Roman “Slejdova vila” britanskog pisca Dejvida Mičela (prevod Nikola Pajvančić) je knjiga koja se žanrovski teško može odrediti, kako sam autor kaže - to je knjiga ljigava za kategorizaciju. U najkraćem, to je knjiga priča o duhovima. Duhovi su ovdje predstavljeni u pet varijacija, tako da “Slejdova vila” ima pet djelova. Svaki taj dio ponaosob pripovijeda po jedan lik u prvom licu, i na taj način svaka od ovih varijacija čitaocu omogućava da duhove sagledava u više uloga.
Jedna od tih uloga se može gledati kao zloupotreba droge, potom kao stanje nervnog sloma, može i kao zajednička histerija, ili kao kršenje zakona vremena i prostora. Uočljivo je da neki, čak ni značajniji likovi ove knjige (a pogotovo njihove uloge), nijesu sasvim određeni. To sve zajedno djeluje dosta zbunjujuće tako da je teško sa sigurnošću reći da je knjiga “Slejdova vila” zaista knjiga priča o duhovima. Pogotovo da je to knjiga priča teškog horora mada je od strane velikog dijela kritike tako prihvaćena. U prilog tome ide i to što se ne može sa sigurnošći znati da li su braća Grejer, blizanci, važni likovi ovih priča, zaista duhovi ili nijesu. A to je dosta važno odrediti jer ako nijesu onda se sve još više komplikuje. U tom slučaju se i definicija horora dovodi u pitanje. Da li se u tom sučaju gubi ono nepisano pravilo: ako nema krvi - nema ni horora. Istina, u “Slejdovoj vili” nema krvi u klasičnom smislu, ali zato su u velikoj mjeri zastupljeni užas, neizvjesnist i misterija. A upravo to snažno privlači pažnju čitaoca jer, nije lako smireno sjedjeti i čitati o čudima koja se događaju u kući koja se pojavljuje samo jednom tokom devet godina. A da li je to dovoljno da bi se neko štivo nazvalo hororom, pitaju se neki kritičari. Odgovor bi bio da vjerovatno jeste, pa se zbog toga ova kniga može posmatrati prije svega kao svojevrsni hibrid, nešto poput filma Dejvida Linča.
Kada je Mičel napisao prvi dio knjige “Slejdova vila” objavio je to na Twitteru. U ovom dijelu knjige karakterističan je lik Natana jer se ovaj nevoljni mladić morao da suoči sa autizmom prije prave dijagnoze. Ovaj dio napisan je više kao priče za tinejdžere, ali vidjevši Mičel da su te priče dobro čitane, da pisanje o duhovima ima smisla, odlučio je da nastavi pisanje i brzo je nastao kompletan roman. U drugom dijelu romana detektiv je vrlo interesantan lik i ne baš lako definisan zato što on sam predstavlja čitav kompleks mnogih ljudskih kontradikcija - on je korumpiran, manipulativan, nekad vrlo ljubazan, a opet katkad i plemenit.
U trećem dijelu mlada žena sa teškim bremenom zauzima važno mjesto. Ona mora da bude hrabrija od bilo kog drugog da bi svako jutro izašla na vrata, a to u datim situacijama nije bilo ni lako niti jednostavno. U četvrtom dijelu je na prvom mjestu značajan je lik pametne i nadasve odlučne žene, koja je tragediju svoje nestale sestre preokrenula u novinarsko zanimanje. U petom dijelu romana pojavljuje se misteriozni lik zvani Marinus koji se pojavljuje i u dva druga Mičelova romana. Ona (ili on), sa sigurnošći čitalac ne može tačno znati, je glavni istraživač složenih literarnih zapleta ovog autora.
Jedna od značajnih tema ovog romana je besmrtnost. Ta je tema uvijek privlačila mnoge filozofe i umjetnike, pogotovo pisce jer je besmrtnost, osim njene ljepote i privlačnosti, značajan ideal savremenih ljudi. Zar ne bi svako volio da bude vječno zdrav i vječno mlad. Da nikad ne umire. Pišući o smrtnosti ljudskih bića, autor podsjeća čitaoca na uzvišene vrijedenosti, na njene suprotnosti, besmrtnosti. Ta tema je vjekovima prisutna skoro u svim sredinama u kojima ljudi žive i rade, pa povučeni težnjom da steknu pravo na besmrtnost, ljudi se rado udružuju sa svojim istomišljenicima kroz razne vjerske institucije čije sveštenstvo olako svojim vjernicima obećava pasoše besmrtnosti.
U Mičelovom romanu “Slejdova vila” jedna od najdominantnijih tema je i ideja o žalosti nasuprot nadi. Jedan od ciničnih i nesrećnih likova izgovara očajnu izjavu: “tuga je amputacija, ali nada je neizlječiva hemofilija, krvarite, krvarite i krvarite”. Sam autor kaže da ova izjava njegovog lika “nije recept za dobar život, iako tu ima neke istine: tuga barem označava kraj svake patnje koju je doživio umrli…” Ovdje se nada upoređuje sa hemofilijom jer, nada može i da razočara pogotovo onda kad bude neispunjena, pri čemu izaziva svježu bol. Ipak, nada je mnogo pozitivnija stvar. Čak je i iluzorna nada bolja od savršenog očaja.
Braća Grejer, blizanci, u romanu su ubistveni, sebični i pohlepni za moć, ali čini mi se da je ostalo nedorečeno da li su i kanibali. Kao takvi vrlo dobro oslikavaju većinu današnjih ljudi pogotovo svojom nemilosrdnošću. Autor je stvorio i likove Noru i Džonu trodimenzionalno, tako da je pokazao da su njihove akcije opravdane u očima.blizanaca.
U romanu se jasno primjećuje da autor nagovještava svoje mišljenje da je danas većina ljudi sebična i pohlepna za moć. To može zavisiti i od mnogih drugih okolnosti.
Dejvid Mičel (1969) je jedan od najzanimljivijih britanskih pisaca srednje generacije. Rođen je u Sautportu, a odrastao je u Melvernu (Vorčesteršair, Velika Britanija). Studirao je englesku i američku književnost. Nakon studija živio je godinu dana na Siciliji, a zatim se peselio u Hirošimu (Japan) gdje je tokom osam godina predavao engleski jezik. Sada živi u Irskoj.
Prvi roman Dejvida Mičela, “Ghostwritten”, objavljen je 1999. Dobio je nagradu “Mejl on Sandej/Džon Luelin Ris” kao najbolja knjiga pisca mlađeg od trideset pet godina, a takođe je uvršten i u uži izbor za Gardijanovu nagradu za debitantsku knjigu. Njegov drugi roman, “number9dream”, uslijedio je 2001. i uključen je u uži izbor za Bukerovu nagradu kao i za Memorijalnu nagradu “Džejms Tejt Blek”. Mičel je 2003. izabran za jednog od Grantinih najboljih mladih britanskih romanopisaca. Njegov roman “Atlas oblaka” po kojem je 2012. godine snimljen istoimeni film bio je u najužem izboru za Bukerovu nagradu. A roman “Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta” osvojio je 2011. godine Komonvelt nagradu. Mičel je autor i romana “Nevidljivi sati”.
Mičelov roman “Slejdova vila” objavila je Laguna. “Slejdova vila” je roman koji premošćuje skoro četiri decenije, od kraja sedamdesetih do danas, a njegove junake spaja jedno neobično mjesto - ukleta kuća.
Bonus video:
