Jadranski festival igre, koji u Budvi organizuje Turistička organizacija Budve, ugostiće baletsku predstavu “Plamteća voda” Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) “Ivan pl. Zajc Rijeka”, a u pitanju je savremeni balet u koreografiji Andonisa Foniadakisa koji govori o veličanstvenosti vode. Tim povodom za “Vijesti” govori Maša Kolar, umjetnička direktorica baletskog programa HNK-a “Ivan pl. Zajc Rijeka”.
Gospođo Kolar, ove godine je HNK Rijeka gost Jadranskog festivala igre. Možemo reći da je vaše pozorište upravo prvi izbor selektorskog tima festivala. Šta očekujete od gostovanja na festivalu igre u Budvi i kako gledate na kulturnu razmjenu Rijeke i Budve?
U posljednjih nekoliko sezona riječki Balet obilježava drastičan porast u broju domaćih i stranih gostovanja. Taj faktor pozitivno utiče na našu umjetničku prepoznatljivost, postajemo zanimljivi selektorskim timovima festivala, saradnje ostvarujemo brže i lakše, a naše plesače podstičemo na prilagodljivost različitim scenskim, fizičkim i vremenskim uslovima rada. Gostovanje riječkog baleta s “Plamtećom vodom”, jednog od vodećih savremenih koreografa današnjice na prvom Jadranskom festivalu igre upravo je rezultat težnji da kao upravnica riječkog Baleta vodim balet “s karakterom”, grupu umjetnika koji vjeruju u neprekidno umjetničko preispitivanje i nadogradnju. Kulturna razmjena tokom skorog gostovanja biće trenutak da prezentujemo dosljednost svojih umjetničkih i etičkih načela i suradljivost u dodiru s novim ili onim nešto manje poznatim.
Moderni balet unazad 17 godina, od obnove samostalnosti Crne Gore, nije dovoljno napredovao. Vi se, takođe, intezivno bavite ovom umjetnošću kako u Hrvatskoj, ali i u inostranstvu. Šta Vi mislite, koliko se teško baviti baletom u Crnoj Gori, pa i generalno kulturom uopšte?
Ako uspjeh i percepciju modernog, savremenog i klasičnog baleta ocjenjujemo prema odazivu publike, onda moramo priznati da imamo problem. Ne samo na Balkanu, problem je svjetskih razmjera. Današnja publika stiče nove navike i ima nova očekivanjima. Tako i od baletne i plesne umjetnosti. Nove generacije navikle su na dinamično izmjenjivanje emotivnih pejzaža provodeći sve više svog slobodnog vremena na streaming servisima filmskih produkcijskih kuća poput Netflixa i HBO-a, a uskoro i Disney+. Stoga se i u našem mediju, ako želimo opstati, moramo truditi da se koristimo svim raspoloživim savremenim alatima kojima je moguće zadovoljiti potrebe različite publike. Važno nam je da kreativnim i intrigantnim scenografsko-koreografskim rješenjima i aktuelnim odabirom muzičkih predložaka, dokažemo kako je i savremenu baletnu predstavu moguće doživjeti intenzivno, emotivno i izbliza. Na tako zamišljenom i kritički promišljenom putu, a držimo li se istorijsko stečenih umjetničkih, stručnih i etičkih vrijednosti na kojima je izgrađena naša umjetnička grana, imamo šanse za opstanak i napredak. Velik nas posao očekuje na polju razvoja mlade i one još mlađe publike, koja je zbog različitih životnih situacija zakinuta za baletne i opšte pozorišne stimulanse. U Crnoj Gori nije ništa drugačije od recimo Hrvatske. Dio tog posla strpljivo moraju odraditi naši i vaši plesni pedagozi i umjetnici ali uz svestranu pomoć kulturne politike.
U Budvi smo devetog juna imali prvu baletsku premijeru na otvorenom, u produkciji jedne crnogorske institucije, Muzičkog centra Crne Gore. Kako na to gledate Vi kao umjetnik i koreograf koji je puno puta svojim radovima probijao granice na takve pionirske projekte?
Pionirski projekti istovremeno su i posebni i zastrašujući, noviteti oduvijek pomalo plaše, međutim vjerujem da će se većina sa mnom složiti da je probijanje granica neophodno kako za umjetnički tako i za ljudski napredak.
“Plamteća voda” dolazi na Jadranski festival igre. Morski i primorski motivi i Mediteran su važni dio ovog festivala. Kakav je Vas utisak kada su u pitanju igre mora na mnogim scenama na Jadranu?
Ovog ljeta publika u Jadranskoj zoni moći će nas vidjeti ne samo u “Plamtećoj vodi” koju izvodimo kod vas u Budvi i na Hvaru već i program “Baletne parade”, zatim balet “Heroj je umoran” i na kraju Čajkovskog. Igre mora, kako ih vi nazivate, bitne su nam za opstanak. Voda i vatra, a i mnoge druge suprotnosti na kojima još od iskona počiva naš život i svijet, bitni su preduslovi preživljavanja. Odabir vašeg selektorskog tima festivala da upravo “Plamteća voda” gostuje u Budvi tačan je i pohvalan. Ovaj balet donosi slike koje imaju snažnu poruku u trenutku nesigurnosti i neizvjesnosti što ga upravo živimo.
Koliko je važno da se umjetnički programi igraju u takozvanom ambijentu?
Različiti ambijenti komuniciraju s različitom publikom, deložiranje umjetničkog programa u neki novi ambijent vraća nas društvu i udaljava od opasnih umjetničkih margina.
Koliko je važno da domaći umjetnici učestvuju u kreiranju programa koji se igraju na našem primorju tokom ljeta? Ili mislite da tu treba sasvim ukinuti granice i predstavljati samo najkvalitetnije i najbolje? Naročito to pitamo jer ste vi u Rijeci nacionalni ansambl.
Mi u Rijeci nacionalni smo ansambl još samo u nazivu. U Rijeku, jednako kao i u druge europske baletne, odnosno plesne kompanije, dolaze kvalitetni inozemni plesači, pa se tako na našu posljednju međunarodno raspisanu audiciju, u siječnju 2022. prijavilo preko 500 kandidata iz cijeloga svijeta, pretežno iz država zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Japana. Takav odaziv je bar djelimično konkretna posljedica jasno formulisanog stava otvaranja prema i integrisanja u svjetsku scenu plesne umjetnosti. Riječki balet broji 22 internacionalniih plesačica i plesača. Internacionalno redizajniranje riječkog baleta konceptualno je osmišljen postupak koji ima funkciju da predstavi samo najkvalitetnije i najbolje u našoj umjetnosti i podstaknuti javnost, inače sklonu predrasudama i stereotipiziranju umjetnosti baleta, na drugačije promišljanje njegove društvene uloge. Dakle, za nas već neko vrijeme puno je važniji kvalitet u odnosu na nacionalnost. Ovakvo rebrendiranje ansambla intenzivirao je fluktuaciju internacionalnih i prominentnih koreografa. Proces asimilacije različitih nacionalnih i umjetničkih identiteta umjetnika u homogenu plesnu cjelinu nije uvijek tekao skladan ali uvjerenja sam da je on baš po pitanju Rijeke bio neophodan i odrađen s puno poštovanja.
Gostovali ste sa svojim projektima u Crnoj Gori. Sjećamo se fantastičnih predstava “Otelo” i “Don Žuan” koje ste radili na festivalu Grad teatar u vrijeme kada je program selektovao Marko Kentera. Koliko domaća publika ima razumijevanja za kulturna zbivanja generalno a naročito za ona koja nisu klasične prirode?
Projekti koje ste naveli pripadaju prvijencima mojeg koreografskog rada. Tada sam bila ugodno iznenađena koliko je program festivala Grad teatar progresivan i koliko je doprinio izgradnji mostova između različitih umjetničkih zajednica i kultura.
Sjećam se da je razumijevanje i interes domaće publike varirao, ali da je postojala znatiželja i zainteresovanost. Slično je i danas. S atraktivnim i privlačnim informacijama, s jasnom promocijom na društvenim platformama i pristupačnom cijenom imaćemo veći interes publike. Lokacije kulturnih događanja moraju ostati zavodljivije, mislim da se ne smijemo sramiti da posegnumo prema populističkim alatkama razvoja publike.
Ove godine prvi put u Crnoj Gori imamo veliki međunarodni festival igre koji traje čak tri nedelje. Koliko je to bitno za razvoj umjetnosti, naročito one koja ne spada u red najpopularnijih, u našoj zemlji?
Pohvalan je vaš entuzijazam, smatram da svojim angažmanom i saradnjom s međunarodno priznatim i autorski upečatljivim umjetnicima, trupama i koreografima postajete važan činilac u kreiranju novog stava prema našoj umjetnosti koja ima potencijal da postane ljetnji mainstream brend u vašoj zemlji, ali i šire u Jadranskoj zoni.
Danas ste svjetski renomirani koreograf. Šta su Vaši savjeti za mlade koji žele da se bave baletom i kulturom uopšte?
Vrlo riskantno pitanje. Međutim, ako pogledate bilo koju moju predstavu ili uopšte predstavu riječkog Baleta, vidjećete da je na prvom mjestu zastupljen pristup raznolikosti. Raznolikost se rijetko vidi u drugim kompanijama na našem području. Predstave volim kreirati bez robovanja predrasudama o prikladnim visinama muških i ženskih plesača, o pomodnim oblicima tijela, o usklađenostima u njihovom plesnom obrazovanju. Riječki balet sebe crpi iz svoje posebnosti, kreiramo iz naših osobnosti. Mlade koji se bave baletom podstakla bih da promišljaju o sebi kao izvođačima u najširem emotivnom spektru kojeg su kadri utkati u ulogu i u koreografiju, neka ne robuju potrebom za brzim i lakim uspjehom jer to stvarno ne postoji.
Sceni između dviju crkava teško je odoljeti
Vaši projekti gotovo uvijek probijaju granice. Sada ste u Budvi opet, ovog puta kao umjetnička direktorka baleta HNK-a “Ivan pl. Zajc”. Kako Vam se svidio i koliko Vas je inspirisao rad na tim projektima i ovogodišnje gostovanje na istoj sceni?
Projekti s Budvom uvijek su za mene imali poseban značaj. Sceni između dviju crkava teško je odoljeti. Lokacija je inspirativna i izazovna. Sigurna sam da će i ovogodišnje gostovanje prenijeti složene emocije i ideje i da ćemo bez riječi, plesom povezati ljude i potaknuti na dijalog.
Važnost kandidature za Evropsku prijestonicu kulture
Budva je na putu da postane evropska prijestonica kulture 2028. godine. U programu se kao prvi uvrstio i Vaš balet iz Rijeke koja je bila prije par godina takva prijestonica. Koliko su po Vašem mišljenju važne takve kandidature i učešće u tim projektima?
Kandidature su neophodne jer nas pozicioniraju na kulturnoj mapi, zahtijevaju dubinsko preispitivanje svojih kvaliteta, aspiracija i vizija.
Kakva su Vaša razmišljanja o pomacima koje je Rijeka napravila u susret kandidaturi i za vrijeme “mandata” Evropske prijestonice kulture?
Rijeku je za vrijeme mandata Evropske prijestonice kulture Rijeka EPK 2020 zadesila pandemija, tako da je teško govoriti o pomacima. Veliki su napori uloženi da se dio programa ipak ostvari. “Plamteća voda” projekat je EPK 2020 i živi dan danas.
Bonus video:
