Dola - vječna rana Pivljana i vječiti neprebol. Dola - pivsko gubilište, ali i svetilište. Mjesto na kome je u toku Drugog svjetskog rata za sat ubijeno više od 520 Pivljana, među kojima i 109 djece.
Književnik Spasoje Bajović odlučio je da krikne “pjesmom koja mjeri život, a vaga snove”, da oslušne “kamene korake” koji odjekuju mrakom, da pusti “dušu okovanu” i bar za trenutak razbistri “vidik ošamućen” i napiše, kako to zapisa Milica Kralj, jedna od recenzentkinja njegove nedavno objavljene knjige “Put u vatru” - “azbučnik posvete strijeljanom narodu iz Dola”. Bajovićeva knjiga “Put u vatru” je, prema riječima Milice Kralj, knjiga pamćenja, “pjesnički krik koji dolazi iz dubinskog središta pivskih Dola”.
”Svaka od pjesama ove knjige jasnim lirskim glasom ispisuje i sudbinu pojedinca i sudbinu kolektiva i sudbinu geografskog prostora Pive i dubokom lirskom molitvom preobražava se u pjesničko opelo ozareno vaskrslom nezalaznom svjetlošću utkanom u pejzaž pamćenja i vječni nezaborav... Ova pjesnička knjiga je i pjesma i ep i roman i priča i žalostiva tugovanka”, zapisala je Kralj.
”Pamtiš li još zemljo kad se sunce smrači”, pita se autor knjige “Put u vatru”, ali i “da li je i jedna istina pravična”. Piše on o danu kada su oči Pive gorjele, kada joj je vatra otvorila srce i prozore, o mladosti što pod zemljom uči istoriju, o trenutku kada “po crnom kamenju vjetar nožem piše, bilo jedno nebo koga nema više”.
”Kada sam prvi put iščitala rukopis ove knjige zapisala sam: Ovo se ne može pročitati, a ostati živ. Zaista je trebalo nekoliko puta da ‘umrem’ da bih nešto pročitala, a kamoli napisala o rukopisu”, zapisala je recenzentkinja prof. dr Draga Bojović.
Prema njenim riječima, autor knjige je “(sa)učesnik drame, pjesnik koji posmatra krvavi pir u svojoj Pivi, pjesnik koji ga nosi i vječno će ga nositi” i koji je odlučio da napiše “poetski parastos žrtvama i vječnom ljudskom i viteškom dostojanstvu i parastos onima koji odbijaju osvetu”.
Prema riječima Sofije Simović, još jedne recenzentkinje, Bajović traži “dostojanstvo u bolu, poistovjećuje se pojedinačno sa svim sudbinama, iako dobro zna da je bol privatna svojina”.
”Sve se desilo na samom ‘Putu u vatri’. Desila se istorija i filozofija i religija, desila se i tragika jednog naroda, žive rane plodonosne Pive... Desio se posljednji ples smrti i života, a nadasve teška i trajna riječ književnika Spasoja Bajovića. Riječ bez koje sadašnjost pivskog roda ne bi bila potpuna, riječ bez koje na pjesnikovo sveto bdenije ne bi stigli svi mučenici, mudraci i vitezovi Pive”, zapisala je Simović.
Urednici Bajovićeve knjige, koja je obogaćena slikama Milovana Mikija Radulovića, su Jovan Drašković i Miloš Kecojević, dok su izdavači Opština Plužine i Književna zajednica “Vladimir Mijušković”, čiji je autor član.
”U njedrima Pive, rane bez lijeka, pustoš u čovjeku, pustoš van čovjeka”.
Bonus video:
