Razgovori o slobodi, životu, duhovnosti, značenju zavičaja, važnosti iskrenosti prema sebi i drugma, životnim izborima …obilježili su promociju romana “Treptaj” Dragane Ivović Davidović. O knjizi su, u kolašinskom Centru za kulturu, govorile dramaturškinja Ljudmila Maksimova i autorka, a moderator prvog susreta književnice sa čitaocima u tom gradu bio je Nikola Šćepanović. U okviru književne večeri nastupila je i mlada pijanistkinja Helena Vuković.
“Autorka je uspjela da razotkrije čitavu raskoš emocionalnog unutrašnjeg svijeta glavne junakinje. Glavni utisak poslije čitanja ove knjige bio mi je koliko je naš život brz i koliko, zbog te brzine i mnogo informacija, ne uspjevamo da osvijestimo i analiziramo svoje emocije i sa tim se borimo kroz život. Dragana ima jedinstvenu kombinaciju, ona je pravnica- advokatica, koja razmišlja sistematično i umije da nalizira činjenice. S druge strane, ona je emotivna žena, koja umije da vol ii da se žrtvuje. Ta kombinacija dala je izuzetan kvalitet romanu “Treptaj”, kazala je Maksimova.
Prema njenim riječima, roman uči “kako analizirati emocije i kako to znanje primjeniti na život i nalaženje rješenja za životne izazove”. U knjizi je, kazala je dramaturškinja, pred glavnom junakinjom stajao izbor gordost ili emocije.
“Roman nas uči i da gordost ne treba stavljati ispred emocija. Autorka nas uči kako naći u sebi snagu da se pokažu svoje slabosti. To je jedna od životnih vještina”, zaključuje Maksimova.
Ivović Davidović je govorila o svojim crnogorskim korijenima, svom životu u Boki, ali i o tome na koje je sve lične i profesionalne načine vezana za Beograd. Kolašinskoj publici pojasnila je način na koji se mogu uskladiti umjetnost i advokatura, te kako je nastao njen roman prvjenaci.
“Roman je odraz mene i moje duše. Ideja za ovu knjigu rodila se prije pet godine. Kad sam krenula da pišem znala sam da će se zvati Treptaj. Celi život je jedan treptaj. Od rođenja do fizičke smrti, prođe sve kao jedan treptaj. Dete, devojčica, žena, majka, baka… A između toga dešava se život. U jednom trenutku zapitamo se da li je to trebalo drugačije da bude…Za mene je život jedna velika magija”, rekla je autorka.
Prije romana Ivović Davidović pisala je pjesme, a kao učenica dobijala je nagrade za literne radove. Ljubav prema književnosti naslijedila je od svojih roditelja, a život je, kako je ispričala, od te vrste umjetnosti odveo ka pravu i sudnici. No, to, kazala je, nikad nije prekinulo vezu sa potrebom da doživlja sebe i svijeta koji je okružuje “stavi na papir”.
Bonus video:
