Nazivom izložbe “Sasvim lično”, ali i upečatljivim imenom svakog zasebnog rada koji odiše energijom, dinamikom i emocijom, a sve sa ciljem da se kroz prizmu njenih skulptura svaki posmatrač zapita, unese, a onda i poistovjeti i pronađe sebe, vajarka iz Srbije Katarina Pavlović predstavlja se crnogorskoj publici.
Njena izložba “Sasvim lično” otvorena je u Gradskoj galeriji Kotor gdje je dostupna posjetiocima do 9. marta.
Pavlović je na otvaranju postavke kazala da je “Sasvim lično” proces kojim se bavi od početka studija, pa do danas, a tokom kojeg istražuje figurativnost i figuru kao pokret... Rođena je 1984. u Beogradu, gdje je na Fakultetu primenjenih umetnosti, u klasi profesora Miroljuba Stamenkovića, diplomirala vajarstvo 2010. godine.
Emocijama koje udahne svojim djelima ona dolazi do jedinstvenih rješenja koja likovna publika može da vidi, ali i osjeti. U kombinaciji sa stilizovanim figurama i nazivima radova koji obično glase neku emociju, uz žicu kao materijal koji budi različite asocijacije, ali i kao otklon različitim elementima savremenog života, Pavlović autentično pristupa kreaciji svake figure ponaosob i ostavlja upečatljiv utisak u umjetničkom svijetu i individualnim vizuelnim univerzumima.
Iako njen bogat umjetnički opus čine brojni radovi nastali u različitim materijalima, posebno snažan utisak ostavljaju figure izvedene u žici ili žicom, koje je predstavila i na ovoj izložbi. Njena djela odlikuje stilizovana, uglavnom antropomorfna, forma prefinjenih linija i mnogo njih se, pored privatnih kolekcija, muzeja i galerija, nalazi i u javnom prostoru. Zbog čega baš žica, Pavlović kaže da joj žica pruža slobodu, što uz sve druge asocijacije na žicu djeluje neočekivano.
”Što se materijala tiče, žica mi je pružila slobodu da objedinim crtež i skulpturu, njena snaga i elastičnost savršeno dočaravaju naša emocionalna stanja i karakter uopšteno”, otkriva ona.
Postavka u Kotoru obuhvata 32 rada, i to kombinaciju crteža i skulptura koje se međusobno upotpunjuju i čine cjelinu, ističe autorka. Ona dodaje i da nosi samo pozitivne utiske sa otvaranja izložbe u Gradskoj galeriji.
”Budući da je Kotor jedan od mojih omiljenih gradova za koji me vezuju tople emocije, izuzetno mi je drago što sam dobila priliku da izlažem u njemu. Otvaranje je bilo prelijepo, veoma posjećeno”, ističe Pavlović i nastavlja da govori o predstavljenim djelima koje je publika odmah vidljivo lijepo prihvatila...
”Izloženi radovi nastali su u periodu od 2020. do 2023. godine, a inspiraciju sam inicijalno tražila u međuljudskim odnosima, da bih onda produbila tematiku i okrenula se sebi i mom ličnom doživljaju, analizi/introspekciji”, ističe ona na početku razgovora za “Vijesti”.
Uz nazive, kako postavke, tako i radova, ali i segmenti koji na momente ostavljaju utisak osame i/ili samoće, posjetilac je podstaknut na intimni doživljaj, uz buru emocija koja dalje vodi ka iskrenom sagledavanju sebe, i vizuri dubine iskaza i izraza pažljivo postavljenog ciklusa.
”Što se ove izložbe konkretno tiče, u periodu kada sam je stvarala, imala sam potrebu da iz ličnog ugla, emotivnog, dođem do nekih zaključaka. Odatle i potiče njen naziv ‘Sasvim lično’, a dodatno jer mi je cilj da se kroz moju prizmu svaki posmatrač može poistovjetiti i pronaći sebe”, objašnjava umjetnica.
Vidno je i da njene figure u fokus stavljaju čovjeka, ljudsko biće, od prvih koraka pa da onih poznih, teških, dok na određena stanja duha i svijesti ponovo simulira kroz nazive djela, ali i stav i položaj figure, samostalno i u prostoru... Čovjek je oduvijek postavljen u središte umjetnosti, filozofije, života i raznih istraživanja, a na različite načine time se bavi i Pavlović koja ipak akcentuje doživljaj sebe, pa tek onda sebe u zajednici i svijetu.
”Figuracija je oduvijek bila u središtu mog interesovanja. Smatram da ona najbolje komunicira sa posmatračem jer svojim pokretom može reći više od riječi. Centar mog istraživanja je čovjek i životne faze kroz koje prolazi i koje mu pomažu pri duhovnim sazrijevanju. Posmatrač se poistovjećuje sa mojim radovima i na taj način može da preispituje sebe, svoje odluke i razvoj”, kaže Pavlović u razgovoru za “Vijesti”.
Antropomorfne figure očigledno su u korelaciji sa psihologijom, psihoterapijom, što primjećuju brojni kritičari i teoretičari. Iako su mentalno zdravlje i briga o sebi važna, ali i sve češća tema, nerijetko je to i dalje tabu današnjice... Povezujući umjetnost sa mentalnim zdravljem, autorka ukazuje na zrelost izraza, prihvatanja i korelaciju pojedinca sa umjetničkim izrazom. Na pitanje kako vidi ulogu umjetnosti u tom smislu, odnosno da li je moguće njome pokrenuti neke teme, u njenom slučaju, putem vajarstva, ona odgovara da je važno baviti se čovjekom na razne načine.
”Umjetnost i stvaralaštvo su oduvijek bili primarna potreba čovjeka, od pećinskog doba do danas... Smatram da je esencijalno da se svako bavi sobom. Odlazak kod terapeuta ne znači nužno da postoji neki problem. To je primitivno tumačenje. Bavljenje sobom je jedan veoma složen proces”, poručuje ona.
U svemu tome, koliko se danas čovjek bavi čovjekom, sobom ili generalno, ali i stanjima, emocijama, potrebama, te kako na čovjeka kao individuu utiče brz tehnološki razvoj, savremeni život i prilagođavanje aktuelnostima, stalna digitalizacija, a onda i robotizovanje svega, Pavlović ima jasno formirano mišljenje.
”Moj stav prema savremenom dobu je krajnje negativan. Smatram da se nove generacije svakim danom sve više udaljavaju od sebe, daveći se u moru upitnih informacija koje se serviraju na tacni bez ikakvih provjera. Pritom, sva romantika udvaranja se izgubila upotrebom socijalnih mreža, a samim tim i otuđenost postaje dio naše nove realnosti, promijenjen je tok misli, sve je postalo ‘instant’”, ističe ona, iako bi se možda očekivalo drugačije, s obzirom na to da pripada mlađoj generaciji umjetnika.
Na pitanje da li sve to ima uticaja na njen rad, odgovara da je to neizbježno.
”Naravno da svakodnevica utiče na moje stvaralaštvo, nekada direktno, nekada indirektno, a emocije u datom trenutku stvaranja transponujem u svoje djelo”, potvrđuje ona.
Interesantno je i da većina figura odaje utisak neke akcije, priče koja postoji iza nje, simulirajući ili podstičući život i stil koji bi se opisao kao “retro”, dok galerija poprima imidž svakodnevnog prostora u kojem se ljudi nalaze, sretaju, s namjerom ili sasvim slučajno, dok sa druge strane galerija može biti percipirana i kao neka modna pista ili platforma za svaki rad. Tako figure zaista žive neki svoj, paralelni život, što potvrđuje i Pavlović.
”Moji radovi simuliraju život i komuniciraju, kako međusobno tako i sa publikom. Vrlo su prilagodljivi svakom prostoru i uklapaju se u najrazličitije ambijente. Tako su se radovi savršeno implementirali i u prostor galerije u Kotoru... “, poručuje ona.
Na pitanje kakvi su njeni planovi za dalje, otkriva da veliko zanimanje za njene radove dolazi iz inostranstva, pa će u skladu sa tim nastaviti i svoj rad...
”Planiram da se u budućnosti više okrenem inostranstvu, s obzirom na veliko interesovanje inostrane publike da se upozna sa mojim djelima. Tako želim da im djela budu pristupačnija, da imaju više priliku da ih vide, pa onda i da im ih još više približim”, zaključuje Pavlović.
Bonus video:
