Izložba akademskog slikara Ibrahima Kurpejovića ”Boja za trag vječnosti” biće posthumno otvorena danas u Tivtu, u 19 časova u Muzeju i galeriji Tivat.
Prisutne će pozdraviti direktorica JU Muzej i galerija Tivat Danijela Đukić, dok će izložbu otvoriti istoričarka umjetnosti mr Lucija Đurašković, koja potpisuje i uvodni tekst za katalog koji prati izložbu.
”Od samih umjetničkih početaka opredijeljen za apstrakciju, najčešće geometrijsku, u kojoj se samo djelimično koristi postkubističkim iskustvom, Kurpejović naročito akcentuje istraživanje boje, njen koloristički fenomen po sebi, njena simbolička ili asocijativna značenja, odnose u kompozicijskom sklopu, kao i njen zvuk kroz različite tonske efekte kojim uspijeva da na rijetko istančan i suptilan način izrazi simbiotičke efekte prirode koja ga okružuje sa onim što osjeća u nepreglednoj dubini svoje duše (‘Negdje u meni - akordi’). Zato je i sam često isticao zastupajući tezu da se u bojama nalazi zvučna energija koja treba biti naglašena da bi se kroz tonalne koloristične zapise na najbolji način reprezentovali pejsažni motivi zavičaja (Crna Gora, Sandžak). Ti zvučni ritmovi zavičaja, bliski muzički ponovljenoj partituri ili rukopisu sa zgusnutom strukturom pejzažnih isječaka, asocijativno i znakovno nas uvode u nove tajanstvene prostore, neponovljive prostore samosvojnog i unikatnog svijeta slike”, zapisala je Đurašković.
Kao da su melodije i sjećanja ponovo oživjeli kada je Đuraškovič podsjetila na cjeloživotno traganje za zvukom i uzvišeno i iskreno komponovanje Kurpejovića na svojim platnima.
U razgovoru za “Vijesti”, jednom prilikom, tihi i skromni likovnjak potvrdio je svoje težnje ističući da je zvuk nezaobilazan i važan faktor svake kompozicije, od muzičke, likovne, filmske, do životne...
”Slikarstvo jeste umjetnost koja otvara posebne svjetove, a platno mjesto na kojem je sve moguće. Kod mene je širok opseg interesovanja i istraživačka priroda me goni da preispitujem svoj unutrašnji stvaralački poriv. Slikarstvo je neiscrpno i vuče me da plivam u tim vodama. Boja i komponovanje boja su osnov za moje slikarstvo, što uglavnom i ističu likovni kritičari. Sa bojom treba postići sklad i harmoniju slike uz ostale likovne elemente i ja koristim ovaj vizuelni element kao kreativnu snagu u svom radu, znajući da je boja senzacija koja u našem mozgu stimuliše različite talasne dužine svjetlosti, što možemo povezati sa zvukom”, rekao je Kurpejović tom prilikom.
I upravo senzacijom boja Kurpejović se igrao sa posmatračima, a, demistifikujući svoja djela, u intervjuu za “Vijesti” otkrio je da čitavog života stvara autoportret.
”Ono što vidite na mojim radovima je moj portret. Zapisi i slike koji lete u glavi. Čak sam pokušao naći simboliku dovođenjem umjetnosti u moje snove”, kazao je Kurpejović jednom prilikom, a “Vijestima” je u jednom od intervjua rekao i da ga slikarstvo neprekidno vuče dalje u stvaranju dok boje koje ga okružuju predstavljaju osnov svakog rada.
Svoj život je posvetio stvaranju autoportreta kroz prikazivanje predjela zavičaja, (trenutaka) sjećanja, svog podsvjesnog i iskustvenog doživljaja svijeta i društva. U tom nedovršenom ciklusu svog života i djela, tihog i skromnog umjetnika prekinuo ga je virus korona, nakon čega je preminuo 16. februara u 63. godini.
Pored neprestanog umjetničkog rada, posvećeno se bavio i pedagoškim radom, ali i organizacijom različitih manifestacija i izložbi, a između ostalih bio je i inicijator Septembarskog likovnog salona u galeriji rožajskog Centra za kulturu. Zavičaj i djetinjstvo primjetno su uticali na njegov slikarski izraz.
”Iz svog ateljea s Bandžovog brda, ponad Rožaja, Ibrahim kao soko radoznalo promatra Hajlu, okolne planine i Rožaje, đe gajtani zelenkasti Ibar. Na njegovim platnima odzvanja zvuk boje”, zapisao je književnik i publicista Slobodan Vuković o radu Ibrahima Kurpejovića.
”Mislim da su moja djela neprestano izlijevanje pojedinačnih utisaka i promjene u percepciji ili trenutke prepoznavanja onoga što me okružuje. Kolorit i boje koje ‘natapaju’ oči sigurno će se reflektovati i na platnu. Sigurno da se boje primorja razlikuju od kolorita sjevera, naročito u ovim jesenjim danima kada se drveće ‘oblači’ u jesenje tople boje, kada plamte pojedini predjeli od žute, oker, narandžaste, smeđe i crvene boje. Ta svježina tih boja se vidi i na mojim slikama, koje bih ja više okarakterisao kao asocijativne pejzaže pretvoreni u apstraktne slike uz bogatstvo teksture postignute lijepljenjem različitih materijala što navodi na islikavanje struktura što daje dodatnu dinamiku i raznovrsnost površina”, kazao je svojevremeno “Vijestima” čovjek koji je živio skromno, zadovoljno i zahvalno.
Ibrahim Kurpejović (1960-2022), rođen je u Sređanima kod Rožaja. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Sarajevu u klasi profesora Salima Obralića 1985. godine, a master studije na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru na kojem je bio i doktorand.
Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1987. godine i Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika od 2003. godine. Jedan je od inicijatora formiranja Likovnog kluba “Kula” u Rožajama 1989. godine kog je bio i predsjednik. Takođe je inicijator organizovanja Septembarskog likovnog salona, koji je do sada organizovan 18 puta. Pored samostalnih izložbi bio je dio i niza kolektivnih predstavljanja u zemlji i inostranstvu, učestvovao je na raznim kolonijama, osvajao priznanja i nagrade... S pojavom virusa korona i strogim mjerama koje su bile na snazi u Crnoj Gori tokom 2020. godine, Kurpejović je organizovao zapaženu onlajn internacionalnu izložbu “Art Open Borders” - “Umjetnost otvara granice” na kojoj su učestvovala 73 umjetnika iz 12 zemalja.
Autor je mnogih samostalnih izložbi, među kojima i one naslovljene “Zvuk boje”, koja možda i najbolje oslikava čitav njegov životni i umjetnički put. Bio je dio kolektivnih predstavljanja na više od 120 izložbi, učesnik više međunarodnih slikarskih kolonija. Jedan je od osnivača Likovnog kluba “Kula” 1989. godine. Dobitnik je prve nagrade na 16. konkursu stvaralaštva mladih Novi grad - Sarajevo, 1985. godine i druge nagrade za idejno rješenje amblema i grba grada Rožaja.
Živio je i stvarao u rodnim Rožajama opčinjen ljepotama koje je preslikao i na svoja djela, uspijevajući pritom da im udahne čar trenutka, duh vremena, ljubav prema zavičaju...
Bonus video:
