Projekat Centra savremene umjetnosti Crne Gore Laboratorija umjetnosti nesvrstanih zemalja, koji su osmislile kustoskinje Natalija Vujošević, Marina Čelebić, Anita Ćulafić i Nada Baković, svojim aktivnostima vratio je u fokus kulturnog života u zemlji, ali i na međunarodnom planu, vrijedni fond Galerije umjetnosti nesvrstanih zemalja, istovremeno njegujući i ponovo gradeći njegovu prvobitnu misiju koja u osnovi ima jačanje solidarnosti i razumijevanja kroz kulturnu razmjenu i saradnju.
Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja “Josip Broz Tito” u Titogradu formalno je otpočela s radom 1984, nakon što je na VII konferenciji nesvrstanih u Nju Delhiju 1983. odlučeno da se podrži inicijativa za njeno osnivanje. Tada su pozvane sve države članice Pokreta nesvrstanih da se aktivno uključe u rad i doprinesu poklanjanjem umjetničkih djela.
Djelatnost Galerije bila je od posebnog društvenog interesa, a obuhvatala je prikupljanje, proučavanje, izlaganje i čuvanje umjetničkih djela i likovnih ostvarenja stvaralaca iz nesvrstanih zemalja.
Za oko deceniju postojanja, ova ustanova je organizovala više od stotinu kolektivnih, tematskih i samostalnih izložbi, programa i manifestacija, a sam fond je vremenom obogaćivan da bi danas brojao oko 800 umjetničkih predmeta iz 56 nesvrstanih i zemalja u razvoju.
Svojevremeno je bila mjesto odvijanja aktivnog kulturnog i umjetničkog života, da bi promjenom političkih i društvenih okolnosti od devedesetih naovamo njena uloga bila marginalizovana. Međutim, sve to vrijeme krize, nije prestala briga o njoj od strane posvećenih članova njenog kolektiva koji su zaslužni za njenu zaštitu i očuvanje.
Marina Čelebić, muzejska savjetnica i rukovoditeljka umjetničkog sektora, i Anita Ćulafić, viša kustoskinja Centra savremene umjetnosti, ujedno i članice tima projekta Laboratorija, bile su dio originalne postave Galerije, i brinu se o ovom vrijednom fondu od samog početka kroz sve transformacije kroz koje je Kolekcija prošla. Razgovarali smo sa njima o iskustvu rada od osnivanja do danas, promjeni konteksta i periodu tranzicije, kao i o njihovom učešću u projektu Laboratorija.
Marina Čelebić:
- Galerija je bila jedina poveznica jugoslovenske i crnogorske umjetnosti prema zemljama nesvrstanih i zemljama u razvoju, otvoreni smo bili i prema ostalom dijelu svijeta, realizovali smo programe (izložbe) i sa Italijom, Danskom, Holandijom, u skladu sa materijalnim mogućnostima.
Odgovarajući međunarodni ugovori omogućavali su kvalitetne i jeftine programe. Prema inostranstvu, Jugoslavija je preko Galerije prezentovala izložbe u Alžiru, Harareu, Lusaki, Delhiju, Dar es Salaamu, Aleksandriji. Nestankom Jugoslavije, nestala je i Galerija. U ovakvim situacijama kultura prva osjeti probleme i prva te probleme podnosi. Status Galerije, a time i postojećeg fonda vrlo je nepovoljan. Galerija je postala ničija briga i sasvim je očigledno da je u tome značajnu ulogu odigrao njen ideološki predznak. Kada je Galerija izbrisana sa spiska institucija od posebnog značaja, Republika ukida osnovno finansiranje Galerije i nastaju materijalni problemi.
Postavlja se pitanje: Koliko je pametno da zbog nepopularnog imena “Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja Josip Broz Tito” bude prepuštena samoj sebi i zubu vremena? Neko novo vrijeme, neka nova Crna Gora će i dalje održavati međunarodne veze, između ostalih, i sa nekadašnjim, nesvrstanim zemljama. Jedan od načina da se te veze ožive je kroz postojanje Galerije kao institucije sa već stečenim međunarodnim ugledom.
Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja “Josip Broz Tito” predstavlja stranicu naše istorije, kao jedina međunarodna kulturna institucija u Crnoj Gori, u Podgorici. Svojevrstan estetski doživljaj koji se javlja u ovom susretu kultura ima posebnu vrijednost i nosi izuzetnu poruku. Ovdje prestaju granice i počinje univerzalni likovni govor koji bojom i oblikom objašnjava duhovni milje, tradiciju i savremenost.
Danas kroz projekat Laboratorija Centra savremene umjetnosti Crne Gore, kojim radimo na razvoju savremenih istraživačkih i arhivskih umjetničkih praksi i njihovoj implementaciju u umjetničke i edukativne programe Centra, te povezujemo ovu izuzetno vrijednu i bogatu zbirku sa međunarodnom akademskom i umjetničkom zajednicom koja za nju iskazuje veliko interesovanje, galerija, odnosno, njen fond ponovo aktivno žive. Namjera je da se kroz ovaj program u kontinuitetu razvijaju aktivnosti koje bi doprinijele istorizaciji i novim čitanjima, te obnavljanju međunarodnih komunikacija i razmjena koje je kolekcija njegovala.
Promjenom društvenih okolnosti, nakon decenije veoma uspješnog funkcionisanja u našoj zemlji i svijetu, Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja “Josip Broz Tito”, prestala je sa radom 1995. godine. U kontinuitetu, Skupština Crne Gore je svojom odlukom, 4. aprila 1995, formirala novu kulturnu instituciju, Centar savremene umjetnosti Crne Gore. Novoformirani Centar baštini ukupan, vrlo vrijedan i izuzetno raznovrstan umjetnički fond nekadašnje Galerije nesvrstanih zemalja.
Fond Galerije umjetnosti nesvrstanih zemalja je i poslije integracije bio dostupan javnosti kroz organizovanje izložbi, ali na republičkom nivou. Nikad nije bio mrtav fond i uvijek je praćen s pažnjom i poštovanjem svega što nalaže muzejska praksa.
Srećna sam što danas kroz projekat Laboratorija Centra savremene umjetnosti Crne Gore on vraća značaj na internacionalnom nivou.
Anita Ćulafić:
- Rad u Galeriji je najinspirativniji i najvažniji dio mog radnog iskustva. Tome su doprinijele mnoge okolnosti među kojima je mogućnost za sticanje novih znanja, druženja sa umjetnicima i susret s različitim kulturama, kao i činjenica da se sve odvijalo u kompleksu Kruševac važnom za našu istoriju, arhitekturu i kulturno nasljeđe. Galerija je imala internacionalni karakter što se čitalo iz samog naziva. Kroz njen rad se ostvarivao dio djelovanja nesvrstanih zemalja usmjeren na oblast kulture koja se borila protiv kulturnog kolonijalizma, otuđenja kulturnih bogatstava, očuvanje nacionalnog identiteta i afirmaciju autohtonih kultura. Tih 80-ih godina naša znanja o kulturama u nesvrstanim zemljama su bila skromna, ali je postojala otvorenost, poštovanje, želja i vjera da radimo važan posao koji nadilazi lokalni karakter, a koji je u osnovi imao plemenite ciljeve deklarisane odlukama Samita i ministarskih konferenciija nesvrstanih zemalja. Ovom prilikom htjela bih istaći posvećenost svih kolega koji su tada radili u njoj. Svakako i Crna Gora i jugoslovenska umjetnost osnivanjem i radom Galerije postale su vidljivije na mapi svijeta kulture. Takođe, umjetnost nesvrstanih predstavljana je i u drugim republikama SFRJ.
Aktivnosti Galerije rezultirale su brojnim međunarodnim izložbama, simpozijumima, TV festivalima o umjetnosti i kulturi nesvrstanih zemalja, gostovanjem umjetnika, dinamičnom izložbenom aktivnošću kao i formiranjem stalne postavke i značajnog umjetničkog fonda dobijenog od poklona Vlada NZ, umjetnika lično kao i nekih saveznih institucija SFRJ koje su na taj način podržale obogaćivanje fonda. Svu ovu dinamiku pratila je malobrojna ekipa Galerije od koje neki i danas rade. Nakon 11 godina rada Galerija je prestala da postoji, a njen fond je naslijedila nova institucija Centar savremene umjetnosti Crne Gore. To je bilo vrijeme kada je Jugoslavija prestala da postoji, kada su se političke elite usmjerile na ciljeve drugačije od dotadašnjih, tako da je kulturno blago koje smo stekli za ovo kratko vrijeme marginalizovano u odnosu na vrijeme postojanja Galerije. Ipak, i u nastupajućem periodu povremeno su organizovane izložbe iz fonda nesvrstanih koje su, osim podsjećanja publike koja je još pamtila puni sjaj Galerije, opominjale da je ovaj fond značajan bez obzira na trenutnu političku orijentaciju i da predstavlja umjetničko blago na koje bi i mnogo veći muzeji bili ponosni.
Projekat Centra savremene umjetnosti Crne Gore, Laboratorija kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja stvorio je okvir za novu aktualizaciju i dalju afirmaciju ove bogate zbirke. Na sasvim nov način uspostavlja se osnova za buduće umjetničke i naučne projekte, što je do sada već potvrđeno velikim interesovanjem šire akademske umjetničke zajednice. Ovih dana posjetili su nas istraživači sa prestižnog Univerziteta Pittsburg. Trenutno su u pripremi dvije međunarodne izložbe u Sloveniji i Makedoniji. Namjera nam je da kroz ovaj projekat Kolekcija ponovo dobije međunarodnu vidljivost, postane dostupna istraživačima i nastavi razvoj i komunikaciju sa najširom publikom, naravno uz implementaciju savremenih umjetničkih i arhivskih metodologija koje su se posljednjih decenija značajno razvile i promijenile. Zadovoljstvo je vidjeti da naš rad već proizvodi zapažene rezultate.
Bonus video:
