U okviru svečanog programa Pljevaljskih novembarskih svečanosti, u prostorijama Zavičajnog muzeja u Pljevljima organizovano je književno veče na kojem je predstavljena Monografija o likovnom umjetniku Behaudinu Selmanoviću Selmanu, poznatom bosanskohercegovačkom slikaru, rođenom u Pljevljima.
O likovnom stvaralaštvu Behaudina Selmanovića Selmana i Monografiji, govorili su Faris Gavrankapetanović, direktor Bošnjačkog instituta fondacije Adila Zulfikarpašića iz Sarajeva, Enes Pelidija istoričar, Aida Abadžić Hodžić, autorka Monografije i Miloš Marjanović, istoričar umjetnosti.
Behaudin Selmanović Selman bio je prvi pljevaljski akademski slikar i jedan od najpoznatijih umjetnika kojeg je ta sredina iznjedrila. Iako je riječ o vrsnom umjetniku, njegovo umjetničko djelo, kako se čulo na promociji, tek posljednje dvije decenije poznato je široj javnosti.
Autorka Monografije Hodžić, Selmanovića je svrstala u jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnika 20. vijeka.
Selmanović je rođen 1915. godine u Pljevljima, u porodici koja je imala veliki uticaj u pljevaljskom kraju. Djetinjstvo je proveo u staroj porodičnoj kući paša Selmanovića, smještenom u naselju Ševari. U Pljevljima je završio osnovnu školu, a osmogodišnje gimnazijsko školovanje započeo je u Beranama, a kasnije nastavio u Pljevljima i Sarajevu. Iz njegovih gimnazijskih dana ostalo je sačuvano desetak slika manjeg formata. Nakon završene gimnazije, Selmanović upisuje studije na tadašnjoj Kraljevskoj akademiji u Zagrebu 1937. godine, u klasi Krsta Hegedušića.
Po završetku studija Selmanović se vratio u Sarajevo 1943. godine. Radio je kao profesor u dvije sarajevske škole od 1945. do 1948. godine, kada je napustio službu nezadovoljan ideološkim obojenim nastavnim programom.
”Njegov stil je naoko jednostavan. U toj prividnoj jednostavnosti njegovog stila krio se izazov njegove interpretacije. Da bi se došlo do takve jednostavnosti stila to znači da je tome prethodio dug period istraživanja i eksperimenata”, rekla je autorica Monografije.
Selmanović je kod sestre u Istanbulu boravio 1954. godine, gdje je intenzivno proučavao islamsku umjetnost.
”Raskoš kolorita islamske minijature i želja da se dosegne zasićenost i punoća boje podstakli su slikara da sam proizvodi svoje uljane boje za koje je pigmente nabavljao u apotekama i laboratorijama. Period od sredine pedesetih do sredine šezdesetih odlikovalo je sazrijevanje i jasno oblikovanje slikarskog rukopisa. Tada su nastale neke od antologijskih Selmanovićevih kompozicija, a period je zaključen prvom samostalnom izložbom u proljeće 1966. godine”, navodi u Monografiji Abadžić Hodžić.
Slikarstvo Selmanovića, ističe Abadžić Hodžić, ostavilo je neizmjerljiv uticaj na razvoj bosanskohercegovačkih likovnih umjetnosti.
”Selmanovićev slikarski rukopis je prepoznatljiv i drugačiji u cjelini bosanskohercegovačkog slikarstva, a koji se, u svojoj punoj zrelosti i najboljim ostvarenjima, činio lakim i jednostavnim. Naglašeno stilizovan volumen ravni, čiste boje, snažna kontura linija, ornamentizacija prostora postali su jasno prepoznatljivi elementi Selmanovićevog rukopisa. Pune, kompaktne, rezonantne čiste boje podsjećaju na intenzivni kolorit dekoracije enterijera Husein-pašine džamije i raskoš islamske minijature. Potpuno ovladavanje takvog načina slikanja dešava se negdje između 1958. i 1959. godine, kada nastaju neka od najboljih djela tog perioda: “Plava vaza”, “Autoportret s jabukama”, “Mrtva priroda u smeđem”, “Dječak s jabukom”, “Crvena mrtva priroda”, “Jesen II” i “Neretva”. Posljednje godine života prošle su u znaku, mirisu i bojama hercegovačkoj juga i Mediterana”, navela je Abadžić Hodžić.
U znak sjećanja na velikog umjetnika, jedna ulica u Pljevljima nosi ime Behaudina Selmanovića Selmana. I jedna škola i ulica u Sarajevu nose njegovo ime.
Bonus video:
