpick, e tu već moje zapinje poznanije...
Što i nije toliko bitno, naravno - čak i da su me ovi udostojili poziva, teško da bih se odazvao - ne volim masovne scene u potonje vrijeme.
Ma ne bih ni primjetio vijest o događaju u Kolektoru, da na fotografiji, koja je išla uz vijest, nijesam prepoznao Velišu Radunovića - kojega nijesam vidio bog-zna-od-kad i koji se, mašala, izvrsno drži - Bravo Veliša! Svaka čast! - a očigledno je i da se izvrsno snalazi u valovitim vodama biznis-konsaltinga - što se idealno poklapa sa činjenicom, koja jeste bitna, za razliku od činjenica koje sam prethodno iznio, da mi neke arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - uporno, godinama, pune inbox fotografijama ako-bog-da objekta Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici - fotografijama koje brišem kako stižu - jer ne želim da išta pomuti impresiju koju ću polučiti kad se konačno (su)sretnem sa tim zdanjem, koje je doguralo još malo pa do finalne faze - a iza kojega stoji upravo Übermeister Veliša - u kompletu sa braćom Gregovićima - Žoržijem i Banjom - zaboravljenim asovima iz vremena kad je svetim crnogorskim prostorom šestario niko drugi do li (super)kontroverzni džentlmen Brano Gvozdenović - Gvozdo il Magnifico!
Suštinsko pitanje je u kolikoj mjeri će činjenica da je Radunović - kao arhitekt po vokaciji, i član osoblja angažovanog u nastavi na AF PG - uplovio u valovite vode biznis-konsaltinga, uticati na njegov prosede u domenima arhitektonskog stvaralaštva, koji poglavito počiva na implementaciji tzv. muškog principa u projektovanju (za razliku od ženskog principa, je li)?
Ne znam, nijesam pametan...
***
Upozoriše me neke arhitektice mlade - neuporedivo mlađe i neuporedivo slađe od onih koje mi pune inbox fotkama zgrade CANU u izgradnji - da je, u međuvremenu, sa oficijelne Internet stranice Arhitektonskog fakulteta Univerziteta CG (ucg.ac.me/af), uklonjen spisak predmeta na kojima je (bio?) angažovan neimar svjetskog renomea - bjelopoljski Le Corbusier - što sam provjerio, naravno - i ispostavilo se da je ta informacija tačna - a tačno je i da se njegovo ime, gle čuda, još uvijek nalazi na spisku osoblja (ucg.ac.me/osoblje/af) angažovanog u procesima izobrazbe budućih mladih arhitektica i mladih arhitekata (dolje, skroz na dnu, pod “Dopunski rad i spoljna saradnja”).
A što ćemo ako neka doktorandica mlada - mnogo mlada, mnogo slatka - uzme, za nekih 50 ili 150 godina, recimo, da se bavi likom i djelom našeg neimara svjetskog renomea, bjelopoljskog LC? Gdje će ona, molim vas, iskopati preciznu istorijsku referencu o njegovom angažmanu u nastavi na AF PG?
E o tome vam govorim...
***
Ne mogu a da ne primijetim da je u prošli ponedeljak, 3. oktobra, na Svjetski dan arhitekture, “kada se skreće pažnja na važnost uloge arhitekte u društvu, svečano obilježen jubilej - dvije decenije studijskog programa Arhitektura (2002/2022), dodjelom diploma svršenim studentima i Plaketa zahvalnosti zaslužnim pojedincima i partnerskim institucijama” - i to baš u bivšem dvorcu bivše Ledene kraljice - odnosno u zgradi Rektorata UCG.
Čestitam gospođi Perović, dekanici AF, veliki jubilej - Bravo Svetlana! Bravo! - kao i kompletnom osoblju angažovanom u nastavi i na sve druge načine na AF - i svim studenticama i studentima, i svršenim i nesvršenim - a to što me gospođa Perović nije udostojila poziva da svojim prisustvom (ako ne i mudrorijekom) uveličam proslavu značajnog i velikog jubileja - to neka njoj ide na dušu.
A imam i primjedbu. Primijetio sam, naime, da se u vijesti o obilježavanju jubileja, koja je objavljena na Internet adresi ucg.ac.me, ne pominje ime - fanfare molim: Gorana Radovića - prvog dekana u povijesti AF PG - svijetlog lika čije je djelo - htio to priznati aktuelni AF Power Pack ili ne - armatura ugrađena u same temelje savremene crnogorske arhitektonske misli.
”Kulturološki i istorijski sediment na prostorima Crne Gore”, klicao je Goran Radović u svoje vrijeme, “vodi poreklo od kulture Rimskog - carstva: Zapadnog istočnog sa jedne strane, kao i spontanog autohtonog narodnog stvaralaštva slovenskog porijekla (malo porekla, malo porijekla - OK, neću da budem cepidlaka/cjepidlaka - op.a.). Specifičnost uslova pod kojima se razvijao i izgrađivao duh, na ovom području našao je odjeka u narodnom moralu, književnosti, melosu, slikarstvu, kostimu, rukotvorinama, narodnoj arhitekturi”.
Od ovoga nema dalje, što vi mislili, da mislili...
”Vrlo je važna misija visokoobrazovnog kadra fakulteta u oblasti arhitekture i urbanizma Crne Gore, za razvoj i dostizanje kritičkog nivoa znanja stručne i šire javnosti”, nadovezuje se na misli Gorana Radovića jedan među tisućama anonimnih velikana koji su kao stručnjaci i kao ljudi stasavali upravo na AF, “koji će zaustaviti nepovoljne trendove degradacije prostora Republike (sic) i preokrenuti ih u proces afirmacije značaja i zaštite nacionalnih dobara i podizanja kvaliteta prostora. Arhitektonski fakultet u Podgorici Univerziteta Crne Gore obrazuje arhitektonsku elitu (elitu! - molim vas - op.a.) koja će na temelju najkvalitetnijih svjetskih znanja iz ove oblasti i njihove praktične primjene na izradi i sprovođenju planova i projekata u prostoru, izvršiti kvalitetno valorizovanje prostora sa ciljem održivog razvoja u odnosu zaštićenog graditeljskog i prirodnog nasljeđa sa antropogenim uticajem izmijenjenog - izgrađenog prostora...”
Od ovoga definitivno nema dalje...
Ako ove velike i nezaboravne riječi ne uđe u tu monografiju “o radu i rastu (AF - op.a.) kroz vrijeme”, koju je najavila gospođa Perović, onda ne znam, nijesam pametan...
Čestitam još jednom svima!
Posebno čestitam jubilej bivšem osoblju AF PG - koje nije više u prilici, zbog ovoga ili zbog onoga, da svesrdno doprinosi u procesima izobrazbe budućih mladih arhitektica - mnogo mladih, mnogo slatkih - i mladih arhitekata - jednako mladih, jednako slatkih.
Bonus video:
