Sve je bilo tu - Vardarska ulica puna šetača, kafana iz koje su dopirali smijeh i pjesma, Tozovac i njegova čuvena “Jesen u mom sokaku”, Vito Nikolić sa lulom dok je zapisivao stihove “I opet jesen”.
Bili su tu i plodovi jeseni - bundeve, dunje, jabuke, čak i opalo lišće, kesteni... Imali su i stari telefon, gramofon, a nekako je sve podsjećalo na osamdesete i devedesete. Jedna Ivana je u ljetnjoj bašti uzdisala nadajući se da će joj Branko doći, konobar Đoko se nije bunio što ovoga puta neće dobiti bakšiš, jer je gazda Rašo odlučio da svi piju na njegov račun.
”Predložio sam im da rade temu jesen, a onda su oni odabrali da to urade tako što će pripremiti predstavu i kojoj će učestvovati i korisnici Dnevnog centra i zaposleni, kako stručno tako i tehničko osoblje. Ovo je bila premijera koja će se usavršavati i sigurno ćemo je do kraja godine predstaviti široj javnosti da vide kako to naši korisnici i stručno osoblje rade”, kazao je gazda “Kafane u mom kraju”, Radovan Dragnić, direktor nikšićkog Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom.
Reporterka Magazina imala je privilegiju i izuzetnu čast da prisustvuje premijeri predstave koju su na temu jeseni pripremili korisnici i zaposleni u Dnevnom centru.
”Nastavljamo tradiciju. Sve je bilo puno emocija, a vidjeli smo i talente za glumu, pjesmu, dekoraciju. Sve na jednom mjestu”, sa osmijehom je kazala koordinatorka Radojka Koprivica.
Ideja je potekla od koordinatorke Đurđine Filimanović, iako ona to neće da prizna jer kako reče, “Kafana u mom kraju” je ideja svih njih.
”Svake godine pripremamo jesenju radionicu i ove godine smo došli na ideju da to bude predstava. Naši korisnici su se tome obradovali i njihova želja je bila da u njoj svi učestvujemo. Pjesma Vita Nikolića nas je asocirala na jesen, na čuvenu ‘Vardarsku’ ulicu koju je on posjećivao, pa smo tako predstavu i osmislili - napravili smo našu Vardarsku ulicu. Srećni smo i puno nam je srce što je sve ovako uspjelo”, gotovo u jednom dahu kazala je Đurđina.
Imali su oni svog boema Vita - bio je to Vuko koji se nije odvajao od knjige i lule, Dejanu bi i Tozovac čestitao kako je otpjevao njegovu pjesmu, a Đoku je konobarska tacna dobro legla.
”Pjesma je odlična i nije mi bilo teško da je naučim. Pjevao sam i mojima kući i zadovoljni su. Volio bih da češće pjevam i da igramo ovu predstavu”, kazao je Dejan koga je na gitari pratio vaspitač.
Dejan je bio zadovoljan gitarskom pratnjom tako da bi rado nastupao u tandemu sa vaspitačem.
Ivana je dočekala Branka koji joj je donio ružu, a Stefan, iako u početku razočaran što dama koja mu se sviđa ima dragog, ubrzo je našao divnu Anđelu.
”Volim i da igram i da glumim. Od šeste godine plešem. Volim da igram tango, valcer i ća-ća-ća. Volim roze boju, tako da je moja ideja bila da ovu haljinu obučem, a vaspitačica mi je napravila jesenji rajf. Sve mi se svidjelo”, kazala je šarmantna Ivana. Branko, džentlmen sa ružom, smatra da odlično igra i da plesne korake ima “u malom prstu”, a predstavom je prezadovoljan.
Zadovoljni su bili i “gosti” kafane - Zoran, Maja, Peđa, Vasilije, dvije Jelene, Gordana, Savo, Vuk i Žana.
Veliki aplauz i naklon do poda vrijednoj i talentovanoj ekipi.
Bonus video:
