Udruženje glumaca Crne Gore oprostilo se od pozorišnog reditelja Jagoša Markovića, koji je prije dva dana preminuo u 57. godini.
Glumice Kristina Obradović, Dubravka Drakić, Jelena Simić i glumac Vukan Pejović rekli su, između ostalog, da su izgubili prijatelja koji im je "ulio vjeru da je lijep ovaj život i ovaj svijet i da, ako želimo nešto da promijenimo, mijenjajmo sve ono u nama što taj isti svijet kvari".
"'... Kakav je to bio posao, Smrti, kakva demonstracija sile. (kao da ti ne bismo verovali na reč)' - Danilo Kiš. 'Na vijest o smrti' jednog Vječitog Dječaka sa podgoričkih ulica... nevjerovatnom brzinom Balkan je postao jedno. Zaboravile su se nacije i vjeroispovijesti. Svi su progovorili jezikom koji se svuda razumije - jezikom tuge, jezikom ljubavi, jezikom u slavu kreacije, vječnosti i istine, istinitije od života. Svi smo ugledali Plavu boju snijega, posljednjeg dana ljeta. Skamenile su se Hasanaginice, zaplakale Julije, ostavile visokoparno štivo Učene žene. Sva Putujuća pozorišta Šopalović, i one neputujuće kafane u svim Šarganima ovog našeg parčeta svijeta, sve Ćelave pjevačice, sve Antigone, Filomene, pa čak i posljednji Glembaj - skinuli su šešire i nijemo se poklonili. Trošna sala podgoričkog KIC-a, Dubrovački Stradun i Skočibuha, Jugoslovensko dramsko pozorište, Kraljevsko pozorište u Stokholmu, pa čak i cijelo Jadransko more koje je jednom gorjelo - prisjetili su se da su u jednom trenu bili - isto: prostor za let izvan granica poznatog, prostor za budni san od svile i lista limuna satkan, prostor za ulje na platnu od živih ljudi i još življih emocija", navodi se u objavi na Fejsbuk stranici Udruženja glumaca.
Kazali su da je Marković pomjerao granice - i svoje i njihove.
"Nama, glumačkoj naciji ovih naroda i narodnosti, jedan Vječiti Dječak (nevažno kojih ovozemaljskih godina), jedan Teatarski Čarobnjak (ali ne onaj iz Oza, nego pravi pravcati), jedna erupcija strasti, energije, dara i radosti slivena u jedno Biće, jedan Prijatelj je otišao. Taj Prijatelj nas je toliko puta nasmijao, toliko puta pročistio suzama i ulio vjeru da je lijep ovaj život i ovaj svijet i da, ako želimo nešto da promijenimo, mijenjajmo sve ono u nama što taj isti svijet kvari. Tražio je taj Prijatelj mnogo od nas, ali nam je još više davao - on nama krila, mi njemu let. Pomjerao je granice i svoje i naše, bez opravdanja nas slao u najdublje ponore sebe, ne prihvatajući osrednjost i laž i otkrivajući nam cijeli novi spektar boja za koje nismo ni znali da u nama postoje. Zamaštao, omađijao, rastužio, izgradio, rastavio pa sastavio tolike od nas na sceni i one preko puta nas, u gledalištu... Mi, mala i velika djeca koji smo stvarali sa njim ovdje, između ovog krša i ovog mora koji su i njega iznjedrili, nismo ga zvali - Jagoš. Zvali smo ga Blagoš. I bilo nam je i biće. Blagoš zadovijek",
Bonus video:
