Prvog septembra 1939, kada su njemačke oružane snage prešle poljsku granicu, Alfred Viner je otvorio prostorije Jevrejske centralne informativne kancelarije u Londonu. Viner je bio obrazovan kao stručnjak za Bliski istok i služio je u njemačkoj vojsci tokom Prvog svjetskog rata. Nakon rata, zabilježio je rast snage nacističkog pokreta u svojoj biblioteci koja je sadržavala propagandu i prateću dokumentaciju.
Nakon zlokobnog sastanka sa Hermanom Geringom 1933. godine, u kojem je novi nacistički ministar prijetio da će uništiti biblioteku i progoniti njene osnivače, Viner je pobjegao u Holandiju, a šest godina kasnije u Britaniju i sa sobom je ponio svoje knjige i dokumente.
U Londonu, Vinerova biblioteka postala je glavni resurs kancelarije za istrage o ponašanju sudija i predstavljala je izvanredan izvor istraživanja o nacistima i njihovim zločinima koji su se sve više povećavali. Biblioteka je služila kao resurs za britansku obavještajnu službu tokom rata i kasnije je korišćena na Nirnberškim suđenjima 1945-1946. Viner je bio bedem naučnog otpora ali tog dana 1939. bio je sam u Londonu, dok mu je porodica bila zarobljena u Amsterdamu, a nacisti su se približavali sve više i više.
Danijel Finkelštajn je unuk Vinerov, kojeg je rodila njegova ćerka Mirjam. Ona će upoznati Ludvika Finkelštajna u aprilu 1956. godine, a godinu dana kasnije će se udati za njega i preseliti se u London, gdje će 1962. godine roditi Danijela, drugo od troje djece. U knjizi “Hitler, Staljin, mama i tata”, Finkelštajn istražuje zasebna ratna iskustva svojih roditelja i djedova: Ludvik je bio interniran od strane Sovjeta kao zagovornik poljskih sloboda 1940. godine, dok je Mirjam, prijateljica Ane Frank iz djetinjstva, poslata iz Amsterdama u Bergen-Belsen 1943. godine.
Kao novinskog kolumnistu i konzervativca, mogli bismo smatrati Finkelštajna više usmjerenim na pisanje oštroumnih riječi, ali on je vješti pisac koji je ispričao uzbudljivu priču o hrabrosti i istrajnosti, pokrenutu osjećajem dužnosti prema svojoj porodici, na stotinama stranica knjige.
“Tek sada, kao odrasla osoba, počinjem da razumijem ovo onako kako bi odrasla osoba razumjela. Jer kada si mlad, ne postavljaš mnogo pitanja svojim roditeljima”, razmišlja on.
Knjiga Finkelštajna prati dvije generacije njegove porodice dok plove kroz ruševine ideoloških sukoba i rata. Otvarajuće stranice prikazuju priču u kartografskom obliku, sa prepletenim strelicama koje prolaze kroz svijet dok se porodica, zatvorenici i izbjeglice, raspršuju po Njujorku, Amsterdamu, Bergen-Belsenu i Uhti.
“Zločini koje su nacisti počinili ne leže samo u sablasnosti koncentracionih logora”, rekao je Viner krajem rata.
“Postoje nevidljivi zločini čiji se efekti još uvijek osjećaju: porodice koje su zauvjek razdvojene”.
Iz ruševina njihovih razorenih jevrejskih zajednica, njegova porodica je izgradila novu zajednicu intelektualizma, marljivosti i aktivnog građanstva.
“Moji roditelji nisu zaboravili, i ‘oprostiti’ nije pravi izraz”, piše Finkelštajn.
Bivša Jevrejska centralna informativna kancelarija sada se nalazi u zgradi u Blumsburiju. Kao Viner biblioteka, postala je vodeći centar za istraživanje holokausta u Velikoj Britaniji. Koristi resurse Međunarodne službe za traženje kako bi proučavala živote i iskustva žrtava holokausta u ime preživjelih i njihovih srodnika. Obična osoba može koristiti Alfred Vinerovu zaostavštinu, slično kao što je Finkelštajn učinio, da otkrije svoje porijeklo iz zastrašujuće prošlosti.
Istorija, na kraju krajeva, može biti okrutna, a samo neke priče opstaju. Sedamdeset osam godina nakon završetka rata, nalazimo se na ivici velikog kolektivnog gubitka. Pisaci poput Filipa Sandsa i Džonatana Fridlenda vratili su se priči o holokaustu kako bi stvorili knjige ispunjene emotivnim bojama, a Finkelštajn je sa “Hitler, Staljin, mama i tata” stvorio još jednu takvu knjigu, elegiju za prošlost i nadu za budućnost.
FAROUT Magazin
prevela: Jelena Vujović
Bonus video:
