Makedonski pijanista Simon Trpčeski zahvaljujući svojoj virtuoznosti na instrumentu u samom je vrhu svjetskog pijanizma.
U to se uvjerila publika u Podgorici još 2012. godine kada je sa Crnogorskom simfonijskim orkestrom (CSO) izvodio Koncert za klavir i orkestar br. 3 u d-molu Sergeja Rahmanjinova. Njegove koncertne aktivnosti traju cijelu godinu i odvijaju se na svim kontinentima širom svijeta, pa je privilegija što će Trpčeski večeras ponovo nastupiti uz pratnju CSO-a.
Ovoga puta imaće zadatak da interpretira još jedno zahtjevno muzičko djelo - Bramsov Koncert za klavir i orkestar broj 2 u B duru. Početak koncerta zakazan je za 20 časova na velikoj sceni Muzičkog centra, a nakon Bramsovog koncerta, CSO će pod upravom jednog od najpriznatijih svjetskih dirigenata današnjice maestra Srboljuba Srbe Dinića izvesti i Bramsovu Simofniju broj 4 u e-molu.
Trpčeski je zakoračio prije dvije decenije na muzičku scenu kao BBC umjetnik nove generacije i od tada se nevjerovatnom brzinom razvija njegova karijera koja, kako kaže kritika, ne priznaje kulturne i muzičke granice.
Godine 2009. dobio je Predsjednički orden, odlikovanje koje se dodjeljuje makedonskim umjetnicima zaslužnim za afirmaciju Makedonije u inostranstvu. Godine 2011. postao je prvi dobitnik titule “Nacionalni umjetnik Makedonije”, a muziku i tradiciju svoje zemlje nastavio je da promoviše i kroz projekat “Makedonisimo”.
O večerašnjem koncertu, Bramsu, ali i karijeri Trpčeski priča za “Vijesti”...
Na koncertu u Podgorici sviraćete djela Bramsa, čiji je rad vezan za kasni romantizam i mnogi ga smatraju inovatorom. S obzirom na to da je i sam bio pijanista, spada li u Vaše omiljene kompozitore i kako Vam se čini odabir njegovih djela koje ćete svirati večeras. Jesu li zahtjevna i na koji način?
Radujem se što dolazim u Crnu Goru opet. I ovoga puta pratiće me Crnogorski simfonijski orkestar, no i ovoga puta dobio sam zadatak da izvedem jedno od namarkatnijih koncerata za klavir i orkestar - Bramsov drugi koncert. Johanes Brams je bio revolucionaran u korišćenju klavira kao instrumenta i u obogaćivanju klavirske tehnike. Definitivno je išao korak naprijed. U svakom slučaju je važan kompozitor koji je našao svoj muzički jezik, najviše na klaviru jer je to bio njegov primarni instrument. Njegov talenat i genijalnost za kompoziciju je bio, hvala Bogu, dostupan u različitim muzičkim formama i za različite instrumente. Tu su djela i za violinu, violončelo, klarinet, simfonijska djela i mnogo pjesama. Zahvalni smo kao čovječanstvo što imamo toliko mnogo materijala od njega kao kompozitora. Ovaj drugi koncert je praktično kao i prvi - simfonija za klavir i orkestar. Za razliku od prvog koncerta, u periodu kad je komponovao prvi koncert nije imao toliko teškoća u životu. Ovdje je Brams sasvim zreo kompozitor, te je sve ono znanje koje je imao i stekao tokom dotadašnjeg života, iskoristio dok je pisao ovaj koncert. Djelo je poznato i po fantastičnom trećem stavu koje je jedna od najsuptilnijih kompozicija koje je Brams napisao i u kome je prilično poznata solistička dionica za violončelo. Donosi posebnu atmosferu, pa osim vatre koja je izražaj emocija Bramsa, ima puno rasterećenja u četvrtom stavu koji je za mene asocijacija na proljeća. Uskoro nam svakako stiže i to godišnje doba, tako da je lijepo da se na taj način završi koncert. Inače, on u muzičkoj formi koristi puno raznovrsnog muzičkog materijala. Sve u svemu, paket koji je napravio kao kompozitor u ovom drugom koncertu je nešto što prevazilazi dotadašnje koncerte za klavir, čak i po obimu. Ovaj je njegov dug koncert, jedan od najdužih u odnosu na standardne koncerte. Činjenica je da je Brams mnogo znao i analizirao svoje savremenike i istorijske muzičke ličnosti koje su stvarali prije njega, a posebno Betovena koji mu je bio jedan od najvažnijih uzora. Uprvo u drugom koncertu to znanje i analitički pristup ka formi i muzičkom materijalu je prilično prisutan. Zato je ovo u stvari remek-djelo.
Sarađujete sa više od 100 svjetskih orkestara, imali ste priliku da binu dijelite sa najpoznatijim muzičarima i dirigentima.... Imali ste priliku da nastupate u Podgorici i da Vas prati Crnogorski simfonijski orkestar. No, ovoga puta dirigovaće Srba Dinić. Da li se gostujući muzičar koji je u tom trenutku koncertmajstor za nastup više prilagođava orkestru ili orkestar njemu i kakva je bila dosadašnja saradnja sa MCCG?
Baš se radujem. Kao i svakoj drugoj profesiji i u našoj se to zove “timski rad”. Naročito u muzici ne smije biti prisutan nikakav ego. Mi smo svi vođeni partiturom kompozitora, on je Bog i u tom smislu nema nikakvih improvizacija. Tako da, svi se prilagođavamo jedni drugima, a svi smjerovi su nam pokazani u partituri. Ako to poštujemo, naravno nakon završenog domaćeg zadatka prije početka probe, mislim da ostalo je samo uljepšavanje života. Ako imamo takav pristup trebalo bi da uživamo i vjerujem da će ovo biti veliki izazov za sve nas koji ćemo biti na sceni i da će crnogorski muzičari dati sve od sebe. Imao sam prošlog puta lijepo iskustvo kad sam svirao isto tako zahtjevno i jedno od najtežih djela - Rahmanjinov treći koncert. Sada ćemo zajedno izvesti Bramsov drugi, možda, kao što sam već rekao i najduži od svih standardnih klasičnih koncerata za klavir i orkestar. U tom smislu mislim da iskustvo koje sam imao i naklonjenost muzičara ka meni će se ponoviti. To bi trebalo da bude i jedan prirodan razvoj čovjeka da želi da što više uči i ide naprijed, tako da radujem se koncertu.
Zahvaljujući klaviru, obišli ste čitav svijet, imali brojne koncerte i smatraju Vas jednim od najvirtuoznijih pijanista na svijetu. Koliko je teško jednom talentovanom muzičaru iz male zemlje kakva je Sjeverna Makedonija da se probije na svjetsku scenu?
Makedonija (nikad ispred imena neću koristite odrednice poput sjeverna, južna, zapadna jer smatram da je to stvar politike) jeste mala zemlja kao i Crna Gora i pravo je čudo da iz tako jedne male zemlje čovjek uspije da dotakne visine. Apsolutno sam ponosan na to što sam iz Makedonije i potičem iz skromne familije, čvrsto gazim na zemlji i nikad nijesam zaboravio ko sam, šta sam i odakle dolazim. Mislim da je to uspjeh jedne ličnosti. Svako ima pravo na nadu i treba se boriti. Moj otac je uvijek govorio da je život borba. Ono što sam ja danas zaslužna je prvenstveno moja porodica koja mi je uvijek bila podrška. Imali smo izuzetno skomne uslove za život, pa su dali i više nego što su mogli da bih ja imao mogućnosti i šanse. Dužan sam i svojim profesorima koji su mi nesebično prenosili znanje i ponosan što sam proizvod makedonskog obrazovanja. Puno toga sam učio kad sam počeo putovati po svijetu, sreo sam puno ljudi, nevjerovatne ličnosti, bio sam otvoren i spreman za nova saznanja. Zbog svoje otvorenosti sam se i duševno obogatio. Jednostavan sam čovjek i to mi pomaže u životu, iako je današnji svijet drugačiji i ide čudnim smjerovima. Vjerujem u čistotu ljudske duše, u prirodu, otvorenost izražaja i moć muzike. Mogu da kažem da ljudi koji dolaze iz malih zemalja i koji su imali puno izazova su čvršći, znaju kako da dođu do cilja. Druga je problematika što vlade tih malih zemalja ne žele idu brže naprijed kako bi se razvijali, ali šta je tu je. Mi nemamo vremena za čekanje, moramo ići naprijed i svi svjesni ljudi u bilo kojoj profesiji to znaju. Ponosan sam što dolazim iz Makedonije i što sam uspio da uradim sve to, i idem naprijed.
Tokom svoje karijere sarađivali ste sa mnogim svjetskim izdavačkim kućama, a posljednji album “Variations”, objavljen u proljeće 2022. godine. Upravo ovaj projekat dobio je izvanredne ocjene svjetske diskografske kritike. Danas kad iza sebe imate borojne koncerte, nagrade, kompakt-diskove, šta za Vas znače ocjene muzičkih kritičara s obzirom na to da je muzika univerzalan jezik koji povezuje ljude, te da je publika na kraju ipak presudna?
Uvijek sam poštovao kritiku. Naravno, treba imati u vidu činjenicu da su ovi ljudi većinom obrazovani za ono što su odabrali kao profesiju. Kritičari i muzikolozi, sasvim je normalno da svako od njih ima svoje mišljenje. Na osnovu čega se mišljenje gradi to je druga stvar. Zato sam i počeo svoj odgovor o obrazovanju. Stvarno sam počastvovan što je veliki procenat kritike za ono što ja radim pozitivan. U tom smislu mogu samo da kažem da sam zahvalan. Ali bez razlike na to što je u pitanju individualno mišljenje, po prirodi sam čovjek koji vjeruje u logiku muzike. Mislim da ono što je napisano u partituri trebamo ispoštovati. Naravno, svi smo individualci i svi želimo da nešto svoje damo i na taj način obojimo muzički materijal svojom bojom, ali ne po cijenu rušenja ukusa. Posljednji album “Varijacije” je bio izazov za mene. Izuzetno sam ponosan na taj CD jer je objavljen u toku pandemije. Taj sam repertoar držao deset mjeseci u rukama čekajući da situacija oko virusa poboljša ili završi. Kao što je i sav svijet čekao, tako sam čekao i ja, ali sam bio uporan i u teškim vremenima za putovanja išao do Berlina. Bio je to februar 2021. godine, snimio sam album u zimskoj bajci u Berlinu. Stvarno mi je drago da su muzički kritičari iz zemalja koji imaju tradiciju u klasičnoj muzici poput Njemačke, Francuske, Italije dali vrhunske komentare. Zahvalan sam i to je velika inspiracija za mene kao umjetnika. Naravno, tamo sam snimio i varijacije Bramsa i bez obzira na to što postoje puno različitih kritičara, drago mi je da oni ocjenjuju čistoću moje interpretacije i mojih iskrenih namjera.
Ponosan na projekat “Makedonisimo”
Interesantno je da promovišete i makedonsku kulturu kroz projekat “Makedonisimo”, gdje izvodite djela makedonskih kompozitora. S obzirom na to da su upravo za Vašu zemlju karakteristični nepravilni ritmovi koji često muzičarim zadaju muke, kako je publika u svijetu prihvatila ova djela i jesu li samo zbog te karakteristike interesanta? Koliko je bitno da i kroz nova djela čuvamo tradiciju?
”Makedonisimo” je moje dijete i izuzetno sam ponosan na taj projekat. Porastao sam sa harmonikom i narodnom muzikom. Harmonika je moja prva ljubav i uvijek sam vjerovao da naša narodna muzika iz Makedonije ima izuzetnu moć zbog raznovrsnosti. Konsultovao sam se sa Institutom za folklor “Marko Cepenkov” u Skoplju i sa ansamblom za narodne pjesme i igre “Tanec”, tačnije ekspertima koji znaju puno o tome. Napravio sam izbor šest spletova zajedno sa makedonskim kompozitorom Pandom Šahovim napravili taj sofisticirani muzički jezik koji je izašao kao rezultat, mislim da je bio suptilan, nešto što je dovelo do ovog rezultata koji izaziva oduševljenje za publiku. Već skoro mnogim zemalja uključujući Veliku Britaniju, Švajcarsku, Holandiju, Koreju, takođe smo 2019. godine nastupili i na Barskom ljetopisu, a sljedeći koncert sa ovim projektom je u Beču. To će biti svjetska premijera orkestarske verzije za kvintet i orkestar. Mi smo izuzetno bili pažljivi da ne narušimo bogatsvo, srž, dušu makedonskog naroda, korijen istorije, tadicije. Ko presluša vidjeće da autoentično sviramo glavne melodije koje su uzete od vrhunskih majstora koji su napisali neke od tih melodija. Kao vodič i inicijator, kum projekta Makedonisimo imao sam veliku odgovornost sa Pandom Šahovim da napravimo projekat koji će biti rame uz rame sa klasičnom muzikom. Znajući da svi legendarni kompozitori su znali puno o svojoj narodnoj muzici i poznavali su muziku drugih nacija i naroda, mi smo to inkorporirali na sopstvenom muzičkom jeziku. To je bila ta početna tačka koja me je vodila da napravim obratni smjer. Tu ima puno različitih stilova koji su bili izenađenje, ali i izazov za našeg kompozitora. Moram pomenuti i fantastične kolege koji imaju klasično obrazovanje, ali fantastično sviraju narodnu muziku a učestvovali su u ovom projektu. Oni su svi majstori svojih instrumenata i ta naša energija koja prolazi na sceni publiku u bilo kojoj zemlji gdje smo svirali nije ostala ravnodušnom. Stvarno mi je drago da smo postigli jedan veliki uspjeh i evo nakon Beča, čeka nas još koncerata, a na jesen turneja po bivšoj Jugoslaviji, pa u Monte Karlu, a onda se nadam da ćemo održati i one koncerte koje smo otkazali zbog pandemije u Kini, Novom Zelandu, Brazilu. Ići ćemo korak po korak, ali nadamo se da ćemo “Makedonisimo” predstaviti u Podgorici.
Bonus video:
