Ja sam antifašista, pa je logično da teme koju ilustrujem budu povezane sa onim u šta vjerujem - kratko i jasno objašnjava Zoran Kardula (Cardula) u razgovoru za “Vijesti”.
Poznat po autentičnom izrazu, angažovanom pristupu, sa jasnim ciljem i misijom, renomirani grafički dizajner i ilustrator iz Sjeverne Makedonije svojim djelima obrađuje važne, nerijetko i zapostavljene teme, a istovremeno osnažuje kulturu sjećanja, jugoslovensko nasljeđe i antifašističke vrijednosti. Tako je i povodom 13. jula, Dana državnosti i Dana ustanka protiv fašizma 1941. godine u Crnoj Gori uradio ilustraciju, a u razgovoru za “Vijesti” poručuje da je važno mlađe generacije podsjećati na važne datume i vrijednosti koje ne smiju biti zaboravljene, iako često jesu...
“Antifašizam je temelj moderne Crne Gore, a to je i put koji svaka moderna država treba da njeguje”, kaže on.
Kardula se prvi put crnogorskoj javnosti predstavio izložbom “Prošlost za budućnost” koju je sredinom maja organizovao Centar za demokratsku tranziciju (CDT), a u sklopu projekta obilježavanja 80 godina od bitaka na Neretvi i Sutjesci, kao i od drugog zasijedanja AVNOJ-a.
Postavka se sastoji iz dva dijela: jedan su narodne heroine iz serijala koji čini 91 heroina, sve rađene u pop-artu, a drugi dio su velelepni spomenici Narodnooslobodilačkoj borbi za koje ističe da svojim bezvremenskim izgledom i posle toliko godina osvajaju svojom ljepotom.
U razgovoru za “Vijesti” on govori više i o Jugoslaviji, njenom nasljeđu, današnjim društvima...
“Dok se širom svijeta jugoslovenski projekat samoupravnog socijalizma sa svojim brojnim kulturnim fenomenima danas proučava kao važan dio civilizacijskog nasljeđa, kod nas se nastoji negirati i predstaviti kao nešto zlo što (se) ne treba ponoviti. Moramo shvatiti da bez prihvatanja tog jugoslovenskog nasljeđa i iskorišćavanja svih tih pozitivnih aspekata iz tog perioda ne možemo ići naprijed i integrisati se u Evropu”, kaže Kardula i dodaje da Jugoslavija izgleda kao utopija, u odnosu na ono što danas imamo...
U razgovoru za “Vijesti” Kardula otkriva i da će se njegove ilustracije ubrzo naći na izložbi u sklopu Međunarodnog festivala alternativnog teatra Korifej u Kolašinu, u saradnji sa CDT-om.
Pored toga, ilustrovao je i publikaciju Luke Rakojevića posvećenu jugoslovenskom stripu, sa naglaskom na partizanski strip, koja je dostupna na društvenim mrežama CDT-a.
Inspiraciju pronalazi u svemu, od Jugoslavije, današnjih “zemalja regiona”, snažnih i hrabrih heroja, boraca za život, slobodu, ravnopravnost, u različitim periodima, pa do naše svakodnevice u kojoj su heroji tihi, možda nenametljivi, ali važni i prisutni. Tako je nezaobilazno spomenuti da je ilustrovao i riječi svoje kćerke koja ima autizam i objavio knjigu “Guš i Bac” koja je zatim prevedena na 19 jezika i pokrenula značajna pitanja o životu osoba sa autizmom, a nedavno je ilustrovao i djevojčicu iz Novog Sada, Ninu, koja je prodajom krofni krenula u misiju sakupljanja novca za liječenje svoga oca...
“Umjetnost se mora izboriti i ponovno postati avangardna u promjeni za jedan bolji svijet”, poručuje on i dalje o svemu govori za “Vijesti”.
Nakon što je Vaš rad premijerno predstavljen u Crnoj Gori, sada je tu i nova publikacija “Crteži i borbe”. Kakvi su prvobitni utisci, a šta zatim donose “Vrteži i borbe”?
Posle mnogo godina, odnosno 41 godinu, ponovo sam došao u Podgoricu, povod je bila moja izložba “Prošlost za budućnost” koju je organizovao CDT. To je bila digitalna izložba u čast 80 godina velikih bitaka na Neretvi, Sutjesci i Drugom zasijedanju AVNOJ-a. Atmosfera na izložbi je bila onakva kakvu svaki umjetnik želi da doživi, predivni ljudi sa kojima dijelim iste vrijednosti za jedan bolji svijet.
Istim povodom, takođe u saradnji sa CDT-om, sam dizajnirao publikaciju Luke Rakojevića posvećenu jugoslovenskom stripu, a posebno partizanskom stripu. To je već i dostupno na njihovom sajtu cdtmn.org. Ja sam iz generacije koja je odrasla uz strip, pa mi je bilo posebno zadovoljstvo raditi na ovoj publikaciji koja detaljno proučava razvoj partizanskog stripa.
U Crnoj Gori se 13. jula proslavlja Dan državnosti i dan ustanka protiv fašizma 1941. godine. Koliko je važno pamtiti ovakve događaje, čuvati antifašističko nasljeđe i vrijednosti za koje su ljudi davali živote? Kako se u ovom kontekstu može primijeniti i tumačiti “Prošlost za budućnost”?
To su datumi koji nikako i nikada ne smiju biti zaboravljeni. Antifašizam je temelj moderne Crne Gore, to je put koji svaka moderna država treba da njeguje. Zato je veoma važno da se mlade generacije podsjećaju na te vrijednosti koje, nažalost, često i bivaju zaboravljene. “Prošlost za budućnost” je naslov proglasa kojim CDT još jednom poziva na akciju - ovaj put na akciju obilježavanja slavne prošlosti iz koje crpimo inspiraciju za borbe koje vodimo danas, kao i za borbe koje ostavljamo u nasljeđe onima koji dolaze posle nas.
Među Vašim radovima ima mnogo onih koji su tematski vezani za Crnu Goru, od spomenika NOB-a iz doba Jugoslavije do heroina koje su se borile za slobodu. Iako niste iz Crne Gore, širite znanje o prošlosti, dostignućima i podvizima pojedinaca i pojedinki, što je slučaj i sa drugim državama regiona... Zbog čega?
Rođen sam u Jugoslaviji, tako da je Crna Gora ipak bila dio moje otadžbine. U suštini, heroj je heroj, i ovo pitanje me nekako podsjeća na izjavu našeg svjetskog prvaka u boksu Mate Parlova koji je rekao: “Kako ja mogu biti nacionalista ako sam svjetski prvak?” Isto važi i za heroje, oni bi bili to što jesu bez obzira da li su rođeni u Makedoniji ili bilo kojoj drugoj državi svijeta. Njihovo herojstvo je nasljeđe svih progresivnih snaga u svijetu. Crna Gora treba da bude ponosna na svoje heroje koji su se borili za jedan bolji svijet, svijet jednak za sve, i njihovo herojstvo ne smije biti zaboravljeno. U tom kontekstu su i ilustracije velikog broja heroja iz cijelog regiona.
Postoji li nešto ili neko da Vas je posebno očarao tokom rada, inspirisao prilikom istraživanja i na koji način? Takođe, da li se i kako inspiracija i motivi mijenjaju u zavisnosti od okolnosti u društvu ili Vašeg ličnog raspoloženja?
Dok radim ilustracije uvijek se trudim da što više saznam o likovima, događajima, i uvijek iznova otkrivam neke detalje koji me oduševljavaju i inspirišu. Dok sam ilustrovao spomenike NOB-a (posebno one koji su rađeni u jednom specifičnom brutalističkom stilu karakterističnom za Jugoslaviju), uvijek sam se pitao da li bi takav dizajn i danas prošao? Pored toga, bio sam oduševljen činjenicom da je takav stil prošao na nekom anonimnom oglasu i da je to ostvareno. Čak i kako su napravljeni, mislim da u ovom vremenu u kojem živimo ne bi mogli biti izgrađeni. Taj bezvremenski izgled i posle toliko godina osvaja svojom ljepotom.
Vidljivo je da inspiraciju velikim dijelom crpite iz jugoslovenskog perioda, definitivno antifašističkog nasljeđa, ali i ženske snage i moći... Zašto baš teme o NOB-u i antifašizmu, pa na neki način i feminizam je prisutan u Vašim radovima?
Ja sam antifašista, pa je logično da tema koju ilustrujem bude povezana sa onim u šta vjerujem. Takođe, živimo u vremenu kada se ponovo postavlja pitanje rodne jednakosti, položaja žene u društvu, i kao odgovor na takve mračne scenarije ilustrujem likove žena koje se cijelog života bore za ravnopravnost. Tako su se pojavile ilustracije heroina iz Jugoslavije u pop-art stilu, kako bi bile prihvatljive za mlađe generacije i kako bi na taj način informacije o tim narodnim heroinama Jugoslavije stigle do njih. Tu su i žene učesnice Španskog građanskog rata, žene iz Bauhausa, žene koje se bore za svoja prava širom svijeta. Što bi rekli moji prijatelji iz CDT-a: “Dužni smo tu vatru prenositi dalje, braniti prava i vrijednosti stečene u narodno-oslobodilačkoj borbi, a njihovu borbu koristiti kao nadahnuće za neke nove borbe. Zato vas pozivamo da svaki dan zajedno zapalimo novi plamen, plamen nade - kontra mraku, kontra sili!”.
Kako biste opisali značaj jugoslovenske kulture i da li je potrebno, a onda i izazovno, pronaći balans između nostalgije, kritičkog osvrta na prošlost, ponosa prošlošću i slično?
Više od potrebnog, posebno u ovom periodu, je da izvučemo najbolje iz Jugoslavije. To ne znači nostalgiju i želju da se Jugoslavija ponovo vrati onakva kakva je nekada bila. Političke elite koje su se pojavile u višestranačkom sistemu izabrale su revizionizam kao glavnu karakteristiku i nastoje da prikriju pravo gledanje na ono što je Jugoslavija značila u kulturnom smislu. Kako vrijeme prolazi, sve više se vraćamo propuštenoj prilici na ovim prostorima da se izgradi društvo vrijedno čovjeka i sve više nam Jugoslavija izgleda kao jedna utopija u odnosu na ono što danas imamo. Svi oni podržavaoci fašizma koji su sve više prisutni na ovim prostorima nastoje po svaku cijenu da devalviraju kulturno nasljeđe Jugoslavije.
Kako biste opisali značaj jugoslovenske zajednice i kulturne zaostavštine danas? Da li je ono prisutno u društvu, pa i u umjetnosti, i ima li ono svoju budućnost?
Dok se širom svijeta jugoslovenski projekat samoupravnog socijalizma sa svojim brojnim kulturnim fenomenima danas proučava kao važan dio civilizacijskog nasljeđa, kod nas se nastoji negirati i predstaviti kao nešto zlo što (se) ne treba ponoviti. Moramo shvatiti da bez prihvatanja tog jugoslovenskog nasljeđa i iskorišćavanja svih tih pozitivnih aspekata iz tog perioda ne možemo ići naprijed i integrisati se u Evropu. Da spomenem izložbu o Betonskoj utopiji u MOMA-u u Njujorku, gdje je cijeli svijet (bio) oduševljen našim socijalističkim nasljeđem, a mi smo dozvolili da ga uništimo i negiramo.
Koliko je onda važno održavanje tog zajedničkog kulturnog prostora i u tom kontekstu, kako ocenjujete interakciju između društava u državama bivše Jugoslavije? Sa druge strane, sve države teže Evropskoj uniji, koliko je dostižna i kako Vi gledate na perspektive Evropske unije?
Kao što sam pomenuo, više je nego potrebno da crpimo sve te pozitivne aspekte našeg jugoslovenskog nasljeđa, a ne da ga poričemo i negiramo po svaku cijenu i prikazujemo kao nešto loše što se ne smije ponoviti, samo tako možemo i ući u Evropsku uniju. Moj lični stav je da je naša budućnost u toj zajednici, u zajednici u kojoj ćemo moći mnogo lakše da ostvarujemo svoje slobode koje su svakim danom sve ugroženije.
Šta mislite o ulozi umjetnosti u suočavanju s prošlošću, ali i u izgradnji pomirenja i promovisanju dijaloga, bilo na području bivše Jugoslavije ili generalno u svijetu? Može li se umjetnost nositi sa zamkama politike?
Umjetnost je uvijek bila pokretač promjena, uvijek na pravoj strani, ali nažalost, posljednjih decenija kako kod nas, tako i u svijetu... Politike koje se pojavljuju na ovim prostorima sve više koriste umjetnost za svoje ciljeve (tu se radi o elitama koje su se pojavile posle raspada Jugoslavije i koje koriste umjetnost za revizioniranje istorije i kao moćno oružje u toj ideji). To nije slučaj samo kod nas, u zemljama nastalim nakon raspada Jugoslavije, već i na globalnom nivou. Umjetnost se mora izboriti i ponovo postati avangarda u cilju promjene ka boljem svijetu.
Kako vidite ulogu umjetnosti u savremenom društvu koje je najčešće društvo tehnologije, informacija i žurbe? Šta za Vas znači angažovana umjetnost, da li je ona nužno povezana sa politikom i aktuelnim problemima neke scene?
Umjetnost se brzo transformisala u korak s tehnologijom koja sve više dominira, a sve to je donijelo i neke novine u umjetnosti, nove umjetnike koji mijenjaju percepciju o tome šta je umjetnost i kakva je njena uloga u društvu. Sve više ima angažovanih umjetnika (a i mene samog svrstavaju u tu kategoriju) koji svoju umjetnost posvućuju nekoj promjeni svijeta. Naravno, politika je dio naše svakodnevice i normalno je da bude prisutna i u umjetnosti... To je bilo i ranije, ne samo u ovo naše vrijeme, na primjer Pikasovo stvaralaštvo i njegovo djelo “Gernika” je njegov prikaz zlodjela fašista pod Frankom u Gernici za vrijeme građanskog rata u Španiji. Isto je i danas, samo što sada u ovoj eri globalizacije i interneta mnogo lakše dolazimo do informacija koje nastojimo da predstavimo kroz neke ilustracije i da pokažemo svoj stav o različitim temama i situacijama.
47
riječi iz jezika njegove kćerke koja je u spektru autizma, Kardula je ilustrovao i objavio u knjizi na kojoj je radio sa još 33 umjetnika iz Sjeverne Makedonije. Sav tiraž prvog izdanja je rasprodat u jednom danu, a prihod ide za pomoć djeci s autizmom
Da li na nečemu trenutno radite?
Svakodnevno radim na novim projektima, nastojim da ilustrujem nešto novo i obično na taj način dolazim do ideje za neku seriju ili slično. Takođe, ovom prilikom bih želio da pozovem Vaše čitaoce da posjete izložbu koju ću imati u Kolašinu u sklopu Korifej teatra, festivala alternativnog pozorišta u Kolašinu. Tamo ću se predstaviti s dijelom serijala “Heroji” u modnoj editorijal postavci koju sam već imao priliku da prikažem u Sarajevu, a sve su organizovali moji prijatelji i saradnici iz CDT-a.
Nina je jedna od heroina ovog vremena
Dirnuti nedavnim gestom mlade Nine - “djevojčice sa krofnama”, uradili ste i njen portret i poklonili joj ga. Koliko nas takvi gestovi, sopstveni ili u našoj blizini, podstiču da i sami budemo bolji ljudi i spoznamo život?
Već pri prvoj objavi na Fejsbuku u kojoj sam vidio Ninu kako stoji pored stola sa nekoliko krofni i tekstom da ih prodaje kako bi pomogla u liječenju svog tate, obuzela me je tuga i iskreno poštovanje prema tom djetetu koje se s 11 godina trudi da pomogne svome ocu. Očigledno je da je i kod njenih sugrađana to izazvalo iste reakcije, jer su se svi ujedinili da joj pomognu. Njena iskrena želja da pomogne svome tati da sakupi novac za liječenje i da ona sama doprinese tome, bila je znak da je mala Nina probudila čovječnost kod ljudi. Ja obično ilustrujem situacije ili likove, heroje i heroine, tako da je Nina jedna od heroina ovog vremena i bilo je neizbježno da ilustrujem i nju. Našao sam njenu fotografiju na internetu, za koju sam kasnije saznao da ju je uradio Aleksandar Jovanović, i sjeo sam da napravim poster, kako bih joj se zahvalio na hrabrosti i borbi koju vodi da bi obezbijedila sredstva za liječenje svog oca. I sve to je postalo viralno, što je dokaz da uvijek možemo da probudimo empatiju i da s malo napora pomognemo jedni drugima. Nije bitno ko je odakle i ko je koje nacionalnosti ili vjere, važno je da budemo ljudski i da se međusobno poštujemo. Život je prekratak da bismo ga provodili u zlobi, vrijeđanju, podjelama na osnovu religije, nacije, etničke pripadnosti i slično... Treba da se potrudimo da stvorimo bolji svijet za nas i našu djecu. Vratimo osmijeh ljudima! Moramo se boriti i biti glasni protiv nepravdi, boriti se za ravnopravnost i prihvatanje različitosti, ne smijemo dopustiti da se ljudi tretiraju kako se tretiraju. Države i vlasti moraju preuzeti odgovornost prema svojim građanima.
Porodica u borbi za prihvatanje različitosti i djece sa autizmom
Ne krijete i uticaj privatnog života na Vaše stvaralaštvo. Koliko je razgovor, komunikacija, prevazilaženje ranije postavljenih granica i razbijanje tabua važno zarad osviješćenosti, ali i međusobnog prihvatanja stvari, ljudi, pojava?
Ne skrivam uticaj privatnog života na moje stvaralaštvo. Imam kćerku koja se nalazi u spektru autizma, i njeno stanje, kao i svi problemi s kojima smo se suočili kao porodica, učinili su me istinskim borcem u podizanju svijesti o prihvatanju osoba s autizmom. Ovdje je takođe veliku ulogu imala knjiga “Gush i Bats” koju sam napravio zajedno s još 33 dizajnera i umjetnika iz Sjeverne Makedonije. U knjizi je ilustrovano 47 njenih riječi iz njenog jezika, a koje su prevedene na 19 jezika...
Kao dijete s autizmom, sada već djevojka, ona ima svoj jezik koji govori, a taj jezik je vrlo interesantan. To je neka vrsta jezičkog miksa koji zvuči kao strani jezik. Kroz godine smo uspjeli otkriti značenje tih riječi i na taj način je i nastala ova knjiga, koja je napravljena kako bi podigla svijest kod ljudi o svemu tome. Čitav tiraž prvog izdanja je rasprodat u jednom danu, a sav prihod ide za pomoć djeci s autizmom i njihovoj terapiji. Nijesam samo ja glasan, već i cijela moja porodica je glasna u prihvatanju različitosti.
Kad se raspala Jugoslavija i ugasili se giganti, nije bilo posla za elektroinženjere
S obzirom na to da ste po struci elektroinženjer, kako ste se zainteresovali za grafiku i umjetnost i šta Vas je kasnije podstaklo i inspirisalo da karijeru nastavite u tom pravcu? Koja je veza tih sfera?
Da, ja sam diplomirani elektroinženjer, ali nisam radio kao elektroinženjer. Diplomirao sam kada se raspala Jugoslavija i nekako u tom periodu ugasili su se svi veliki giganti, nije bilo posla za elektroinženjere, posebno za moju struku, i nekako sam morao da izaberem neku drugu profesiju. U tom periodu je sve više bila aktuelna profesija grafičkog dizajnera, a to mi je nekako bilo veoma blisko mojoj ljubavi prema umjetnosti i crtanju... Eto, to je bilo presudno da već 28 godina radim kao grafički dizajner. Ne znam da li postoji neka veza između elektroinženjerstva i grafičkog dizajna, ali mislim da mi je Elektro fakultet, za koji još uvijek imam visoko mišljenje i smatram ga odličnim fakultetom, omogućio da se lako prilagodim nekoj drugoj profesiji.
Bonus video:
