NIJE GOVORIO O RIJECI
Kakve rijeke i gluposti!
Mračni je mrzio vodu kao mačak.
Kazna bi mu bila
I jednom da zagazi u rijeku,
A ne dva puta.
Čitavu zabunu pripišite
Alkibijadu Monoftalmosu, a svi koji su ga znali
Sjećaju se kako je nepouzdan bio.
Kažu da je na samrti rekao:
Proživio sam život sa jednim okom,
Ali sve sam dobro vidio.
Iako je oba uva imao,
Izgleda da ponekad nije dobro čuo.
U svojim svjedočenjima
Volio je da opameti one koje prenosi
Da ih pojasni i učini bližima.
Svojom mjerom, kako bi drugačije.
Najgori grijeh svjedoka, za koji kazne nema.
”Neka te razjašnjava
Alkibijad iz Efesa”,
bila je kletva među jonskim filozofima.
A evo kako je to bilo.
Govorio je Mračni u maslinjaku,
Vedra i mjesečna noć,
Slušali ga birani efeski mladići.
Bio je tu i Alkibijad,
Vrtio glavom kao kad hoće sve da vidi,
Da mu ništa ne promakne.
Pričao je učitelj o spisu
Koji je pročitao mnogo puta.
I uvijek je bilo - novih uvida.
Govorio je
Ja nikad nisam isti
Jer sam promjena
Pa ne može ni tekst biti isti.
Iako vidiš ista slova,
Čitanje nikada nije isto.
Ne možeš dva puta ući u isti tekst,
Rekao je na kraju.
Dok smo se spuštali prema gradu
Alkibijad, a on je uvijek hodao sam,
Koračao je iza grupe mladića.
Jedan je želio da se svidi nekome od prijatelja
Sa kojima je koračao
Pa je ustreptalo opisivao,
Uz poskakivanje i ciku,
Posjetu biblioteci
I čudesne svitke koje je tamo vidio.
Koji se odmotavaju, kao život, rekao je.
A onda dodao - kao rijeka od riječi.
Mora da je Alkibijadu zadrhtalo srce
Dok ga je gledao onim jednim okom.
A poslije sam slušao
Kako je Mračni govorio da
U istu rijeku ne možeš dva puta ugaziti,
Eto, našao je način Alkibijad
Da ostane upamćen,
Iako mu je ime odavno zaboravljeno.
SAN O BIJANTU
Ukazuje se neki drevni grad pod opsadom.
Onda vidim natpis u uglu:
”Prijena, grad u Joniji, VI vijek prije naše ere”.
Svemoćna Kirova vojska objavljuje
Da ne bude pokolja i krvi,
Svi građani mogu napustiti Prijenu
Sa onoliko stvari koliko
Svojim rukama mogu ponijeti.
Sada vidim dugačku kolonu.
Neko nosi kozu, neko zlato i nakit,
Neko je uprtio vreću brašna
Hitaju, pognuti pod stvarima svakakvim.
Među svima njima
Samo jedan hoda bez ičega.
Persijanac ga pita zašto ništa ne nosi.
Začudio je Kirovog vojnika
Čovjek bez stvari i slobodnih ruku.
”Sve svoje sobom nosim”, odgovara
Bijant, sin Teotamov, najmudriji među Grcima.
Tada vidim kako njegova lagana toga
Jedva skriva najnoviji iphone.
Jasno se vidi što mu je to za pasom.
I to je kraj moga sna.
Uz pomoć marketinškog maga Cicerona
Napravuo sam, makar u snu,
savršen reklamni spot za Apple
i njihov najslavniji proizvod.
Na mnoge su neobične adrese
Stizali jonski filozofi
Ali, što ja uradih Bijantu
POHVALA NEJASNOĆE
Zašto sve mora jasno. Kao po nekom redu.
Poštovati pravila. Da se ugodi puku.
Zemljodjelac da shvati. Pa još da priča čedu
Kad bude svog života osluškivao huku...
Ko je dao regule? I što je to “jasno”?
Je li nešto tačnije kad se lijepo kaže
Istina da li pita rečeno je li časno
I onaj koji ćuti, možebit da nas laže...
S tvojim riječima nek se hrvu, nek ih lome,
Neka ih pretresaju ko lopova iz luke
Ti ćeš, odavno mrtav, uživati u tome
Kako žive, mislima živim, stavljaš na muke.
Zato je zagonetka meni najslađe voće
(ljubitelj si jasnosti - svojim putem idi)
Unesemo li u sve i malo nejasnoće
Tad se cjelina sama nekako bolje vidi.
GLADNI BOGOVI
Sjećam se
kako sam prestao poštovati bogove.
Kada sam bio dijete
I slušao priče o svim tim bogovima
Njihovoj volji i moćima
(Odrasli su o njima govorili uvjereno
Kao da pričaju o susjedima)
Odmah me je začudilo
To što oni jedu.
I što se napijaju, pa se izruguju
Hefestu, jednome od njih.
Bogovi prave gluposti, bilo je jasno.
Kakvi bogovi, ovi su isti kao mi.
Nema tu bogova.
I što će nam, ako su isti kao mi.
I reci mi, kako da doživiš ozbiljno
Bogove koji ne mogu ni glad nadvisiti.
Kako onaj kome je data vječnost
Zna kada je vrijeme za ručak, a kada za večeru.
Gladni bogovi su prevara.
Zar vam to nije jasno?
Bogovi su rođeni u našem jeziku.
Zato ne mogu da odmaknu od naših riječi.
VATRA PAMTI
Sve što izgori
Zapamćeno je.
Smješteno u
Nedodirljivu
Biblioteku vatre.
HERALIT JE BIO U PRAVU
Za koga sve riječi. I zmijska slova.
Za srebro glavara il sumnjivu slavu?
Opet stare priče u vremena nova
Jer Heraklit Mračni bio je u pravu.
Da sve jeste plamen, obećano vatri
(Isti put je kralju i najmanjem mravu)
Shvatiće filozof što počelo snatri
Da Heraklit Mračni bio je u pravu.
Što je čovjek drugo - vatra koja hoda
Oganj životvorni koji ima glavu
I sve tako - plamen plamenu se doda
Jer Heraklit Mračni bio je u pravu.
Tražiš li istinu, što dalje od ljudi
U pustinji nađi zeleniju travu
Kada goriš sam si, zato vatra budi
Her Heraklit Mračni bio je u pravu...
UPRKOS OČIMA
Nemoj nikada reći da te varaju oči.
One to ne umiju.
Za svako varanje
Moraš pronaći pravog krivca.
A to nisu oči.
U očima slike žive
A ti praviš priču
Nisu riječi krive
Kad usne laž sriču...
Ponekad moraš vidjeti
Uprkos očima.
Tada vidiš najdalje.
Blagoslovi lude
Njima je svejedno
Jedina istina bude
Što nije očigledno
(2022.)
Bonus video:
