Pisac Goran Petrović sinoć je, na Trgu pjesnika u Budvi u nastavku književnog programa 37. festivala Grad teatar, predstavio svoje romane “Papir” i “Ikonostas”.
Moderator večeri je bio prof. dr Aleksandar Jerkov, teoretičar i istoričar književnosti, koji se na samom početku zahvalio Budvankama i Budvanima, prijateljima i starim saborcima u dugom nastojanju da bude važna svima, svuda i uvijek.
Petrović je, umjesto klasičnog predstavljanja, pročitao odlomak iz romana “Papir” kako bi publika ušla u književnost i auru prave literature i književnog izraza.
“Bez obzira na desetak i nešto naslova, bez obzira na preko 130 izdanja, navodim samo ono što je za mene važno. I dalje sam početnik i uvijek ste početnik kada ste pred novim bijelim listom papira, pred novim romanom ili pred onim što je priča, pa čak i pred onim što je književno veče”, kazao je Petrović zbog čega ga je publika na Trgu pjesnika nagradila aplauzom.
Jerkov se nadovezao istakavši da je pred budvanskom publikom početnik koji je živi klasik srpske književnosti.
“Ne znam koliko je on srećan kada ja njemu to kažem u lice, ali ja to njemu ne govorim kao prijatelju već kao jedan vremešni profesor srpske književnosti 20. i 21. vijeka koji je pred penzijom. Nisam više onaj dječak koga ste ovdje upoznavali prije više od 30 godina na ranim programima Grada teatra kada je tek počinjao festival. Želim da vam kažem da imate jedinstvenu priliku da upoznate pravog živog klasika koji je napisao djela koja će neko možda drugačije vidjeti i o kojima će drugačije diskutovati, ali po ovoj osi po kojoj smo mi savremenici, ta su djela imala status klasika književnosti. Goran Petrović nije slučajno klasik ili zato što je neko tako htio već zato što mora doći do jedne vrste koincidencije u položaju pisca, njegove imaginacije i onoga što čitaoci vide. On je više klasik po tome kako ste ga vi čitali, nego kako smo ga mi tumačili”, naglasio je Jerkov dodajući da je Petrović dobio sve nagrade koje je mogao da dobije.
“I to jednu za drugom i posljednja u tom nizu je nagrada “Vladan Desnica” koja je nagrada od pisaca i govori o tom unutrašnjem razumijevanju ljudi koji su svoje živote posvetili pisanju. Oni su prepoznali književnost i najveća dilema tog žirija je bila da li nagraditi “Papir” ili “Ikonostas”. To je jedna vrsta reakcije koja ne nastaje slučajno. Ona je prije svega zaslužena strahovitim radom na proširenju izraza i imaginacije. Od romana “Atlas opisan nebom” do “Opsade crkve Svetog Spasa” nije imao više maštovitosti i snage izraza u srpskoj književnosti i niko nije počeo da piše ljepšu, zaokruženiju, ubjedljiviju rečenicu od Gorana Petrovića. Gdje god da otvorite njegovu knjigu naći ćete nešto što djeluje kao da je lirski biser, pjesnički iskaz, nešto što u vama budi instinktivnu reakciju odobravanja”, istakao je Jerkov.
Petrović je kazao su knjige “Papir” i “Ikonostas” namjerno objavljene istog dana prošle godine i naglasio da su namjerno suprotstavljene, a čine nezavisne romane ciklusa koji je nazvao “Roman delta” poigravajući se sa žanrom roman-rijeka.
“Kod “Romana delta” je važnije ono što je ne sama voda, već ono što je voda izbacila i što je nanijela. Na tim knjigama radim 23 godine, tada sam napravio prve bilješke. Nisam mislio da će to biti tog obima ni toliko razgranato, ali se rukopis, tekst i sama ideja zapravo počela ponašati kao voda. Ne možete nikako da je zahvatite, stalno nešto procuri kroz prste. Vi podmetnete drugu ruku, ona iskapa u drugu ruku, treću ruku. Učinilo mi se da se književnost i ljudska priča ponašaju kao voda, ona na kraju krajeva zauzima i zaseban oblik svakog od nas. Za nju je potrebno ne samo književno djelo i onaj koji je to napisao i sastavio već i onaj u čije ruke je otišlo”, kazao je Petrović i otkrio da je posebnu teškoću predstavljalo to što je odlučio da roman ima širok vremenski odsječak od 500 godina. i da ima teritorijalnu širinu.
“Ponajviše će se dešavati u Srbiji, ali “Papir” se skoro u potpunosti dešava u Italiji dok se “Ikonostas” dobrim dijelom dešava u Grčkoj i Srbiji. Neki drugi će se dešavati u neimenovanim gradovima na moru, neki će se čak dešavati preko kontinenta. Želio sam i da se sve ove knjige mogu čitati nezavisno i to redom koji dođe u ruke čitaoca. Onda kako ko pročita neku knjigu, koja dođe prije ili nakon te koju je pročitao, ona baca neku novu sjenku i svjetlo na onu knjigu koju je prethodno pročitao. To se može posmatrati kao neka vrsta ciklusa slikara koji u jednom dahu, koji može potrajati i nekoliko godina, pravi nešto što je ciklus i onda ga izlaže u velikom prostoru na izložbi. Onda te slike čine taj ciklus, odlaze u domove i galerije i tamo bivaju pojedinačne. Mogu se posmatrati na taj način.”
Petrović je rekao i da prve četiri knjige pripadaju srednjovjekovnom ciklusu, zatim dolaze dvije ili tri koje se događaju u 18. vijeku, a sve ostale će se dešavati u 20. i 21. vijeku.
“Ili kako je to zapisano na poleđini ovih knjiga, do onih dana koje smatramo našim jer ja mislim da mi ove dane koje živimo, mislim na ukupnu civilizaciju, nisu baš naši. Ali ih smatramo našim, nemamo drugi opis za to”, kazao je Petrović.
Bonus video:
