Skoro prije deceniju, umjetnik jedinstvenog izraza Krsto Andrijašević „izvezao“ je poetsko-prozni „Đevojački vez iz Balosave“, knjigu koja je „mirisala“ na prošlost i djetinjstvo. Ovoga puta odlučio je da rodni kraj „časti“ izložbom, pa je u lokalu „Pjaca“ na Vilusima izložio 16 crteža, a radove će posjetioci moći da pogledaju narednih desetak dana.
"Ova izložba jeste mala, ali vrlo značajna, jer je ovo prva Krstova izložba na Vilusima. Izložba je neka vrsta duga umjetnika prema rodnom kraju i zbog toga je odabrao radove za koje smatra da ga mogu dobro predstaviti u ovakvom ambijentu. Ovdje su i crteži koje je Krsto predstavio u Narodnom muzeju 2015. godine na Cetinju, a u pitanju su 'Lica ogledala' i 'Parovi'. Tu je još jedan nedavni crtež koji se nalazi na posebnom mjestu i posvećen je umjetnikovoj simpatiji iz osnovne škole, a samim tim djetinjstvu, doživljajima, osjećajima, koje je umjetnik imao u to vrijeme“, kazala je otvarajući izložbu istoričarka umjetnosti, Ljiljana Karadžić.
Podsjetila na biografiju umjetnika koji je dobio, između ostalog, i Trinaestojulsku nagradu, kao i status nacionalnog umjetnika.
„Krstov crtež je jednostvan, sugestivan, ali precizan i tačan. On je neko ko nam prenosi suštinu. Na prvi pogled izgleda kao figuracija, međutim, to nije puko prenošenje onoga što umjetnik vidi ili ga okružuje, već ga zanimaju suštinska stanja čovjeka, kao što su ljubav, strah, smrt, radost, tragedija, drama...“, istakla je Karadžić.
Andrijašević je završio rukopis „Sjećanje i još ponešto“ koji će biti ukoričen naredne godine, i u novoj knjizi naći će se, između ostalog, i jedan domaći zadatak iz osnovne škole. Osnovna škola je priča za sebe. Period koga se Andrijašević rado sjeti pa je zbog toga i želio da rodnom kraju „nakratko podari malo ljepote“.
„Ako u mojim radovima ima ljepote. Osnovna škola je najljepše doba mog života. Pored Pedagoške akademije, to je doba koga se uvijek rado sjetim. Naša generacija 1948. godište je bila najbrojnija. Bilo je 46 učenika u jednom razredu i jedinstven je slučaj da su tada napravljena dva odjeljenja“, sa nostalgijom se prisjetio umjetnik.
Kad god priča o Balosavama koje su šest kilometara udaljena od Vilusa, o školi i pješačenju, o crtežima koje je preslikavao iz bukvara, o djetinjstvu i rodnom ognjištu, Krsto kaže da mu uvijek bude „toplo u duši, jer to su uspomene za sva vremena“.
Nada se da će i Vilušanima, ali i ostalim posjetiocima, biti toplo u duši, kada pogledaju izložene radove.
Bonus video:
