Nakon dvodecenijske pauze, Radoje Rašo Jovanović iz Nikšića vratio se likovnoj umjetnosti i nakon par grupnih predstavljanja, sada prvi put samostalno izlaže. Njegova postavka aktova rađenih ugljenom na papiru, ali i prva samostalna izložba profesora hemije Vlatka Kastratovića biće otvorena sjutra u galeriji nevladine organizacije “Katarinine čarolije” u Podgorici, Ulica Miljana Vukova broj 9, u 19 časova.
Obje postavke otvoriće akademski slikar i profesor likovne kulture Mirko Dragović. Jovanovićeve radove akademski slikar Miomir Mišo Vemić opisao je kao ležerne, ali na momente i žustre...
”Jedan od autora koji se smjelo pojavio na crnogorskoj likovnoj sceni i koji me je mnogo zainteresovao jeste Rašo Jovanović. Tema njegovog slikarstva je ženski akt, tema koja je kroz istoriju svjetskog slikarstva najčešće eksploatisana. Osobenost njegovog crteža je u snazi poteza, gesta i jakog pokreta modela. Sve je sjedinjeno u jakom kontrastnom crtežu ugljenom, na momente ležerno, a na momente žustrom”, zapisao je Vemić.
Upravo njegovi komentari ohrabrili su Jovanovića da se predstavi publici u Podgorici, kaže za “Vijesti”.
”Napravio sam veliku pauzu u svom radu koja je trajala nekih 20 godina tokom kojih ništa vezano za likovnu umjetnost nijesam radio. Desilo se da sam prošle godine od svoje bolje polovine dobio na poklon jedan dosta skupocjen pribor za crtanje i jednostavno nisam mogao da ne kupim papir i pokušam makar nešto da radim, prije svega ne bih li vidio da li sam zaboravio šta sa tim... Ispostavilo se da nijesam... Što se tiče izložbe, nemam neka prevelika očekivanja, možda ponajviše zbog toga što sam se pronašao u jednoj drugoj priči i drugoj vrsti posla, ali sigurno je da ću ovo nastaviti da radim iz ljubavi. Dobio sam vjetar u leđa i od našeg istaknutog akademskog slikara, kojeg izuzetno cijenim, Miša Vemića, koji mi je dao i neke smjernice za dalji rad”, priča Jovanović.
Pauza mu je, kaže on, na neki način i godila, zbog toga što je njegov izraz u međuvremenu sazrio, a motivi se iskristalisali.
”Sada sam mnogo zreliji i imam određeno iskustvo za sobom, dok sam tada mnogo šarao u pokušaju pronalaženja sebe i svojih izraza i motiva. Sada znam šta hoću i kojim pravcem želim da se bavim u nekom narednom periodu. Planiram da nastavim da radim u tehnici ugalj na papiru, ali i da se u nekom momentu vratim bojama i pređem na ulje na platnu, da vidim kako mi to ide i da li sam tu tehniku možda u međuvremenu zaboravio. Kako god neki posmatrali, mislim da je crtež osnova likovnog rada i ukoliko ste dobar crtač, onda i sve drugo može mnogo lakše da ide. U suprotnom, ukoliko nijeste savladali crtež, sve ostalo ide, rekao bih površno”, ističe Jovanović.
Radovi kojima se predstavlja nastali su početkom ili krajem prošle godine, a ima ih i iz tekuće. Postavka obuhvata selekciju 23 rada, odnosno akta. Vemić je dodao i da Jovanovićevi crteži odišu svježinom, čistotom i, s obzirom na to da crta isključivo aktove, evidentno je, kaže on, odsustvo jeftinog, jer sama tema je opasnost da se sklizne u banalnost...
”Kroz cijelu istoriju umjetnici se bave ženskim tijelom, pa je akt jedan od najčešćih motiva u likovnom izrazu. Jedino što prednjači nad ženskim aktom je konj koji je sveprisutan kroz istoriju likovne umjetnosti. Što se mojih radova tiče, ja njima pokušavam da pronađem i prikažem ljepotu žene, ženskog tijela i karaktera... Neko sam ko tvrdi da bi žene trebalo da ostanu ljepši i nježniji pol u odnosu na muškarce u čijem domenu treba da ostanu grub(lj)e stvari. Vjerovatno ću zbog toga naići na osudu feministkinja, ali takvog sam stava i inspiraciju upravo u toj nježnosti i ljepoti i pronalazim. Inspirišu me žene koje sam upoznao tokom života, a sve su jedinstvene, lijepe i svaka ima nešto na svoj način posebno”, objašnjava Jovanović.
Njegovi crteži su dramatični, dodaje Vemić...
”Konturna linija je naglašena, negdje jakom crnom površinom, a negdje tananom linijom, jedva vidljivom. Sve je nekako dopunjeno i napunjeno crnom prašinom koja kao da je rezultat impulsivnog dejstva ugljenog štapića na bijelom papiru, stoga na momente imam osjećaj da posmatramo izvor svjetlosti, odnosno bljesak”, primjećuje slikar iz Nikšića.
Jovanović potvrđuje da mu je upravo taj dojam bljeska važan i da korespondira sa prisutnom dramatičnošću njegovih djela.
”U svem tom nekom crnilu i tami, kada nastupi nešto lijepo, dogodi se bljesak. Čak se i u najvećoj oluji ukaže munja koja rasparčava nebo i pruža svjetlost, pa se tako i čovjek u oluji oslanja na bljesak munje kako bi (u)vidio stvari oko sebe... Tako se i ja oslanjam na bljesak ženskog tijela i tom igrom svjetlosti pokazujem ono što je najljepše na njemu. Hvatajući odbljesak svjetlosti u tami u kojoj žensko tijelo bivstvuje, prikazujem sjajne strane te neke sjene i to je ono što me najviše zanima. Uz dozu kontrasta koji dopušta svega nekoliko obrisa i par jasnih crta, želim da prikažem ljepotu koja je uvijek prisutna. Takođe, imam i radove u kojima je prikazano cijelo nago tijelo i u kojima se vide i detalji, ali više uživam u igri kontrasta svjetlosti i sjenki”, kaže Jovanović.
Miomir Mišo Vemić istakao je da će ovaj “prvijenac - izložba” biti uvod Raša Jovanovića u jedno jako i prepoznatljivo stvaralaštvo, a ni on ne krije da bi to volio.
”Nadam se da ću negdje u budućnosti imati još izložbi na kojima ću biti u prilici da dodatno prikažem svoje motive i ono u čemu sam se pronašao posljednje vrijeme”, poručuje Jovanović.
Do tada, poziva zainteresovane da pogledaju njegovu i postavku Vlatka Kastratovića...
”Kastratović će se predstaviti jedinstvenim i neobičnim radovima, a i njemu je ovo takođe prva samostalna izložba, tako da mislim da će različit izraz i različita djela na zidovima galerije pružiti interesantne vidike... Pored toga, mislim da je razlog još jednostavniji - svima nam fali kulture, više interesovanja za umjetnost, ali i više događaja tog tipa, jer više naglaska na umjetnost i razmišljanje o umjetnosti nikada ne može da škodi”, zaključuje Jovanović.
Apstraktni oblici profesora hemije, koji daju optičku iluziju
U isto vrijeme i na istom mjestu biće otvorena i prva samostalna izložba Vlatka Kastratovića, vanrednog profesora hemije na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta Crne Gore.
Rođen 1968. godine u Nikšiću, gdje je i odrastao, slikanjem se bavi od 2009. godine, iz hobija, a do sada je izlagao na tri grupne izložbe. Akademski slikar i profesor likovne kulture Mirko Dragović primijetio je da je glavni element na njegovim slikama apstraktni oblik koji daje optičku iluziju.
”Nametnut je da opiše filozofsko poimanje likovnosti koje proniče u realnu čovječiju emocionalnu misao - subjektivni osjećaj koji je ograničen ličnim doživljajem, ali iskustveno neponovljivim”, ističe Dragović i dodaje da je kontrast ideja jedino povezan raznolikim koloritom koji zrači od komplementarnih do jednostavnih trodimenzionalnih osvjetljenja.
Autor kao da traži sebe i svoj način likovnog rukopisa, a geometrijski precizno definiše ili konturama ograničava svoje već određene forme, smatra Dragović.
”On želi, prije svega sebi, da dokaže kako mnoge stvari, pa čak i one životne, imaju svoj okvir i svoje mjesto u harmoniji savršenstva. Očigledno precizan i pedantan čovjek na svom likovnom planu isto kao da nam preko svojih slika poručuje: ‘Treba težiti savršenstvu. Treba težiti spontanom kontrolisanju stvari, ali na jedan lijep i nenametljiv način’. Likovna umjetnost je pravi primjer tog toka misli, osjećanja i stvari kakve bi trebalo da budu”, zabilježio je Dragović i zaključio da prof. dr Kastratović svojim slikama ostvaruje pravi eksperiment duše i duhovnog.
Bonus video:
