Ovogodišnji Festival Wild Beauty Art biće završen nastupom Bilje Krstić i Orkestra Bistrik. Jedinstvenu priliku da na Durmitoru uživa u narodnim pjesmama koje stilizuju članovi Bistrika imaće publika u nedjelju 13. avgusta, na Trgu durmitorskih ratnika u Žabljaku.
Pored već poznatog repertoara, baziranog na predanom istraživanju narodne tradicije i odabiru najboljih bisera iz raznih krajeva našeg regiona, Bitrik će izvesti i numere sa novog albuma Biljur kojeg je ove godine objavila Izdavačka kuća Jugoton.
Koja se sve značenja mogu prepoznati u nazivu novog albuma Biljur?
Biljur ima dosta zanimljivih značenja, a svakako je najpoznatije da je riječ o gorskom kristalu. U tom nazivu sam i pronašla vezu sa Bistrikom, jer je, između ostalog, to i stari naziv za planinski izvor. Album je posvećen jedinstvenim mladim ženama (Jelka, Bonka, Donka, Anđa...) i mnogim drugim hrabrim i snažnim ženama koje su zapravo kao ukras vremena, kao gorski kristal.
Čime ste se rukovodili pri izboru repertoara za kompakt-disk Biljur?
Kao i za sve dosadašnje albume, i za ovaj birala sam pjesme koje imaju uzbudljive priče, raskošne melodije i ritmove. Pjesme na Biljuru su uglavnom sjetne, ali nalazi se i jedna vesela. Sve sam ih pjevala iz srca i duše, kako inače zahtijevaju. Na novom albumu nalazi se dosta poznatih pjesama poput “Kaleš Anđa”, “Kad ja pođoh na Bembašu”, “Niška banja” itd. Bistrik je u svom dugogodišnjem bavljenju muzikom bio više na istraživačkom putu i prvi put tonski bilježio razne zapise, iz zbirki eminentnih etnomuzikologa i privatnih zbirki ljubitelja tradicionalnih pjesama, ponajviše iz fonoteke Radio Beograda.
Koliko će se koncert na Festivalu WBA oslanjati na najnoviji album? Kako ste koncipirali program?
Na novom albumu ima devet pjesama, a na Festivalu ćemo izvesti četiri. “Niška banja” je pjesma kojom ćemo otvoriti koncert. To je pjesma iz mog rodnog grada. Pjevaćemo i pjesmu iz serije Crna svadba - Šanko si Bonka zalibi, a biće izvedeno i Ilirsko kolo. To je sasvim dovoljno da predstavimo novi album. Ostali dio koncertnog programa čine pjesme sa prethodnih albuma, kojih ima pet. Publika će uživati u pjesmama koje su možda manje poznate, međutim, biće sigurno zadovoljna, jer ćemo izvesti i brojne pjesme koje slove za hitove - Jovano Jovanke, Puše puška, Petlovi poje, Oj, Moravo, Kraj potoka bistre vode, Dimitrijo, sine Mitre, Čaje Šukarije.
Decenijama istražujete narodnu muziku i koristite se melografskim zapisima. Kakva su Vaša iskustva sa crnogorskom narodnom muzikom, bilo u istraživačkom, bilo u izvođačkom radu?
Sa Bistrikom sam do sada snimila dvije prelijepe crnogorske pjesme - Sitna knjiga na žalosti i Mlada Jelka ljubi Janka. Pjesme iz Crne Gore posjeduju izuzetnu estetsku vrijednost. U Fonoteci Radio Beograda pronašla sam i preslušala veliki broj crnogorskih pjesama. Moram reći da ima divnih pjevača koji su pjevali crnogorske pjesme, ali svaka interpretacija Ksenije Cicvarić me je ostavljala bez daha. Ona je utkala neku posebnu ljepotu i radost tim pjesmama. Kako i sama kaže, pojedine pjesme su joj legle na srce, na dušu, a pjesma “Mlada Jelka ljubi Janka” joj je najmilija jer je to bila pjesma njene majke. Poslije više od dvadeset godina riješila sam da snimim tu prelijepu pjesmu za koju je Miki Stanojević uradio fantastičan aranžman.
Balkan je veoma bogat narodnim tradicijama, jer na njemu živi veliki broj naroda. Muziku kog naroda našeg regiona još niste izvodili, a željeli biste?
Dosad sam pjevala pjesme iz skoro cijelog regiona. Nisam pjevala, a voljela bih da pjevam atraktivne istarske pjesme iz Hrvatske. Moja draga prijateljica Tamara Obrovac ima u repertoaru upravo te pjesme koje kada se izvode a capella, zvuče svjetski. Probaću svakako da obradim neku sa mojim djevojkama iz Bistrika. Takođe, nisam nijednu slovenačku, i to mi je želja. Onda bih zaokružila naš region. Dogovarala sam sa Vladom Kreslinom iz Slovenije da možda sa njim u duetu otpjevam divnu pjesmu “Namesto koga roža cveti”. Veoma se radujem divnoj saradnji sa Jugotonom koji je objavio CD Biljur i nadam se da ću sa Bistrikom češće nastupati u Hrvatskoj i Sloveniji, jer onda bih pokrila cijeli region ili kako ga Peca Popović divno zove - emotivni zavičaj.
Poznato je da narodne pjesme postoje u svojim varijantama. Koliko obogaćujete, nadograđujete, odnosno mijenjate vokalnu dionicu u odnosu na melografski zapis?
Melodiju i tekst ne mijenjam, ponekad dodam neki ukras, malo obogatim. Ono što smo mijenjali jeste da pjesmu koja je rubato ubacimo u odgovarajući ritam. Svaka pjesma koju smo stilizovali nastavila je svoj put kroz aranžmane koji su im davali nove okvire i savremeniji izraz.
Kroz narodnu književnost se mogu sagledavati različiti fenomeni - često se u stihovima može prepoznati nepovoljan položaj žene u društvu ili podređen u porodici, zatim dobre/loše osobine ljudi, međuljudski odnosi itd. Koliko Vam je važan tekst pri odabiru pjesama? Da li tim izborom imate namjeru da podcrtate ili istaknete neke posebne poruke?
Svjedoci smo koliko je divnih emocija iskazano u pjesmama. Podjednako su mi važni i tekstovi i melodije. Što se poruka tiče, one su veoma važne. Ima ih na svakom našem albumu. Ponekad je dovoljno da se pročitaju samo naslovi naših albuma: Bistrik, Zapisi, Tarpoš, Izvorište, Svod, Biljur. A može se i iz svakog naziva saznati puno o Bistriku, šta su najvažniji zapisi iz života Bistrika, koje svodove još uvek želimo da dosegnemo.
Do sada ste izveli izuzetno veliki broj pjesama iz različitih krajeva regiona. Koje su se pjesme najduže održale na repertoaru? Koje gotovo neizostavno izvodite na koncertima (i zašto baš te)?
To su pjesme iz filma “Zona Zamfirova”, ali ima još nekoliko koje su obavezan dio repertoara. Meni najatraktivniji dio koncerta je miks pjesama - Oj Moravo/Prošeta, majko devet godini/Kozar/Zurli treštat na sred selo. Poznato je da je narodna muzika dala osnovno obilježje stvaralaštvu Stevana Mokranjca i u cjelokupnoj našoj muzičkoj literaturi ne postoji djelo koje je imalo tako snažan uticaj na razvoj srpske muzike od njegovih Rukoveti. Tako, spojili smo pjesme Mokranjca iz Rukoveti i tradicionalne pjesme iz Srbije i Makedonije, pa je nastalo čarobno muzičko putovanje koje ostavlja snažan i umjetnički realan utisak na publiku, ma gdje nastupali ove pjesme dižu publiku na noge.
Muzički programi na nacionalnim televizijama i radio-stanicama u Srbiji, ne govorim o javnim servisima, uglavnom nemaju mjesta za narodnu muziku, u njenom izvornom obliku ili kvalitetnom aranžmanu. Može li se takvo stanje popraviti i kako? Ili je, jednostavno, to postalo utopijsko pitanje.
Odgovor na ovo pitanje nemam. Očigledno je da narodna muzika u izvornom obliku više nikoga ne zanima. Nije ništa bolja situacija ni sa world music scenom. Rijetko možete vidjeti ili čuti specijalizovane emisije u kojima muzičari mogu da predstave svoj rad. Gostovanja su u jutarnjim programima, ako uopšte dobijete priliku da u minut i par sekundi najavite novi album ili koncert. Postoje jedva dvije emisije koje se bave kulturom. Etno scena realno ne postoji, otišla je u potpuno drugu krajnost. Teška je situacija u svim žanrovima, ali to ne znači da treba odustati. Jer, stvaralo se i u teškim vremenima. I dalje imam nadu da će muzička matrica koja je posljednjih godina dominantna, polako nestati. Definitivno je sve to posao države i kulturnih institucija, pa će valjda jednom doći na red da se riješi i ovaj muzički kolaps.
Više godina vodite vokalnu radionicu Bistrik za narodnu muziku. Kakva su iskustva u radu sa mladima? I, u vezi sa prethodnim pitanjem, koliko ima mjesta na domaćoj javnoj sceni za nove talentovane mlade ljude?
Upravo mi oni daju nadu i snagu. U moru ponuda, oduševljena sam da su odabrali baš vokalnu radionicu Bistrik u kojoj uče tradicionalne, narodne pjesme ali i stilizacije tradicionalnih pjesama. Zapravo, radionica talentovanim pjevačima pruža mogućnost da pjesme iz Srbije i okruženja nauče, zavole i izvode. Radionica je omogućila polaznicima da nastupaju na festivalima, takmičenjima, a neki od njih su već vlasnici brojnih nagrada u Srbiji i nekoliko nagrada u inostranstvu. Često gostuju na koncertima Bistrik orkestra. Time dobijaju priliku da osjete scenu, pjevaju pred publikom, time ih ohrabrujemo za samostalne karijere.
Voljela bih da se kao kompozitor oprobam u raznim filmskim žanrovima
Za muziku za seriju “Crna svadba” dobili ste nagradu Muzika klasika u oblasti primijenjene muzike. Jednom ste rekli da biste voljeli da dobijete priliku da radite muziku za akcioni film. Da li biste tada iskoristili mogućnost da tu integrišete neke narodne motive? Čiji bi se folklor najbolje uklopio u akcioni žanr?
Nagradu smo dobili Miki Stanojević i ja. Meni je ta nagrada veoma draga. Što se tiče akcionog filma, što da ne, radila bih muziku, ne samo akcioni film. Voljela bih da se kao kompozitor oprobam u raznim filmskim žanrovima. Međutim, kada sam to rekla, mislila sam da bi mi veliki izazov bio da mogu uraditi i filmsku muziku baš bez folklornih motiva. Upravo smo Miki i ja završili rad na muzici za film “Heroji Halijarda” reditelja Radoša Bajića, u kojem igraju sjajni glumci. Premijera je zakazana za 10. oktobar - jedva čekam!
Bonus video:
