(Dr Božidar Šekularac Tragovi prošlosti Crne Gore: srednjovjekovni natpisi i zapisi u Crnoj Gori od VIII do XVI vijeka)
Nedavno je publikovana jedna izuzetna, naučno korisna i vrijedna knjiga - Tragovi prošlosti Crne Gore: srednjovjekovni natpisi i zapisi u Crnoj Gori od VIII do XVI vijeka, autora prof. dr Božidara Šekularca, u izdanju Matice crnogorske, autohtone i autentične crnogorske institucije, kao još jedan izdavački i kulturni poduhvat u njenoj bogatoj izdavačkoj djelatnosti.
U stvari, radi se o drugom dopunjenom izdanju. Prvo je objavljeno 1994. godine, čiji su primjerci već rariteti. Ovo izdanje je rezultat autorovih dugogodišnjih istraživanja i bavljenja srednjovjekovnom prošlošću Crne Gore.
Na teritoriji današnje Crne Gore se kroz istoriju smjenilo više civilizacija i kultura. I sve su one ostavile svoje tragove. Na žalost, mnoga svjedočanstva o njima netragom su nestala. Ali su neke nauke, kao što su arheologija, istoriografija, etnografija i lingvistika, uspijevale da tu prošlost osvijetle i na neki način rekonstruišu i ožive.
Stara latinska mudrost kaže: Verba volant, scripta maneut! U značenju: Riječi lete, spisi ostaju! Ili jednostavnije: sve što nije zapisano kao da nije ni postojalo, ako nije ostavilo neki trag. Zapravo ova knjiga obuhvata natpise i zapise o prošlosti Crne Gore od 8. do 16. stoljeća, koji predstavljaju provorazredne istorijske izvore za njeno cjelovito sagledavanje i tumačenje. Knjiga je sastavljena iz dva dijela: prvi čine natpisi (ukupno 72) i Zapisi (33). U knjigu nas uvode autorov Predgovor i Uvod, kao neka vrsta prolegomene, a na kraju su dati korišćeni izvori i literatura, te biografija autora, ukupno 395 stranica.
Zapisi i natpisi nijesu samo istorijski izvori nego predstavljaju i posebne književne vrste, latinične i ćirilične, važni srednjovjekovni pisani spomenici.
Sa Božom Šekularcem sam se upoznao 1987. godine dok sam radio u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju. Poslije dvije godine prešao sam u Istorijski institut Crne Gore. U istom kabinetu radili su Božo i dr Radoje Pajović. Bilo je to takođe teško vrijeme poslije AB revolucije. Njihova kancelarija je bila ne samo mislionica, nego i crnogorsko utočište, pribježište i posljednja odstupnica. Tada je Božo zbog recenzije na rukopis knjige Dragoja Živkovića Istorija crnogorskog naroda bio na meti napada tadašnjih vlasti i politike. Prošao je kroz neku vrstu pakla, ali je nekako iz njega izašao bez većih posljedica.
Radojeva i Božova kancelarija bila je prozor u svijet, crnogorska soba. To je bilo vrijeme kada se na nekom stručnom tijelu glasalo da li je Duklja crnogorska ili srpska država. Presudio je jedan glas da je crnogorska.
Tek kako bi to sad izgledalo. Svi su se plašili te sobe. Mene su korili: I ti si prihvatio Radojevu i Božovu školu.
Na sreću jesam!
Ključevi za razumijevanje knjige koju predstavljam jesu njen naslov i podnaslov. Tragovi su otisci, pečati koje su ostavile civilizacije i kulture u prošlosti, to su ostaci nečega što je postojalo, obilježje vremena, ljudi i događaja. Oni služe kao potvrda i dokaz postojanja i dešavanja, znak trajanja.
U ovome slučaju to su srednjovjekovni natpisi i zapisi sa prostora Crne Gore od 8. do 16. vijela.
U nauci su natpisi definisani kao kratki tekstovi koji su na razne načine ispisani na tvrdom materijalu (kamen, drvo, glina, metal) dok su zapisi pisani na bjelinama rukopisa ili štampanih knjiga. Zapravo, formalna podjela između zapisa i natpisa izvršena je prema materijalu na kome su pisani, ili čime su pisani.
Natpisi mogu biti sa nadgrobnih spomenika (stećci), na freskama, na svježem malteru.
Latinski natpisi su očuvani u Primorju, a ćirilički u unutrašnjosti zemlje.
Oni sadrže dragocjene podatke za istoriografiju i istoriju jezika. I natpisi i zapisi imaju svoja pravila, svoju poetiku.
Zapisi su, u stvari, kraće bilješke na bjelinama knjiga. Pisari su željeli da njima nešto saopšte i otrgnu od zaborava u srednjem vijeku i u tursko doba. Prilikom korišćenja zapisa kao istorijskih izvora istraživači imaju u vidu sve što je istorijsko i baziraju se na dragocjene podatke. Za mnogo šta oni su jedini izvori: svjedoče o onovremenim zbivanjima, ratovima, pustošenjima, nevoljama, nepogodama itd.
Izvorna vrijednost i natpisa i zapisa je nesporna. Imajući sve to u vidu, dr Božidar Šekularac je godinama sakupljao i natpise i zapise, selektovao, odabirao i priređivao uz stručno naučna tumačenja i objašnjenja. Tako je došao do ove referentne i, nadasve, naučno nezaobilazne zbirke natpisa i zapisa, u rasponu od osam stoljeća.
Dr B. Šekularac daje u svakome tekstu o natpisu njegov slikani i tekstualni original, prevod, pa istorijat, tumačenje i ekspertizu, paleografsku i lingvističku.
Prvi u knjizi je Dukljanski zapis s kraja 8. vijeka.
U blizini crkve Sv. Marije u Duklji nađena je kamena greda sa natpisom na latinskom jeziku. U prevodu: Đakonisa Ausonija učini ovo u zavjet za sebe i svoje sinove.
Na osnovu stručne (istorijske) analize utvrđeno je da natpis potiče s kraja 8. do druge polovine 9. vijeka.
Drugi natpis je u Katedrali Sv. Tripuna u Kotoru iz 809. godine a nalazi se na sarkofagu Andreacija Saracenisa. Autor se vrlo predano pozabavio njegovim istorijatom, paleografskom obradom i stručnim objašnjenjima. Slijede dalje natpisi iz dukljanskog perioda crnogorske prošlosti: natpis u crkvi Sv. Mihaila u Kotoru (početak IX v.), te natpis episkopa Jovana u Bijeloj (početak 9. v.), natpis na ulcinjskom ciboriju (813-820). Vrlo je podacima dragocjen natpis o osnivanju crkve Santa Marija in Punta u Budvi, te natpis na crkvi Sv. Srđa u Tivtu (sredina IX v.), kao i natpis o osnivanju crkve Sv. Stefana na Otoku (IX v.).
Posebnu vrijednost i značaj ima natpis na pečatu Arhonta Petra (IX-X v.). A radi se o najstarijem poznatom dukljanskom vladaru, knezu-arhontu Petru, koji se u grčkom natpisu na jednom olovnom pečatu iz IX v. spominje kao arhont Duklje.
Ovaj pečat i natpis na njemu predstavljaju prvorazredni istorijski izvor.
Tu su i natpisi u crkvi Sv. Đorđa u Baru (1081-1089. - XI v.) iz vremena Vojislavljevića, kralja Mihaila i kralja Bodina.
Takođe izuzetno je značajan natpis dukljanskog kralja Bodina iz XI v. na olovnom pečatu koji je pronađen 2008. u Arheološkom muzeju u Istanbulu. Takođe je značajan natpis Đorđa Bodina iz 1114. godine, sina kralja Bodina, koji je nađen u Bugarskoj, u okolini sela Krepost, Harkovski okrug. Takođe je interesantan natpis kneza Miroslava u Bijelom Polju, kao natpis na manastirskoj crkvi Sv. Petra i Pavla. Ne manje je interesantan natpis na crkvi Sv. Luke u Kotoru 1195. godine. I tako se ređaju natpisi iz primorskih gradova, Podgorice, sa Vranjine, iz Berana, Morače, Svača, iz vremena Balšića i Crnojevića, natpisi iz Pive, Banjana. Posljednji je (72) - natpis nadbiskupa dukljanko-barskog Ivana Bruna iz 1563. godine. I ovlašno pominjanje svih natpisa u knjizi prevazilazilo bi okvir ovog osvrta.
U drugom dijelu knjige su Zapisi, ukupno 33. U knjizi su zapisi na Miroslavljevom jevanđelju s kraja XII vijeka, Ilovački zapisi 1262, te zapisi iz XIII, XIV, XV i XVI vijeka: Andrijevački, Cetinjski, iz vremena Balšića, Budimski kod Berana, Morački, Pljevaljski, zapisi Ivana Crnojevića i njegovog doba. Posljednji je Zapis iz Nikolj Pazara “Blizu grada Bihora” iz 1560. godine.
Nemjerljiva je istorijska kulturološka pa i lingvistička i književna vrijednost ovih zapisa u knjizi Tragovima prošlosti Crne Gore. Međutim, ova knjiga zahtijeva vrlo ozbiljan i stručan naučni pristup. Ona je sama po sebi izuzetan izvor za istoriografsku obradu crnogorske prošlosti od 8. do 16. vijeka.
Bonus video:
