Premijera predstave "Majka Zemlja", inspirisane životom i djelom Eme Goldman zakazana je zanedjelju, biće izvedena u nedjelju 13. novembra u Podgorici, u 20 časova u Kolektoru.
U pitanju je produkcija Dramskog studija "Prazan prostor" iz Podgorice koji, ističu oni, uspijeva da uprkos apsolutno nezavidnoj poziciji u kojoj se nalaze akteri nezavisne scene u Crnoj Gori, bez finansijske podrške, producira novu pozorišnu predstavu.
"Riječ je o snažnoj i provokativnoj predstavi koja poziva publiku da promišlja o feminizmu i anarhizmu kao društvenin fenomenima koji u centar svog interesovanja stavljaju ljudsko biće", ističe se u najavi komada.
Autorski i izvođački tim čine mladi, talentovani i harizmatični umjetnici. Rediteljka Minja Novaković istakla je na jučerašnjoj konferenciji za medije da je srećna što svoju prvu predstavu radi upravo u Praznom prostoru.
"Sami odabir teme pripada meni kao mladoj autorki koja preferira angažovani teatar. Mladi autorski i izvođački tim je svjesna odluka da pravimo generacijsku predstavu jer je to moć komunikacije u sadašnjem trenutku sa mladom publikom. Željela bih da predstava komunicira na različitim nivoima sa publikom, ali prije svega da otvori pitanja za razmišljanje", rekla je ona.
Dramaturškinja Milana Matejić otkrila je da je za prvu fazu rada predložak bila autobiografija Eme Goldman od 800 strana.
"Nama je bilo važno da unutar nje pronađemo neke teme koje su nama kao mladim autorkama važne i koje su aktuelne za crnogorsko društvo. Ema Goldman se zalagala za anarhizam, položaj žene i brojne političke i društveno angažovane teme. Zato smo se odlučile za formu koja podrazumijeva bavljem različitim temama, baš kao i časopis 'Majka Zemlja' koji je Ema uređivala, pa je samim tim i dramaturgija predstave fragmentarna", poručuje Matejić.
Glumica Jelena Đukić ističe daj e u ovom trenutku u ovoj zemlji upravo ovo jedna od najvažnijih tema o kojima treba govoriti.
"Mislim da smo hrabro stali i staćemo iza svega što govorimo u ovoj predstavi i srećna sam da imam priliku da se bavim nečim što me okupira najviše i da pronađem drugačiji scenski način da o tome govorim. Čini mi se da nikada nije dovoljno sve što učinim na temu feminizma", kazala je Đukić, a glumica Maja Čampar dodala je da su teme koje ova predstava pokreće one zbog kojih je ona napustila zemlju.
"Moj prvi pozorišni projekat u Crnoj Gori je ciljano u Praznom prostoru jer je to prostor u kojem sam ponikla i gdje sam zajedno odrastala sa rediteljkom. Teme koje pokreće ova predstava su razlozi zbog kojih sam ja napustila ovu zemlju i željela sam da govorim o tome u funkciji pobune. Ovaj proces je specifičan jer smo žene i prijateljice i jednako nas provocira materijal", smatra ona.
Njena koleginica glumica Mirjana Spajić dodaje da je proces rada bio izazovan, ali i stresan.
"Osjećam da sam imala kompletan proces rada kroz tri faze rada. Ovo je prvi put da radim na taj način i mislim da meni privatno odgovara da postoji određeni prostor koji dozvoljava da se materijal i sve što se dešava posloži. Dosta je izazovno, ali bih sigurno voljela da i dalje radim na ovaj način. Raditi bez dramskog predloška je stresno, ali uz pomoć cijelog tima otkrivamo ljepotu zajedničkog stvaralačkog procesa", zaključila je Spajić.
Anarhizam u muzičkom smislu
Važan segment ovog komada je i muzika koju potpisuje Ilija Gajević.
"Od početka mi je bilo izazovno jer muzika ima izuzetno važnu funkciju kao kontra svega što se dešava na sceni. Prvi radioničarski dio rada je rezultirao upravo time da se otvore brojne stvari u muzičkom i izvođačkom smislu, kao i kako muzika sve može da utiče na gledaoce. Nisam siguran da sam uspio da pronađem anarhizam u muzičkom smislu ali svakako smo Pavle Prelević i ja kao autori pokušali da stvaramo u pravcu zvuka koji pretenduje ka anarhizmu u muzičkom smislu", istakao je Gajević.
Evolucija kostima tokom predstave
Pored muzike, faktor koji se izdvaja su i kostimi koje je radila kostimografkinja Mia Đurović.
"Teme kojima se bavi ova predstava su mi jako bliske, ali mi je najvažnija bila borba nas mladih žena u pozorištu i mladih ljudi u ovom društvu. Željela sam da tu borbu predstavim kroz kostim, ali i neka unutrašnja stanja kao i brojne strahove koje nosimo. Postoji evolucija kostima tokom trajanja predstave, a na to sam se odlučila zbog brojnih stega koje nas opterećuju kada je oblačenje u pitanju, bilo na sceni ili u životu", rekla je Đurović.
Bonus video:
