Koliko je Branislav Nušić svevremen pokazala je predstava “Pokojnik” koja je izvedena u okviru 18. Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću. Riječ je o zajedničkom projektu Crnogorskog narodnog pozorišta i Centra za kulturu Tivat.
”Ako je Nušić u prethodnim dramama želio da nas nasmije, ovdje je želio da se podsmije”, kazao je Vanja Kovačević, moderator okruglog stola koji je organizovan nakon izvedene predstave.
A imao je (i ima) čemu Nušić da se podsmije.
”Pokojnik je testamentalno djelo i najžešća kritika društva koju je Nušić napisao. Spasoje Blagojević koga igram koliko god da je prefingan, lukav, pohlepan, prodao bi sve i svakoga, ne bi mogao da ostvari to što je htio da iza njega nije stala država i cio aparat. I to je bilo vrlo žestoko. Nušić je i kroz to preduzeće ‘Ilirija’, što je drugo ime za Jugoslaviju, rekao koliko je to društvo korumpirano do srži i koliko je vlast izopačena. Mi Spasoja Blagojevića imamo koliko hoćeš, ali kada neko iz Vlade stane iza njega onda je sve moguće. On se prije svega bavi nama, sobom, i na činjenici da svako od nas ima cijenu počiva svaki loš poredak i loš režim. Tragično je da se sva naša društva i danas mogu prepoznati u ovome, jer se od 1937. ništa promijenilo nije”, kazao je Marko Baćović.
Za razliku od njega, Slobodan Marunović smatra da se dosta toga promijenilo.
”Promijenilo se 370 hiljada puta od doba kada je nastao - postali smo toliko gori, nepošteniji, lošiji, neiskreniji. Svi na kraju aplaudiraju, a čini mi se da ne prepoznaju sebe. Komad ima ambiciju da ‘šamara’, ali svako misli da komad govori o onom drugom. Komad je u dosluhu sa motom ovog festivala - iznenadimo se poznatim”, kazao je Marunović.
Bojan Dimitrijević u predstavi igra Pavla Marića, poštenog čovjeka koga su izdali svi - supruga, prijatelji, kolege, ali i država i čitav sistem.
”To je sudbina većine ljudi koji su pošteni u našim državama. Oni uglavnom prolaze loše i ako dođe do neke nepravde oni ne mogu da istjeraju pravdu. U Srbiji gotovo da nema porodice koja nekog bliskog nema u inostranstvu, nekog svog ko je napustio Srbiju. Iselili smo čitave gradove poštenih, obrazovanih i vrlo kulturnih ljudi. Mi ostajemo da sa takvim jednim državnim aparatom budemo poniženi uniženi i obespravljeni. I u to doba kada je nastao komad, a čini mi se i dan danas, da se ništa nije promijenilo - pošteni ljudi koji su u pravu, ako im na put stane neka zla sila, oni su nemoćni. Na neki način je dobro u ljudima postalo nemoćno pred zlom”, kazao je Dimitrijević, bez ikakve bojazni da zvuči pesimistično.
Nažalost, to je realnost. Primjećuje to i Branka Otašević, koja igra Rinu, preljubnicu, ali i ženu koja je u stanju da zarad ljubavnika i komoditeta, po drugi put “sahrani živog supruga”.
”Nažalost, ima mnogo Rina današnjice i nije mi dobro kada ih vidim. Treba moći ustati, a još više moći zaspati i biti danas Rina”, smatra Branka.
Goran Vujović se potrudio da prevaranta Anta “oboji” dozom simpatičnosti i priznaje da mu je to i bio cilj.
”Ne volim da pričam o svom doživljaju likova koje igram da ne bih publici suzio prostor da ga oni svojim očima vide”, kazao je Vujović.
Predstavu je adaptirao i režirao Egon Savin, a u njoj pored Baćovića, Dimitrijevića, Marunovića, Vujovića i Branke Otašević, igraju i Aleksandar Radulović, Lazar Dragojević, Slavko Kalezić, Stevan Vuković, Dejan Ivanić, Stevan Radusinović, Radmila Božović, Jadranka Mamić, Dragan Račić i Slobodan Vujadinović.
Festival glumca, u organizaciji Nikšićkog pozorišta, a pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić i Ministarstva kulture i medija, završava se u nedjelju, 13. novembra, kada će žiri uručiti nagrade - grand prix za najbolju mušku i žensku ulogu, grand prix za najbolju epizodnu mušku i žensku ulogu i grand prix za najbolji partnerski odnos na sceni. U čast nagrađenih biće izvedena predstava “Narodni poslanik” koju je, po Nušićevom tekstu, adaptirao i režirao Goran Bulajić, a u kojoj igraju Stevan Vuković, Marija Đurić, Maša Božović, Nikola Vasiljević, Anja Drljević, Matija Memedović, Boban Čvorović, Milica Kekić, Pavle Bogojević, Lazar Đurđević, Velizar Kasalica i Nebojša Vulanović.
Ogoljen društveni konformizam i političko koristoljublje
Večeras je na repertoaru posljednja predstava u takmičarskom djelu. Riječ je o predstavi “Neprijatelj naroda”, makedonskog Narodnog teatra iz Skoplja, koju je po djelu Henrika Ibzena režirala Nina Nikolić. Dramaturgiju potpisuje Tamara Baračkov, scenografiju je uradila Višnja Vujović, kostime Ivana Karanfilovska-Ugurovska, muziku je komponovao Jorgos Dusos, a koreograf je Karis Peklivanidis.
Uloge u predstavi, koju je Ibzen napisao 1882. godine, tumače: Nikola Ristanovski, Zvezdana Angelovska, Darja Rizova, Jana Veljanovska, Lana Grpčevski, Blagoj Veselinov, Petre Arsovski, Saška Dimitrovska, Aleksandar Mihajlovski, Nino Levi i Martin Đorgoski.
”Drama savršeno korespondira sa krizom sa kojom se naše društvo iznova suočava - kroz izopštavanje doktora Stokmana iz zajednice, Ibzen je vješto ogolio društveni konformizam i političko koristoljublje, pokazao mehanizam kojim se svaki pokušaj pojedinca da govori o sistemskoj nepravdi, automatski karakteriše kao izdajnički i zaverenički. Istovremeno, doktorovo stradanje, posljedica je njegove težnje da ukaže na problem zagađene vode, što u svjetlu ovdašnjeg buđenja svijesti o važnosti očuvanja životne sredine, Ibzenovu dramu čini još intrigantnijom za današnje čitanje i postavljanje. Narodni neprijatelj otvara i važnu dilemu koja se ispituje i u aktuelnim ekološkim borbama - kako se odnositi prema nečemu što je, s jedne strane izvor zagađenja i zaraze, a sa druge glavni (nerijetko i jedini) izvor prihoda za većinu stanovništva tog kraja? Doktor Stokman jeste paradigma savremenog angažovanog čovjeka, ali je i idealista koji vjeruje da je promjena moguća, te da je trenutno žrtvovanje neophodno, koliko god bolno bilo. Možda na početku nesvjestan ishoda i problema koje će mu njegov beskompromisan stav donijeti, uprkos udarcima koje mu zadaje društvo, na čelu sa vladajućom političkom strukturom i prevrtljivim novinarima, dr Stokman kroz izazove i padove, sazreva i jača, osvješćuje i učvršćuje svoje konačne ciljeve”, napisala je dramaturškinja Tamara Baračkov.
Bonus video:
