Kada je umjetnički izraz naših krajeva u pitanju, a ovdje mislim na Gornje Vasojeviće, konkretno Kralje i predjele koje taj prostor obuhvata svojim imenom, prvo pomislim na riječ, na priču i predanje. Na one ljude koji su riječju artikulisali ovo podneblje, prije svega na protu Miloša Velimirovića i njegovo književno djelo, ali ne samo na njega. Tu je Bogdan Šekler i djelo visokih umjetničkih dometa, koje nam je ostavio, kao i djelo Đurice Labovića.
No da nije Riječ jedino i samo sredstvo umjetničkog izraza ovih prostora i ljudi koji su živjeli i žive u njima, demantuje monografija SLIKARI I VAJARI PORIJEKLOM IZ KRALJA, vrijedna i dragocjena publikacija, čiji su autori Milutin Đurković i Mihailo Mikan Perović. Predano radeći na prikupljanju slikarskih i vajarskih djela i njihovih autora, koji su rođeni ili su porijeklom iz Kralja, učinili su posao vrijedan pošotavnja, respekta i dužne pažnje. Trebalo je ljubavi, uz to predanosti i posvećenosti, želje da se napravi identifikacija i popis autora likovnog i vajarskog izraza, da se uobliče njihovi životopisi, pobroje njihova djela, nastajala u raznim mjestima, na različitim prostorima, u raznim vremenima i ambijentima, te da se nađu zajedno u jednoj knjizi.
Dakle, veliki posao!
Bilo da su rođeni ili da su njihovih roditelji i dalji preci iz Kralja, u različitim, a osobenim likovnim rukopisima, ako se u njih dublje zagledamo, treperi duh podneblja, krajolici iz kojih su potekli oni ili njihovi preci. Ništa čudno, svi mi nosimo u sebi daleke pretke, pokoljenja, u našim očima se preslikava ono što su oni gledali svojim očima: svjetlost i krajolici, radosti i žalosti, život u dugom trajanju.
To je nešto što je nauka dokazala, a umjetnost potvrdila, pa ovom prilikom samo konstatujemo zov podneblja, korijene što se rascvjetavaju kroz umjetnost, likovnu i vajarsku, u konkretnom slučaju, na označenom prostoru i nazivu koje taj prostor nosi.
Mislio sam da nikog ne izdvajam, ali nemogće je mimoići jedno ime, kojim počinje monografija, a to je slikar Jovan Zonjić, koji u svom djelu sažima sve osobenosti koje jedan klasik nosi. Mihailo Lalić mi je jednom prilikom rekao, što sam upamtio, sada i zapisujem: “Zonjić je slikar velikog dometa, jednako velik koliko Lubarda i Milunović, a nepravedno prećutkivan”. No, Zonjićevo djelo je veliko, pa ga je nemoguće prećutati, predati zaboravu. Zonjićeva platna i motivi na njima, oživljavaju u svakoj generaciji, ostavljajući snažan pečat na ljude i vrijeme u kome žive. Radi se o vanvremenoj umjetnosti s univerzalnim porukama.
S ponosom istčemo da on potiče iz ovih predjela, čije boje i duh trepere na njegovim platnima, naslikanim u dalekim metropolama, Parizu prije svega, gdje se nije lako izdvojiti, njemu je to uspjelo. Upravo u centru evropske i svjetske umjetnosti, Zonjić dobija visoko priznanje.
Djelo ga je izdvojilo
Svaki umjetnik zastupljen u ovoj publikaciji ima svoju autentičnost, svoj rukopis, impuls i nijansu, te knjiga sadrži osobene svjetove, koje au stvarali, mnogi još stvaraju, nastavljajući kontinuitet, zlatnu žicu prepoznatljivu u vremenu. Neki su u zamahu, a neki na početku, sa snažnim umjetničkim potencijalom, koji tek treba da se ostvari. Neki u zrelom dobu - koje donosi zrele plodove. Različiti umjetnici i različite generacije.
Pored informativno - biografskog dijela koji je posebno dragocjen i koji čini da imamom opširniji i opsežniji uvid u likovno pismo kraljskih umjetnika, u monografiji su zastupljene i reprodukcije pojedinih djela, na osnovu kojih možemo spoznati domete koje su ostvarili, puteve kojima su se kretali, stilove koje su slijedili i one koje su stvorili sami, na životnom i umjetničkom putu.
Neki su besumnje stvoriti svoj stil, najveći domet u svakoj umjetnosti.
Autori monografije su se, kako samo istakli na početku, usredsredili na umjetnike sa prostora Kralja, koji su ovdje rođeni ili korijene vuku iz ovog prostora, od Trešnjevika do Mosta Bandovića, rijekom Kraljšiticom, njenim obalama, okolnim brdima i pobrđima, ravninama i dolinama. Taj areal je kolijevka ove knjige, onih što su u njoj zastupljeni, koje je ovo podneblje iznjedrilo, a komsko nebo njihalo i nadahnjivalo.
Monografija je veliki doprinos istoriji, umjetnosti i tradiciji i zauzimaće posebno mjesto među knjigama i ljudima sa ovih prostora. Mihailo Mikan Perović je ranije sačinio knjigu o ovdašnjim piscima, pa te dvije knjige čine jedinstvenu publikaciju o našoj umjetnosti i duhovnosti. Ta knjiga ide uz ovu. Sada kao da jedna bez druge ne mogu. Obje su bile nasušno potrebite.
Dubok naklon Mihailu i Milutinu za podvig koji su napravili. Ovo naše vrijeme, kao i vremena i ljudi koji dolaze, imaće zahvalnost za ono što su radili i uradili. Što u knjige uđe, na najsigurnijem je mjestu.
Data mi je čast što sam na traženje autora, napisao osvrt, koji je mogao biti opširniji. No, mislim da je dovoljno, autori su uradili najvažnije! Osjetio sam iskreno ljudsku i umjetničku potrebu da skrenem pažnju na njihov rad i plod tog rada, knjigu koja je pred nama. Uradili su mnogo, zaslužuju svako priznanje. Mi sadašnji i budući, znaćemo da poštujemo napor koji su uložili za knjigu i one koji su u njoj zastupljeni.
Bonus video:
