Oronuli Hotel “Plaža” se nalazi u Zelenici, u Boki - i bitna je tačka - u svakom pogledu i van svake sumnje - i na kulturnoj i na arhitektonskoj mapi Crne Gore. Da li to ikoga obavezuje - neku instituciju ili pak pojedinca - to je sasvim drugo pitanje.
Nukleus hotela je zapravo porodična vila - koju je u uvali na zapadnom kraju Zelenike, okrenutoj ka jugu i zaklonjenoj brdom sa zapadne strane, podigao Antun Mađar (Dr. Antun Magyar), penzionisani husarski kapetan iz Budimpešte, u potonjih nekoliko godina XIX vijeka. Uz vilu je, sa sjeverne strane, Mađar formirao park - sasvim u duhu toga vremena. Vila je vrlo brzo postala pansion - a odmah zatim i hotel. Za godinu osnivanja hotela uzima se 1902. Hotel je postepeno dograđivan sve do tridesetih godina prošlog vijeka, kada poprima konačan oblik. Odavno je van funkcije i polako propada, a park je zapušten. Vlasništvo nad oronulim hotelom predmet je sudskih sporova koji se već dvije decenije vode između sarajevske Općine Centar, Države Crne Gore i porodice Mađar - u vlasništvu koje se hotel nalazio do 1948. godine, kada je nacionalizovan.
Kako sada stvari stoje, nije izvjesno da će se porodica Mađar izboriti za prava koja joj - po definiciji - pripadaju.
***
Ne pamtim, da budem iskren, kad sam saznao da u Zelenici postoji Hotel “Plaža” - ne pamtim ni kada sam prvi put vidio hotel na fotografiji - ali zato pamtim da se sredinom devedesetih, otprilike - u ono veselo vrijeme - povela bila vrlo intenzivna debata - prvo u akademskim, a odmah zatim i u pseudoakademskim krugovima - oko toga da li “Plažu”, ili pak cetinjsku “Lokandu” - iz koje je vremenom izrastao Hotel “Grand” - treba okititi lovorikama prvog “savremenog” hotela na teritoriji današnje Crne Gore.
Ako mene pitate, prvi savremeni hotel na ovim našim prostorima, bio je ulcinjski “Ko-op” (kasnije “Galeb”), hrvatskih arhitekata Marijana Haberlea i Hinka Bauera, koji je primio prve goste u ljeto 1939. godine, pred sam početak Drugog svjetskog rata, da bi poslije rata bio nekoliko puta obnavljan i proširivan (barem dva puta) - do neprepoznatljivosti izvornog, strogo-modernističkog koncepta, koji se vezuje baš za međuratno razdoblje. Srušen je u martu 2008. godine - kako bi se na njegovom mjestu gradilo nešto velelepno - što nije izgrađeno do dana današnjeg - ali se, izgleda, stvari ipak kreću u tom pravcu - o ćemu će biti riječi u nekom od narednih brojeva.
Što se tiče Hotela “Grand” i Hotela “Plaža” - govorimo, u prvom redu, o dva sasvim različita konteksta - a zatim i o dvije različite tradicije. Nadam se da ćete se složiti da je besmisleno povlačiti paralele između Cetinja iz šezdesetih godina XIX vijeka i Zelenike na razmeđi XIX i XX vijeka - bez obzira na činjenicu da su stanovite arhitektonske paralele, na nivou koncepata ta dva objekta, sasvim očigledne. Pogotovo po pitanju geneze. Naime, oba su objekta građena fazno, odnosno etapno - oba su nadograđivana, drugim riječima - bez startnog projekta, odnosno vizije - a postoji i stanovita sličnost kad je riječ o osnovnim volumetrijama oba objekta - oba su koncipirana simetrično, i kod oba je centralni dio flankiran kulama.
Kako bilo, nikad prežaljeni Hotel “Grand” je srušen nakon katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio Primorski i (dijelom) Centralni region Crne Gore 15. aprila 1979. godine - zbog (navodnih) ozbiljnih oštećenja - na stranu sporadični vapaji Cetinjana da se izgradi vjerna replika tog hotela, tačno na mjestu gdje se nalazio - na mjestu gdje se i te kako osjeća praznina - a crni oblaci se polako nadvijaju i nad Hotelom “Plaža”.
Iskreno, nijesam optimista po pitanju sudbine Hotela “Plaža” - sama lokacija staroga hotela je previše dragocjena da se opet ne bi desila, u doglednoj budućnosti, još jedna u beskonačnom nizu sramotnih “valorizacija” - opet na štetu kulturnog spomenika, odnosno graditeljske baštine - a u ovom slučaju, nažalost, i na štetu porodice Mađar.
***
U okviru jednosemestralnog modula “Uvod u crnogorsku arhitekturu”, koji već desetak godina vodim na Fakultetu za politehniku UDG, barem su tri studentice, samoinicijativno, odlučile da Hotel “Plaža” bude tema njihovih istraživanja - a kasnije i tema njihovih semestralnih radova - tako da sam već bio u prilici da se pobliže upoznam sa tim hotelom - po principu docendo discimus (podučavajući učim).
Dva su ključna izvora informacija o Hotelu “Plaža” - prvi je knjiga “Hotel “Plaža Zelenika” Zelenika” Čabe Mađara (Magyar Csaba) - koju nemam - a drugi je knjiga “Zelenika”, njegovog brata Zoltana Mađara (Dr. Zoltán Magyar) - koju imam. U nekom od narednih brojeva serviraću vam najzanimljivije informacije o Hotelu “Plaža” iz knjige Zoltana Mađara - to vam, dakle, ostajem dužan ovom prilikom.
***
Ne sjećam se, kao što rekoh, kad sam prvi put vidio fotografiju Hotela “Plaža” - ali zato nikada neću zaboraviti kad sam prvi put vidio hotel uživo - ta slika je jedna od onih rijetkih slika koje će me pratiti dok sam živ.
Bilo je to 2012. godine, u poznu jesen. Dan je bio tmuran, duvao je jak jugo, miris soli se miješao sa mirisima jeseni. Padala je sitna kiša - a jugo je nosio oštre kapljice u svim pravcima - što mi nije smetalo, ni najmanje, jer sam bio opremljen dugačkom, postavljenom kabanicom sa kapuljačom (British Royal Mail, Gore-Tex) i lovačkim čizmama od meke gume (Muck - hodanje kao po paperjastim oblačićima). Suđeno mi je bilo, ispostaviće se, da sam hotelu prišao od Meljina, sa zapada, asfaltiranim putem koji vodi uz obalu - iznad obale, preciznije - ne sluteći da ću nabasati baš na hotel koji sam znao sa starih razglednica - i to baš na tom mjestu.
Ako namjeravate da posjetite hotel - o vi zaljubljenice i zaljubljenici u arhitekturu, jednako kao i u istoriju turizma u Boki, a zatim i u istoriju turizma na teritoriji današnje Crne Gore - bolje je, ako mene pitate, da hotelu priđete sa zapada - a ne sa istoka, iz pravca Zelenike. Slika je neuporedivo upečatljivija sa zapadne strane.
“Otkriće” Hotela “Plaža” bila je kulminacija moje šetnje uz obalu mora sinjega tog tmurnog jesenjeg dana - vjetrovitog i kišovitog. Ni slutio nijesam da se hotel nazire odozgo - kroz zelenilo - u uvali ispod, okrenut ka jugu, ka moru, na samoj obali mora, sumoran i vrlo postojan u svojoj sumornosti.
Hotel “Plaža” je rijetki i jedinstveni spomenik duhu romantizma, savršeno uklopljen u mediteranski ambijent, uokviren moćnim četinarima - na tek nekih 100 metara, možda i manje, nakon što se sa puta odvoji staza koja vodi dolje, do Lalovine...
Nastavak u nekom od narednih brojeva...
Bonus video:
