Kamerni duo “Le Merle Noir”, koji čine flautistkinja Jelena Strunjaš Popović i pijanista Luka Đačić, održaće koncert klasične muzike sedmog jula u bjelopoljskom Centru za kulturu “Vojislav Bulatović Strunjo”, a narednog dana u Kolašinu, u sali Škole za osnovno muzičko obrazovanje.
Koncert se realizuje uz podršku Ministarstva kulture i medija kroz konkurs za sufinansiranje projekata od značaja za razvoj kulture na sjeveru Crne Gore, a upravo to je i cilj dua ovoga puta.
“Jednostavno smo htjeli da popularizujemo klasičnu muziku, jer smo i Luka i ja profesori u Umjetničkoj školi za muziku i balet ‘Vasa Pavić’ u Podgorici. a za koncert smo pripremili ozbiljan program sa željom da promovišemo klasičnu muziku i doprinesemo njenom razvoju na sjeveru Crne Gore, prije svega, samih instrumenata flaute i klavira”, kaže Strunjaš Popović za “Vijesti”.
Repertoar čine: “Sonata u h molu” Johana Sebastijana Baha, “Prva Sonata” Bohuslava Martinua, kompozicija “Dream” Milane Sojadinović Milić, Arija Lenskog iz Opere “Evgenije Onjegin” Petra Iljiča Čajkovskog i “Cafe 1930” Astora Pjacole. Flautistkinja objašnjava kako su sastavili repertoar, s obzirom na to da za klavir i flautu ima mnogo djela.
“Mi smo krenuli od baroka do savremenih djela 20. i 21. vijeka. Hronološki smo poređali kompozicije od Baha do Pjacole, a tu je i domaća kompozitorka iz Srbije koja je napisala kompoziciju 21. vijeka, savremena muzika. Zamisao nam je da hronološki predstavimo muziku od samih početaka pa do danas, tako da smo obuhvatili po djelo iz svake epohe”, objašnjava ona i dodaje:
“Ovim repertoarom ćemo pokušati da pridobijemo publiku, svirajući od klasika klasične muzike pa do savremenih dijela gdje su potpuno nove tehnike sviranja, pogotovo za flautu, gdje se koristi i pjevanje i sviranje. Želimo da publici predstavimo čistu klasiku sa samih početaka, ali i da ih sprovedemo do savremenih načina muziciranja. Dakle, biće ponešto za sve, pripremili smo težak repertoar, prilično ozbiljan, ali ćemo probati to da približimo sjeveru Crne Gore”, priča umjetnica.
Kada su očekivanja u pitanju, nada se da će koncerti biti posjećeni, jer je motivacija onda veća, a vjeruju i da će ocjene i reakcije prisutnih biti pozitivne. S obzirom na to da su oboje i pedagozi, želja im je da ovu vrstu muzike približe najmlađima.
“Ono što pokušavamo je i da razbijemo stereotipe i predrasude koji prate klasičnu muziku, jer smatramo da prije svega omladina treba više da bude upućena u muziku. Naš cilj je i promocija naših instrumenata i klasične muzike, posebno među djecom, koje će, nadam se, biti u publici. Znam da u Kolašinu nema odsjeka za flautu, a o čijem otvaranju bi trebalo razmišljati. Kada je Bijelo Polje u pitanju, želimo da otvorimo neke nove ideje, podstaknemo možda i širenje klasa, ali prije svega da djecu i njihove roditelje podstaknemo da se upišu u muzičke škole, iako se možda neće time baviti u budućnosti i ukazati na znači muzike za razvoj djeteta, obrazovanje, kulturu i vaspitanje”, naglašava Strunjaš Popović.
Kamerni duo su osnovali prije tri godine, a naziv “Le Merle Noir” nosi posebnu simboliku. U pitanju je djelo francuskog kompozitora Olivijea Mesijana.
“Kompozicija koja je pisana za klavir i flautu nam je bila motivacija za naziv. U pitanju je francuski naziv, a u prevodu to znači ‘Crni kos’, ptica. Tu kompoziciju nećemo izvoditi na koncertima koje smo najavili, jer se hronološki nije uklopila u program, ali je od nje sve počelo prije par godina. Sviđa nam se i ta simbolika ptice, njena nepredvidljivost, pokreti, veselost, muzika...”, priča ona i dalje objašnjava zbog čega klavir i flauta zvuče posebno...
“Flauta zvuči kao boja glasa, a glas se uvijek fenomenalno stapa sa klavirom. Flauta je melodijski instrumenti, a klavir je harmonija i dopunjava ono što flauta nema, tako da je to idealna kombinacija i najviše djela je pisano baš za ta dva instrumenta. Flauta može dosta i dinamički da mijenja boju, opseg i sve, brza je i pokretljiva i odlično se uklapa sa klavirom i zbog štimanja i svega drugog”, dodaje Strunjaš Popović.
Ona potvrđuje da nije lako dogovoriti nastupe, s obzirom na to da su samostalni kamerni duo iza kojeg ne stoji neka institucija, ali ih to ne obeshrabruje.
“Teško je dogovoriti koncerte. Čekali smo oko pola godine ishode konkursa Ministarstva kulture, a mimo toga, kada su neka dešavanja, događaji, izložbe, za klasične koncerte ima ponuda, ali je potrebna velika organizacija. Imamo poteškoća, ali se trudimo koliko možemo, a postoje i ljudi koji stvarno imaju sluha i razumijevanja, što je ohrabrujuće”, ocjenjuje flautistkinja.
Ipak, ona smatra da bi mnogo veće interesovanje za njihove nastupe bilo da predstavljaju neki savremeni pop ili elektronski duo, a na pitanje kako korespondiraju klasična muzika i tehnologija danas odgovara da će, bez obzira na sve, prava umjetnost opstati.
“Borba je iz dana u dan, dolaze nove tehnologije, primjer tome su i kompozicije 21. vijeka koje zvučno izlaze iz okvira klasike. Teško je, ali se borimo da žive instrumentari, iako je danas sve dostupno putem računara i sve više se primjenjuje u muzici, pop žanru uglavnom. Ja vjerujem da je to neki trenutni trend i da prave vrijednosti opstaju. U te prave vrijednosti spada umjetnost, i sviranje uživo, pa i klasika koja traje godinama i prkosi svim izazovima”, zaključuje ona.
Sve se može stići kada se radi s ljubavlju i iz ljubavi
Jelena Strunjaš Popović rođena je 1995. godine u Podgorici. Sa sedam godina je počela da svira flatu u školi “Vasa Pavić” u klasi Borisa Nikčevića, gdje je završila nižu i srednju muzičku, a diplomirala je na Muzičkoj akademiji na Cetinju u klasi profesorice Marije Đurđević Ilić.
Osvajala je brojne nagrade, usavršavala se kod eminentnih profesora flaute i nastupala na koncertima različitih ansambala. Od 2015. je i pedagog, prvo na Cetinju, a sada u Podgorici. Priznaje da je teško balansirati umjetnički i pedagoški rad, ali u tome uspijeva uz mnogo ljubavi.
“Posao prosvjetnog radnika nije nimalo lak, dodatno jer mi individualno radimo sa učenicima i kada su instrumenti u pitanju nastava nije grupna, što je svakako dobro. Treba se posvetiti učenicima, to nekada može da iscrpi, ali sa druge strane pruža veliku motivaciju i energiju. Kada se radi posao koji se voli, nalazi se vremena za sve, pa tako i za samostalno vježbanje, probe dua i slično”, kaže ona.
Čar događaja na otvorenom
Flautistkinja u razgovoru za “Vijesti” ističe da su evidentni pomaci na crnogorskoj sceni kada je klasična muzika u pitanju, ponajviše zaslugom Muzičkog centra.
“Mnogo se radi, ali takođe mislim da će trebati još dosta vremena da se dosegne neki dobar nivo, dodatno jer smo mi ovdje i specifična publika... Znamo dobro da se odazovemo nekim događajima, što je bio slučaj sa koncertom Crnogroskog simfonijskog orkestra na Trgu nezavisnosti u Podgorici kada su na repertoaru bile pjesme iz Diznijevih filmova. Kada je u pitanju nešto što je ljudima blisko i poznato, djeluje mi da je odaziv odličan, međutim, kada je nešto manje poznato potrebno je vremena da se ljudi zainteresuju. Ipak, Muzički centar iz godine u godinu odlično napreduje”, ocjenjuje ona.
Smatra i da je potrebno organizovati više događaja na otvorenom iako su uslovi onda teži.
“Ukoliko je moguće organizovati, smatram da koncerata na otvorenom treba da bude još više. Jednostavno je, iz razloga što će se tako tu zateći i neko ko možda nema želju da posjeti događaj takvog tipa, ali će ovako imati priliku da čuje i možda se zainteresuje. Teže je svirati na otvorenom, zbog ozvučenja, vremenskih prilika i slično, ali to donosi i neku posebnu čar. Znam da se svi trude, pa tako i moja škola organizuje koncerte na otvorenom, ali ih treba više... Bilo bi lijepo kada bi se to moglo češće realizovati, posebno u ljetnjim danima i na nekim autentičnim lokacijama”, poručuje Strunjaš Popović.
Bonus video:
