Filmovi koji razbijaju svaku misao o tišini kao poželjnom bijegu, osnažuju da se digne glas čuvajući svoje i dostojanstvo onih koji još nisu jači od tišine, a tako im malo treba da budu, na repertoaru su ovogodišnjeg 13. izdanja Crnogorskog festivala filma o ljudskim pravima “Ubrzaj”... To je istakla izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević, otvarajući festival “Ubrzaj” u Podgorici, tradicionalno na Međunarodni dan ljudskih prava - 10. decembar.
Pored Podgorice, u kojoj se interesantan program kojim se podstiču važne teme sada već zahuktava, i ove kao i prethodnih godina, ima paralelna izdanja u Kotoru - juče i danas u kinu “Boka” i Gimnaziji “Kotor”, kao i u Beranama naredna dva dana u Gimnaziji “Panto Mališić” i Centru za kulturu.
Upravo takav je i film “Do daske”, novinara i reditelja iz Srbije Aleksandra Reljića, koji će biti prikazan u sva tri grada. “Do daske” je na repertoaru danas u Kinu Boka u Kotoru u 18 časova, a u srijedu 14. decembra projekcija će biti upriličena u Gimnaziji “Panto Mališić” u Beranama u 11.40 časova, a u 19 u Crnogorskoj kinoteci u Podgorici, a Reljić će biti gost u tim gradovima i sa publikom razgovarati o svom ostvarenju koje donosi priču o Srđanu Švelju i borbi koju i dalje vodi - sa medijima i javnošću, a u kojoj se nepravedno i našao.
Nagrađivani film podsjeća koliko je čovjek mali spram sistema, nemoćan u mašineriji, a njegov život nebitan u odnosu na cilj i demonstraciju moći zarad poslušnosti.
”Početkom 2020. u svim medijima su se pompezno najavljivala hapšenja pedofila, političara i drugih javnih ličnosti. Umjesto njih, policija je 28. januara 2020. godine, uhapsila modnog fotografa, stilistu i DJ-a iz Novog Sada, Srđana Švelja. Prije zvaničnog privođenja, mediji su već objavili da je Šveljo ‘pedofil’, koji je ‘silovao, podvodio, drogirao i fotografisao dječake u pornografske svrhe’. Tabloidi su ga nazvali monstrumom i predatorom i njegov lik objavljivali na naslovnim stranama. Išli su toliko daleko da su prozivali sudije da mu dosude najstrožu kaznu zatvora od 40 godina. Iako je tužilaštvo u Novom Sadu podiglo optužnicu u kojoj nijedna tačka optužnice nije bila povezana sa pedofilijom, javnost to nije mogla da sazna, jer je suđenje bilo zatvoreno. Čovjeku je uništen život i ugled, a najavljena hapšenja političara pedofila se do danas nisu dogodila”, ističe se u sinopsisu.
Iako protagonisti filma nikada nije ni suđeno za to, mediji su Srđana Švelja optužili za pedofiliju, što je još jedan od primjera “nekažnjivog lova na vještice”.
”Suđenje putem medija je uobičajena pojava na Balkanu. Novine, posebno tabloidi, nekažnjeno vode lov na vještice. Ko god stane na put moćnicima, postaje žrtva stigmatizacije medija i institucija, poput Srđana Švelja, kojeg su mediji optužili za pedofiliju, iako mu se nikada nije ni sudilo za to krivično djelo”, dodaje se u opisu filma.
A kompletnu situaciju, ističe Reljić, najbolje opisuje nadnaslov filma “Do daske”, a koji glasi: “Mediji te tuže, mediji ti sude”, a na problematičnost toga je, između ostalog, želio da uputi fokus publike.
”Bilo mi je najvažnije da skrenem pažnju na tu jezivu pojavu suđenja putem medija u Srbiji. Sam nadnaslov filma je ‘Novine te tuže, novine ti sude!’ i cijelu tu pojavu je bilo lako predstaviti preko Srđanovog slučaja. Njega su bukvalno novine osudile, a kada kažemo novine, naravno da nismo pali sa Marsa i da nam je zapravo jasno da je neko jako moćan povlačio konce iz mraka. To se u filmu i nadam se vidi na jedan veoma suptilan način, jer ni Srđan, ni ja nismo htjeli nikome da bodemo oči. Mislim da snaga filma leži upravo u toj činjenici”, rekao je Reljić.
On dalje objašnjava kako je došlo do stvaranja filma i koje su sve faze prošle do krajnjeg rezultata, a s obzirom na to da je prvi video objavljen neposredno prije presude suda, a da je kasnije snimanje nastavljeno, pa je obuhvatalo i period kućnog pritvora.
”Nikada ništa loše nisam čuo o tom čovjeku, što je zaista rijetkost. Kada se sve desilo, u startu mi je bilo sumnjivo, a posebno zbog činjenice što sam novinar. Po načinu na koji su mediji izvještavali, po tome ko je izvještavao i kako je izgledao taj orkestrirani cirkus stigmatizacije, vidio sam da tu nešto debelo zaudara”, priča Reljić kojeg njuh nije prevario.
Nakon par mjeseci od početka medijskog procesa usmjerenog ka Švelji, Reljića je kontaktirao njihov zajednički prijatelj Rajko Božić sa predlogom da naprave neki video o cijelom slučaju.
”Ideja je bila da spinujemo priču kako pravimo dokumentarni film, da bismo malo ustalasali javnost i pokušali da napravimo neki balans oko Srđanovog slučaja. Napravili smo desetominutni video pod nazivom ‘Diskriminacija nije šala’, okačili ga na Youtube i nedjelju dana pred izricanje prvostepene presude, u novembru 2020. pogledalo ga je skoro osam hiljada ljudi. No, kada sam napravio prvi korak, morao sam nastavim dalje i snimim cijeli film, jer ne volim nedovršene poslove. I tako je nastao dokumentarni film ‘Do daske’, a u cijeli proces su se kao koproducenti uključili i BIRN Srbija i Awakenings Film i sve je bilo mnogo lakše”, kaže Reljić.
Film je sniman u tri faze tokom godinu i po dana…
”Prvu fazu sam pomenuo i tada je, za vreme Srđanovog desetomjesečnog boravka u istražnom zatvoru, snimljen veliki broj njegovih prijatelja, pojedini medijski i pravni eksperti, javne ličnosti, kao i članovi porodice. Tada je snimljen i jedan od Srđanovih modela, koji je bio direktan sudionik događaja koji će Srđana odvesti u zatvor. Niko od njih njega nije tužio. Naprotiv, ti mladići, od koji je samo jedan imao 17 i po godina, su svi svjedočili u njegovu korist, ali to javnost nije znala, jer je suđenje bilo zatvoreno. Bilo je jako važno za film da imamo to svjedočenje. Druga faza je bio taj kućni pritvor u kojem smo se potpuno približili Srđanu i pokušali da dočaramo njegovo stanje i držanje sa cijelom situacijom u kojoj se našao. Na koncu, treća faza je bila njegov boravak u zatvoru u Somboru, gdje smo ga snimali kada bi dobijao izlaske na vikende. Srđan je u somborskom zatvoru bio u poluotvorenom pritvoru, jedino što je morao da odsluži kaznu ‘do daske’. Zato se film i zove ‘Do daske’ jer je to zapravo zatvorski kolokvijalni izraz za odsluženje kazne bez uslovnog otpusta”, objašnjava Reljić.
On dodaje da je za Švelja snimanje značilo neku vrstu slamke spasa i male utjehe za sve što mu se dogodilo, ali i kanal putem kojeg će moći da izađe u javnost i kaže da je ono što mu se dogodilo jedna velika nepravda, a pored svega toga, film na neki način skida mrlju sa Srđana i šalje snažnu i otrježnjujuću poruku gledaocima.
”Srđan nam je u ovom filmu dokazao da to što se njemu dogodilo može da se dogodi svakom od nas, ako stanemo na put nekakvoj politici, moćnicima ili se jednostavno nađemo pogodni za podmještanje za neke njihove bolesne ciljeve, koji se postižu upravo lovom na vještice, zlikovačkim alatima i tehnologijama. Što se moje strane tiče, bilo je jako značajno što mi je od samog početka vjerovao i što se odmah otvorio za saradnju, tako da sam mogao na jedan, čini mi se najprirodniji način, da ga predstavim publici, ispričam šta mu se zapravo dogodilo, kao i da predstavim jednu monstruoznu mašineriju koja je pokušala da ga proguta, ali joj to nije pošlo za rukom i to će se tek vidjeti”, zaključuje Reljić uoči “Ubrzaj” turneje po Crnoj Gori.
Radi na filmu “Mamula All Incusive”
Nakon niza nagrada, "Do daske" je laureat i ovogodišnjeg Merlinka festivala, a selektovan je i za Balkan New Film Festival u Stokholmu gdje će projekcija biti 20. decembra.
Aleksandar Reljić je novinar i autor brojnih televizijskih dokumentarnih filmova, koji su se uglavnom bavili temama kulture sjećanja, ratnih zločina, zaštite ljudskih prava, ksenofobije i slično. Autor je u Dokumentarno-obrazovnom programu Radio-televizije Vojvodine, a dvije godine je bio na mjestu odgovornog urednika te redakcije. Njegov film “Unuk” dobio je više domaćih i stranih priznanja i bio nominovan za najbolji evropski dokumentarni film godine 2018. godine na Prix Europa festivalu u Berlinu, a govori o unuku ozloglašenog komandanta Aušvica i preživjeloj logorašici koja ga simbolično usvaja kao svog unuka.
Pored toga, Reljić trenutno radi i na drugim projektima među kojima je i “Mamula All Incusive”, motivisan pričom o transformaciji bokeljske tvrđave Mamula, na ostrvu Lastavica, iz nekadašnjeg koncentracionog logora u luksuzni hotelski rizort...
”Važno mi je da se bavim onim temama kojih se ljudi boje i nemaju dovoljno petlje da ih rade i zato mi je film ‘Do daske’ u tom smislu poseban. Čini mi se da sam do današnjeg dana ostao jedini u javnom prostoru koji je na drugi način progovorio o ovom slučaju i makar malo doprinio da se skine ljaga sa Srđanovog imena. To mi zaista mnogo znači, a posebno nakon reakcija publike koja je, nakon premijera na Rabu, u Novom Sadu i Beogradu, i film i Srđana, prihvatila na jedan divan i poseban način”, ističe Reljić.
Nema opravdanja za tišinu
Ovogodišnjim 13. izdanjem Festivala filma o ljudskim pravima CGO obilježava 20 godina rada i, baš kao što i geslo festivala glasi “Jače od tišine”, bore se za afirmaciju ljudskih prava i dostojanstvo, osnaživanje građanskih vrijednosti, vladavinu prava, nasuprot bilo čijem pravu na vladavinu, kazala je Uljarević.
Na otvaranju je uručena ovogodišnja nagrada za afirmaciju ljudskih prava i građanskog aktivizma, koja je pripala advokatu Siniši Gazivodi.
”Živimo turbulentno vrijeme koje nas trese iz temelja, tjera nas da se dnevno određujemo prema vrijednostima i principima, suprotstavljajući se u tim određenjima onima koji biraju da žmure na nepodopštine “podobnih”. A tu nema opravdanja za tišinu. Jer tišine ne smije biti pred nepravdom, pred nasilnicima, pred primitivizmom, pred moćnicima koji misle da im je sve dozvoljeno”, poručila je Uljarević.
Kasnije je uslijedila projekcija, premijerna u regionu, filma “Sin”, francuskog pisca i reditelja Florijana Zelera, a koji okuplja vrhunsku glumačku ekipu.
Bonus video:
