Od duga vremena, čekajući da se ovi iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (ugašenoga) - organa izvršne vlasti koji nastavlja uzvišenu tradiciju i svijetle tekovine bivšeg Ministarstva održivog razvoja i turizma - udostoje da mi uplate honorar za članstvo u Žiriju koji je odlučivao o pobjedniku na Međunarodnom konkursu za izbor autorskog tima, koncepta i sadržaja crnogorske postavke na XVII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji, 2020. godine - riješih da provjerim da li je, u međuvremenu, Informacija o učešću Crne Gore na XVIII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji, 2023. godine - koju je Vlada Crne Gore, slava joj i milost (Crnoj Gori - a ne Vladi), usvojila na 25. sjednici, održanoj 27. oktobra prošle godine - okićena biografijom druga Stevovića - druga komesara.
I što da vam kažem - nema biografije Stevovića komesara - pa je nema - nema je nigdje - tako da o njegovom žitiju i priključenijima, u nedostatku oficijelnih informacija, možemo samo da nagađamo - što i činimo, naravno, bez zadrške. Kad nema zvaničnih informacija - zna se: cvjetaju nezvanične. Čak i u slučajevima kada postoje zvanične informacije - mi, građani ove nesrećne državice, poučeni nebrojenim negativnim sikustvima, vrlo smo skloni da te informacije uzimamo s golemom dozom skepse - ili da ih jednostavno prenebregavamo (ignorišemo).
Biografiju Stevovića komesara tražim još od davne 2020. godine - vezano za stanovite kontroverze povodom njegovog imenovanja za vršioca dužnosti Prvoga arhitekta Budve - i još nijesam uspio da je iskopam. Nema je - pa je nema - i opet je nema - nema je čak ni na Internet stranici Opštine Budva - što ukazuje na žalosnu činjenicu da je naša tzv. struka (ugašena) apsolutno isključena iz procesa koji, u konačnici, rezultiraju imenovanjem druga Prvoga - ili drugova Prvih, po opštinama. A nije sigurno da bi struka (ugašena) bila zainteresovana za izbor prvih - čak i kada bi bila uključena u te procese.
Dakle, mi ne znamo ništa, zvanično, o našem Prvom. Ne velim, molim vas, da su do sada funkciju Prvoga obnašali najgori među nama - ako izuzmemo prethodnoga Prvoga, koji jeste ostavio krš i lom za sobom - ali sigurno nijesu ni najbolji - daleko od toga.
***
Hajde, rekoh, šalu na stranu - da provjerim informaciju koja kola opskurnim podgoričkim kuloarima mlađih i najmlađih - a samim tim i najslađih - zaljubljenica i zaljubljenika u arhitekturicu i urbanizam ugašeni - i to još od trenutka kada je Stevović komesar i zvanično rukopoložio druga profesora Lazovića za kuratora crnogorske postavke na ovogodišnjem Bijenalu - da su drug komesar i drug kurator blisko sarađivali u ne toliko dalekoj prošlosti.
Iskopah, u par poteza, da je još od davne školske 2010/2011 godine mladi Stevoviću komesare učestvovao u nastavi na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu - prvo kao saradnik, a zatim i kao asistent na Departmanu za arhitekturu - i to baš na predmetima druga kuratora Lazovića. Do kad je drug komesar Stevović vršio dužnost asistenta druga kuratora Lazovića na AF BG - ne znam, da budem iskren - nijesam (još) u posjedu te informacije - ali recimo da je Stevoviću komesare bio angažovan kod kuratora Lazovića sve do maja 2020. godine - do momenta kada su nesumnjivi talenti komesara Stevovića zapali za oko Batu Careviću, gradonačelniku Budve u to vrijeme, koji je rukopoložio druga komesara Stevovića za Prvog arhitekta tvrdoga grada Budve.
***
Ako znamo da su drug komesar i drug kurator stari pajtosi - sljedeće pitanje bi se ticalo Javnog poziva za kustosa (kuratora - op.a.) crnogorskog paviljona na XVIII Bijenalu arhitekture u Veneciji - poziva koji je Stevoviću komesare odapeo 21. novembra prošle godine - skoro pa mjesec dana nakon što je rukopoložen za komesara crnogorskog nastupa.
Dakle, da li je drug komesar Stevović imao na umu upravo druga profesora Lazovića u trenutku kada je odapinjao pomenuti Javni poziv? Ili, drugim riječima, da li su se drug komesar i drug budući kurator konsultovali prije, ili odmah nakon što je drug komesar odapeo Javni poziv - ili nijesu? Da li je sve bila puka igra slučaja - ili nije?
U nedostatku relevantnih informacija - o tome, u ovom trenutku, možemo samo da nagađamo - što i činimo, podrazumijeva se.
Jedna struja mlađih i najmlađih - a samim tim i najslađih - zaljubljenica i zaljubljenika u arhitekturicu i urbanizam ugašeni naginje pretpostavci da je drug komesar, prije odapinjanja Javnog poziva, kontaktirao profesora Lazovića, velikodušno mu nudeći, u ime cijele Crne Gore (i sedmoro brdah), ni manje ni više nego prestižnu poziciju kuratora CG postavke na Bijenalu arhitekture u Veneciji - poput mačke koja domaćinu kuće nudi na poklon miša kojega je ulovila - dočim druga struja - jednako mladih i jednako slatkih zaljubljenica u arhitekturicu i urbanizam ugašeni - meni bliža struja, moram naglasiti - naginje pretpostavci da je sve bilo regularno.
Pretpostavka druge struje se poglavito temelji na činjenici da je drug profesor Lazović, (budući) kurator, u svom odgovoru na Javni poziv druga komesara Stevovića - dozvolio sebi nevjerovatne poetske izlive - za čim ne bi bilo potrebe, je li, da su komesar i budući kurator bili u dosluhu.
“Mogućnosti koje posjeduje Crna Gora svojim resursima”, klikuje budući kurator, profesor Lazović, iz stonoga Beograda, belog grada na ušću dveju reka podno Avale, “čini da oni (resursi - op.a.) mogu da se snažno aktiviraju i da Crnu Goru unaprijede među najlepše i najzdravije životne prostore (zar naši životni prostori već nijesu najljepši na svijetu i najzdraviji za život? - i čemu onda bilo kakvo unaprijeđivanje? - op.a.). Uostalom to već govori prošlost, autentičnost i autohtonost njenih gradova, predjela prirode i ljudi. Od vernekularnosti do kritičkog regionalizma (modernizam ništa? - op.a.), od kamena do šumskih vrleti, od mora do brda i visokih vrhova, od ponosne istorije do izvanredne različitosti predjela i ljudi i ekumenske multietničnosti. Paviljon bi bio ne samo simbol Crne Gore, već ona sama u malom, kao trg, kao grad, kao država, kao Dom”.
Ne samo što je Lazoviću kuratore ovim dobacio do naših ustreptalih domoljubnih srdaca - već je i dobrano prebacio. “Paviljon”, veli, “kao trg, kao grad, kao država, kao Dom” - od toga nema dalje - možda, eventualno, da se kurator dohvatio gusala - pa da su odjeknule tanke strune...
Jasno nam je, sa druge strane, da profesor Lazović, drug kurator, u trenutku poetskog nadahnuća nije imao ni približnu predstavu o fizičkim karakteristikama prostora u Veneciji u koji je trebalo smjestiti postavku Crne Gore. Nije znao ništa o te tri jadne, podstanarske sobice - otud, valjda, i par tih neshvatljivih propusta u postavci kuratora Lazovića...
Izgleda da sam ispucao za danas...
Nastavak sage o crnogorskom nastupu na XVIII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji, 2023. godine - u narednom, ili u nekom od narednih brojeva Nezavisnog dnevnika Vijesti.
Bonus video:
