Sergej Rahmanjinov je rođen prije 150 godina u Rusiji. Umro je prije 80 godina u SAD. Koliko je bio Rus taj "najruskiji od svih ruskih kompozitora"?
Njegova muzika se smatra simbolom ruskog, on sam je statistički najčešće izvođeni ruski kompozitor na svijetu: Sergej Vasiljevič Rahmanjinov, rođen 1. aprila 1873. na imanju svoje osiromašene aristokratske porodice, u Semjonovu, u sjeverzapadnoj guberniji Novgorod u Ruskom carstvu.
Umro je 28. marta, 1943. četiri dana prije svog 70 rođendana, na Beverli Hilsu u Kaliforniji, kao svjetski poznati kompozitor i pijanista i američki državljanin.
Rahmanjinov je više od 25 godina proveo van Rusije, u zapadnoj Evropi i SAD – prvo putujući, kao kosmopolita i virtuoz, kasnije kao emigrant.
Dakle, čiji je Rahmanjinov? Na čijoj bi strani bio danas? Čak i 80 godina nakon kompozitorove smrti, ovo pitanje nije samo jedna od bitaka bitka između zvanične ruske kulturne politike i Zapada. Ono je od centralnog značaja za rusku kulturu.
Oktobarska revolucija: na granici 1917.
"Neposredno prije Božića 1917. Rahmanjinov je sa svojom porodicom prešao rusko-finsku granicu", zabilježio je Oskar fon Rizeman, Rahmanjinov obožavalac i biograf. Rahmanjnov je tada imao skoro 45 godina.
"Voz je stao neposredno prije granice, svi putnici su morali da izađu i pređu granicu u sankama. To je učinio i Rahmanjinov sa svojom hrabrom suprugom, dvije male ćerke i oskudnim prtljagom. Kada je Mihail Glinka, takođe veliki ruski kompozitor, i jednako razočaran zauvijek napuštao Rusiju, zaustavio je kočiju i pljunuo na granicu. Međutim, Rahmanjinov je kleknuo i poljubio tlo svoje otadžbine, pošto nikada u životu nije imao ništa dragocjenije."
Ovim riječima autor je stvorio mit o umjetniku koji je van svog zavičaja mogao da preživi, ali ne i da živi. Rahmanjinovove riječi se često citiraju:
"Nakon što sam napustio Rusiju, izgubio sam želju da komponujem. Gubitkom domovine izgubio sam sebe."
Život u emigraciji
"Činjenica je da se njegov rad dijeli na dva radikalno odvojena perioda – prije i poslije emigracije", rekla je za DW Vera Valkova, vodeći ruski stručnjak za Rahmanjinova.
"Naravno, iskustvo emigracije za njega je bilo veoma traumatično. Osim toga, morao je da zarađuje kao virtuoz na klaviru i imao je manje vremena za komponovanje."
Velikodušan koliko i skroman, Rahmanjinov ne samo da je finansijski brinuo za svoju porodicu, već je donacijama i pošiljkama hrane podržavao i ruske muzičare koji su ostali u Rusiji.
"Uvijek je trošio trećinu svojih prihoda da podrži kolege u Rusiji", potvrđuje Valkova.
Valkova se ne slaže sa glasinama o Rahmanjinovovoj "umjetničkoj impotenciji" u inostranstvu, mada je prije nego što je zauvijek napustio Rusiju napisao više od 80 odsto svog opusa – tri od četiri klavirska koncerta, većinu kompozicija za orkestar, uključujući i dvije od tri simfonije, sve tri opere, 80 romansi.
Kosmopolita Rahmanjinov nikako nije bio u sukobu sa patriotom – smatra Valkova i nije jedina koja tako misli.
Pisac Šiškin o Rahmanjinovu: "Savršen sluh – za istoriju, za život"
"Ako bih morao da izaberem samo jednu osobu koji oličava rusku kulturu, to bi bio Sergej Rahmanjinov", kaže Mihail Šiškin. Jedan od najvećih ruskih pisaca današnjice, koji je i vrsni poznavalac muzike i živi u Švajcarskoj. S obzirom na situaciju u svojoj domovini sebe naziva "emigrantom iz uvjerenja" – kao što je to svojevemeno za sebe govorio Rahmanjinov.
Šiškin smatra da je kompozitor imao "savršen sluh – za istoriju, za život". U njegovoj muzici Šiškin osjeća slutnju užasa 20. veka, gulaga i Holokausta. Ali i svjetlo utjehe.
"Za mene je tajna njegove muzike – pobjeda nad smrću. Nije slučajno da je Rahmanjinov na pitanje dirigenta Leopolda Stokovskog, kako treba svirati njegovu muziku, rekao: "Prvo smrt, pa život".
Smrt na Beverli Hilsu, grob u Njujorku
Kompozitor, koji je tokom cijelog života bio Rus, uzeo je pred smrt američko državljanstvo (1. februara 1943) – prije svega da bi olakšao život svojim potomcima. Posljednjih mjeseci života, bolujući od melanoma, raka kože, Rahmanjinov je razmišljao o povratku u Rusiju i čak je kontaktirao rusku ambasadu.
U svom testamentu je napisao da želi da bude sahranjen na groblju u Moskvi, gdje su sahranjeni Skrjabin i Čehov, ali to nije bilo moguće zbog njegovog američkog državljanstva. Sergej Rahmanjinov je sahranjen na groblju Kensico u u Njujorku.
Jubilej u ratnim vremenima
"Ne mogu da se sjetim da je ikada godišnjica umjetnika proslavljena tako naveliko kao ova Rahmanjinova", priznaje, gotovo začuđena Valkova.
Teško da postoji ruski orkestar ili opera koji se trenutno ne bave Rahmanjinovljevim djelima, ima bezbroj simpozijuma i publikacija, oživljeno je Rahmanjinovo klavirsko takmičenje - i naravno, državna manifestacija u Rahmanjinovom muzeju na rodnom imanju Ivanovka - gdje su seljaci u zamahu oktobarske revolucije koncertni klavir vlasnika bacili sa prvog sprata - koje je s ljubavlju obnovio harizmatični direktor muzeja Aleksandar Jermakov, koji je preminuo prošle godine.
Pisac Šiškin je potpuno zgrožen pokušajem današnjih ruskih vladara da uzurpiraju sjećanje na Rahmanjinova:
"Kao što je drevni car Mida sve što je dotakao pretvarao u zlato, tako oni sve što dotaknu pretvaraju u prljavštinu. Ova država je sama po sebi neprijatelj. cjelokupne umjetnosti i kulture", kaže Šiškin, koji je jedini ruski pisac koji je nagrađen sa sve tri najvažnije nacionalne književne nagrade.
"Ali sve dok postoji Zapad, oni moraju da se pretvaraju da vole kulturu", dodao je on.
Bonus video:
