Pripreme za premijeru predstave “Suton u javorovom vrtu”, koja nastaje u produkciji Korifej teatra i Opštine Kolašin privode se kraju.
Nastaje po istoimenom komadu Vaska Raičevića, a u dramatizaciji Milane Matejić. Predstavu režira Zoran Rakočević, uz asistenturu rediteljke Nataše Milićević. Scenografiju potpisuje Ivanka Vana Prelević, a u komadu igraju Petar Novaković, Jelena Đukić, Nemanja Todorović, Đorđije Tatić, Anđelija Rondović i Dejan Ivanić. Komad je sufinansiralo Ministarstvo kulture i medija, a premijera je zakazana za 25. februar u Centru za kulturu Kolašin.
Kako za “Vijesti” kaže Rakočević, “Suton u javorovom vrtu” je “politički komad o našoj traumatičnoj društvenoj zbilji”.
Predstava se, objašnjava on, bavi konkretno temom “suštinske političke promjene, to jest, njene mogućnosti”.
Fokus, kaže reditelj, nije isključivo vezan za crnogorski milje, već smatra “da u najmanju ruku može da aludira na regionalno tle, ili čak na zemlje bivšeg istočnog bloka”.
”Kada pogledate postsocijalističku istoriju tih zemalja, u toj građi uočljivi su obrasci prema kojima funkcioniše i društvo i politika, a svode se na autoritarne režime, propast ekonomije, bogaćenje tajkuna i ljudi bliskih vlasti, stvaranje kulta ličnosti, materijalnu i moralnu propast srednjeg sloja ili onoga sloja koje sam autor ovog komada naziva “gubitnicima revolucije”. Meni je taj društveni slom u kojem je najbrojnija društvena klasa, ona srednja, ona koja je predstavljala stub industrijalizacije, modernizacije, pa ako hoćete i evropeizacije, dovedena do potpunog izobličenja, bio polazna tačka kada sam otpočeo sa promišljanjem ovog komada. Društva u kojima i nakon 30 godina nakon tranzicije, odnosno otpočinjanja tranzicije (jer smatram da taj proces još uvijek traje i izgleda da će potrajati), još uvijek mirišu inflacija, restrikcija, izolacija i rat, a u kojima se sa smjenom rukovodećih partija smjenjuju kompletni sistemi, viđenja i ideologije, ali modeli vladanja ostaju isti, moraju biti društva koja su pod konstantnim pritiskom međunarodne zajednice i spoljnim nadzorom”, objašnjava Rakočević.
Ta društva, kaže on, koja još nijesu raskrstila sa tajkunizacijom svojih dobara i ne pokazuju ni nagovještaje želje za lustracijom, nesrećna su društva. Predstava, tvrdi Rakočević, u tom smislu obeshrabruje.
Reditelj objašnjava da se probe “Sutona” održavaju na sceni kolašinskog Centra za kulturu, koji je već tradicionalni partner Korifej teatra.
”Kuriozitet je da nam se već nekoliko puta zaredom zalomilo da pripreme i probe za naše predstave radimo tokom zimskim mjeseci, kada nije lako zagrijati salu Centra za kulturu, ali u pogledu drugih uslova možemo reći da je ta ustanova u potpunosti na raspolaganju kako u tehičkom smislu, tako i u pogledu prilagođavanja termina. Naravno, projekat ovog ranga morao bi imati makar tri puta veći budžet kako domaći umjetnici ne bi morali da se svojim poslom posvećeno bave za umanjene honorare, i kako ne bismo zapadali u producentske konvulzije i neizvjesnosti”, kaže reditelj.
A izazovi, kako i ubično, kad je riječ o nezavisnoj produkciju su, tvrdi višestruki.
”Zanatski” rad, kojem reditelj, saradnici i glumci treba da budu maksimalno posvećeni, otežavju marketinški i producentski nedostaci. Kako nije riječ o malom projektu, čija je produkacija laka, kaže Rakočević, “u srećnim uslovima time bi bi se bavio cijeli tim profesionalaca”.
Zbog toga on smatra da bi trebalo razmišljati o ideji gradskog pozorišta u Kolašinu. Rakočević tvrdi da taj grad već ima “ono glavno - dramske umjetnike, prije svega dobre mlade glumce”.
Prema njegovim riječima uspjesi i i nagrade na međunarodnim festivalima svjedoče o opravdanosti takve zamisli, “kojoj je do sada nedostajalo političke volje i svjesnosti o tome kakav potencijal u gradu postoji”.
”Izazovi su uvijek višestruki, jer ovaj gerilski rad zahtijeva dodatna angažovanja i napore da se jedan profesionalni projekat izvede na nivou. Uvijek smo u nedostatku kada je producentska i marketinška strana u pitanju, Kao i, recimo, predstava “Ifigenija” ni ovo nije mali projekat koji se producira tako lako, već jedna ozbiljna sveobuhvatna pozorišna postavka, kakvom bi se u srećnijim uslovima morao baviti cijeli tim profesionalaca. Zbog toga smatram da u bliskoj budućnosti valja razmišljati o osnivanju gradskog pozorišta u Kolašinu… Sama ideja, svakako, korespondira sa viđenjem Kolašina od strane svih političkih subjekata u gradu i državi, te je za očekivati da jedan ozbiljan turistički centar, zvali ga mi “sjevernim Tivtom” ili “crnogorskim Davosom”, ima kulturne insitiucije poput pozorišta, koje grad redovno subvencioniše, a koje uzvraćaju kreiranjem savremenog umjetničkog izraza”, tvrdi reditelj.
Rakočević se nada da će “Suton u javorovom vrtu” imati pozorišni život kakav je imao posljednji veći projekat Korifej tatra, Euripidova “Ifigenija”. Ipak, objašnjava, riječ je o posve drugačijem komadu.
Prema njegovim riječima “Ifigenija” je bila primamljiva jer nosi jedno novo tumačenje antičke drame, koja je u određenom smislu čak i klasik, dok “Suton u javorovom vrtu” predstavlja crnogorski dramski tekst, koji je jedna veoma zapostavljena i nerazvijena kategorija.
Predstoji, kaže on, komunikacija sa centrima i festivalima u zemlji i regionu, “jer uvijek je izazov zaokupiti pažnju projektom iza kojeg stoji organizacija nezavisne scene koja dolazi iz Kolašina”.
”Ifigenija” nastavlja svoj pozorišni život i tokom ove godine i predstoje gostovanja.
”Suton”, objašnjava reditelj, tek treba da odzvoni, najprije, u Crnoj Gori.
Bonus video:
