Na pitanje “Koji Njegoševi stihovi Vam prvo padaju na pamet?”, odgovaraju ličnosti iz različitih sfera javnog života Crne Gore. Riječ je o nenaučnoj anketi sa slučajnim izborom ispitanika.
Iz odgovora se vidi da se u velikoj većini navode citati iz Gorskog vijenca, Luče mikrokozma, ali i iz pjesme “Noć skuplja vijeka”.
Najčešće citirani stihovi su oni koji su i među najpoznatijima, poput: “Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi”, “Tvrd je orah voćka čudnovata”, “Čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči”, a pojedini ispitanici izabrali su neke od manje čestih...
Slobodan Ćulafić, subspecijalista interventne neuroradiologije: Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi.
Milojko Spajić, premijer Crne Gore: Malo rukah malena i snaga.
Vanja Ćalović Marković, izvršna direktorka MANS-a: Al’ tirjanstvu stati nogom za vrat, to je ljudska dužnost najsvetija.
Duško Marković, bivši premijer: Tvrd je orah voćka čudnovata.
Danilo Milatović, producent: Igram joj se s jabukama - dva svijeta srećna važe, k voshištenju besmrtnome lišenika sreće draže; znoj lagani s njenom kosom s zanešene tarem glave... Druge sreće, malo važne, za nju bi da, i sve slave. Ne miču se usta s ustah - cjeliv jedan noći c’jele! Jošt se sitan ne naljubih vladalice vile b’jele; svezala se dva pogleda magičeskom slatkom silom, kao sunce s svojim likom kada leti nad pučinom. Luna bježi s horizonta i ustupa Febu vladu,vtad iz vida ja izgubim divotnicu moju mladu!
Duško Milanović, tužilac: Čast i bruka žive dovijeka.
Tamara Vujović, ministarka kulture i medija: Udar nađe iskru u kamenu, bez njega bi u kam očajala.
Jevto Eraković, poslanik DPS: Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi!
Špiro Pavićević, sudija: Svijet je ovaj tiran tiraninu, a kamo li duši blagorodnoj.
Nikola Terzić, direktor Uprave policije: Tvrd je orah voćka čudnovata ne slomi ga, al’ zube polomi.
Lazar Dragojević, glumac: Tek sokolu prvo perje nikne, on ne može više mirovati.
Tatjana Begović, v.d. vrhovnog državnog tužioca: A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga, jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez nigđe nikoga.
Milka Delibašić, vizuelna umjetnica: Snom je čovjek uspavan teškijem, u kom vidi strašna prividjenja, i jedva ored’jelit može da mu biće u njima ne spada. On pomisli da je neke pute od sna ovog osvobodio se; ah, njegove prevarene nadežde: on je tada sebe utopio u sna carstvo tvrđe i mračnije i na pozor strašni snoviđenja!
Vukas Radonjić, specijalni tužilac: Tvrd je orah voćka čudnovata ne slomi ga, al’ zube polomi. i Ko na brdu ak’ i malo stoji, više vidi neg’ onaj pod brdom.
Obrad Nenezić, dramaturg: Čovjek izgnat za vrata čudestvah, on sam sobom čudo sočinjava.
Vladimir Martinović, ministar turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera: Neka bude što biti ne može.
Olivera Injac, gradonačelnica Podgorice: U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci.
Julija Milačić Petrović Njegoš, glumica: Ja sam duše tvoje pomračene zraka sjajna ognja besmrtnoga *** ja jedina mrake pronicavam i dopirem na nebesna vrata.
Anđela Jakšić Stojanović, ministarka prosvjete, nauke i inovacija: Al’ je đavo, ali su mađije, ali nešto teže od oboje?
Siniša Bjeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda: Čašu meda još niko ne popi, što je čašom grči ne zagrči.
Zoran Rakočević, reditelj: “...um...dam...am...bi...nu...no... ....na...ša...ra...” (pop Mićo čita)
Siniša Gazivoda, advokat i član Tužilačkog savjeta: Miš u tikvi što je nego sužanj!
Radinko Krulanović, direktor Nikšićkog pozorišta: …A ja zebem od mnogo mišljenja.
Ljiljana Radulović, direktorka Kliničkog centra Crne Gore: Tvrd je orah voćka čudnovata ne slomi ga, al’ zube polomi.
Petar Komnenić, novinar: Čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.
Mladen Rabrenović, bankar: Ko na brdu ak’ i malo stoji više vidi no onaj pod brdo.
Nikola Janović, poslanik DPS: Spuštavah se ja na vaše uže umalo se uže ne pretrže.
Ivan Medojević, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka i SPI: A u ruke Mandušića Vuka, biće svaka puška ubojita!
Valentina Pavličić, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava: Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere; stotinu će promijeniti vjera da učini što joj srce žudi.
Dritan Abazović, bivši premijer: Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi.
Ranko Krivokapić, bivši predsjednik Skupštine Crne Gore: Nema posla u plaha glavara.
Damjan Pejanović, reditelj: ...Pregaocu Bog daje mahove!
Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorskog udruženja poslodavaca: Pučina je stoka jedna grdna. Dobre duše dok joj rebra puču.
Branislav Radulović, senator Državne revizorske institucije: Vuk na ovcu svoje pravo ima kao tirjanin na slaba čovjeka, ali tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k spoznaniju prava, to je ljudksa dužnost najsvetlija.
Dragan Koprivica, izvršni direktor NVO Centar za demokratsku tranziciju: Dok evo ti divne vile lakim krokom da mi leti, zavid’te mi, svi besmrtni, da trenutak ovaj sveti!
Aleksandar Vujović, reditelj: Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože, ništa ljepše nit’ je kada niti od nje stvorit može! Malena joj usta slatka, a angelski obraščići - od tisuće što čuvstvujem jednu ne znam sada reći!
Aleksandar Damjanović, doskorašnji ministar finansija: Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može.
Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba Demokratske Crne Gore: Svaka čast i slava svijetu ko na djelu ljude poznaje, a ne po bogatstvu ni po riječima, jer djelo čovjeka opjevava.
Ilija Vujačić, politikolog i profesor: Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čovjeka; al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija! *** Kud će više bruke od starosti! Noge klonu, a oči izdaju, uzbluti se mozak u tikvini, pođetinji čelo namršteno, grdne jame nagrdile lice, mutne oči utekle u glavu, smrt se gadno ispod čela smije kako žaba ispod svoje kore.
Marko Kovačević, predsjednik Opštine Nikšić: Mrki Vuče, podigni brkove da ti viđu toke na prsima, da prebrojim zrna od pušakah kolika ti toke izlomiše!
Marko Petrović Njegoš, vajar: Čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči.
Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije: Ja sam proša sito i rešeto ovaj grdni svijet ispitao, otrovi mu čašu iskapio, poznao se s grkijem životom. Sve što biva i što može biti, meni ništa nije nepoznato; što god dođe ja sam mu naredan. Zla pod nebom što su svakolika čovjeku su prćija na zemlju. Ti si mlad još i nevješt, vladiko! Prve kaplje iz čaše otrovi najgrče su i najupornije. O da znadeš što te jošte čeka! Sv’jet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj! On je sostav paklene nesloge: U nj ratuje duša s tijelom, u nj ratuje more s bregovima, u nj ratuje zima i toplina, u nj ratuju vjetri s vjetrovima, u nj ratuju živina s živinom, u nj ratuje narod s narodom, u nj ratuje čovjek s čovjekom, u nj ratuju dnevi sa noćima, u nj ratuju dusi s nebesima. T’jelo stenje pod silom duševnom, koleba se duša u t’jelu. More stenje pod silom nebesnom, koleblju se u moru nebesa; volna volnu užasno popire, o brijeg se lome obadvije. Niko srećan, a niko dovoljan, niko miran, a niko spokojan. Sve se čovjek bruka sa čovjekom: gleda majmun sebe u zrcalo!”
Bonus video:
