Udahneš, izdahneš i prođe život. A u međuvremenu se trudiš da dišeš, po mogućnosti, punim plućim, i da budeš što bolji čovjek. A jesmo li mi dobri ljudi?
"Idemo s tom nadom da jesmo. Mi smo probali da budemo dobri. Ovo je samo jedan svakodnevni pokušaj da budeš dobar, da radiš stvari smisleno, promišljeno, da se sve ne prepušta slučaju, jer nas život prevari i dokaže nam da je on ispred nas, da sve stvari koje se dešavaju dese se s nekim razlogom i samo je pitanje kako se mi postavimo prema tome. Ovo je priča o nekim nesnađenim ljudima koji pokušavaju da kontrolišu život i kada se taj život desi nekako isklizne stvar, nekako vam izmakne“, kazao je glumac Stevan Vuković nakon premijere predstave Nikšićkog pozorišta „Pluća“, koju je, prema tekstu Dankana Mekmilana, režirao Andrej Nosov.
Stevan se nada da je publika u sali disala punim plućima, da su aplauzi i ovacije pokazatelj da su ih pričom takli, da su u Maji Stojanović i njemu vidjeli sebe i da su otišli sa željom da pokušaju da budu bolji ljudi, da zagrle, oproste, saslušaju i da vole.
„Ako je neko dovoljno spreman da se usudi da pokrene kod sebe sva pitanja koja predstava nosi u sebi, onda smo napravili dobru stvar u smislu da smo barem začeli klicu nekog razmišljanja“, istakao je Vuković.
A tu klicu promišljanja i razmišljanja, zapitanosti i nade, želju da pobijede nesnađenost, egzistecijalnu nesigurnost, društvenu poremećenost, da prebrode stare/nove probleme, budu dobri ljudi i daruju novi život, na sceni su donijeli Stevan i Maja – glumci Nikšićkog pozorišta koji su priznali da je duodrama čiji život tek počinje njihov najveći glumački zadatak do sada.
„Ne možemo biti spremni za život niti nas knjige mogu tome naučiti. Ne postoji nikakva garancija u životu. Ljudi su skloni obećanjima, da je nešto de fakto i de jure, da nema dalje, a život se dešava svakog sekunda, svake sekunde može nešto da se okrene, svake sekunde treba da donosimo odluke. Da se trudimo da smo na neki način dobri. Ova predstava počiva na obostranosti. Zadovoljni smo, jer smo postigli sve ono što je bilo dogovoreno. Čeznuli smo da rezultat bude ovakav i da u svakom momemntu budemo tu, prisutni u nadi, ljutnji, strasti, ljubavi. I za Stevana i za mene ovo je najveći zadatak do sada“, kazala je Stojanović nakon predstave, dok su ona i Stevan još uvijek primali čestitke za uspješno odigran komad.
Zadovoljan je bio i reditelj, kako glumcima koji su zajedničku priču dobro iznijeli, tako i reakcijama publike koja je tu priču prigrlila kao svoju.
„Mislim da će ova predstava tek da raste i kada budu krenuli da igraju redovno i često da će tek da dobije tu punoću koja je, možda, na nekim mjestima posledica toga da je premijera pa se svi nešto mjerimo, mjerkamo. Vrlo sam zadovoljan. Mislim da je važna stvar da su i glumci i ansambl i pozorište srećni i da svi ponavljaju istu rečenicu – imamo dobru predstavu. To je veliko zadovoljstvo“, kazao je Nosov.
A zadovoljna je bila i publika jer su dobili ono što su očekivali.
„Ljudi su se prepoznali u različitim djelovima predstave i dobili to da se svi pitaju šta je to što možemo da uradimo da budemo bolji“, riječi su reditelja.
I dok tragaju za tim odgovorom, Nosov je imao jedan savjet za nikšićku publiku.
„Mislim da treba da tražite od Nikšićkog pozorišta da svake nedjelje ima bar tri predstave i da nove generacije učimo da u će pozorištu prije naći odgovore na razna pitanja nego na nekim drugim mjestima gdje možda ćešće odlaze“.
Predstava „Pluća“, koja je praizvedbu imala 2011. godine u Vašingtonu, i od tada doživjela više od 40 produkcija na mnogim pozorišnim svjetskim scenama, prvi put je postavljena u Crnoj Gori.
Prevod teksta uradio je Ivan Vuković, kostime Marija Marković, scenu Vesna Sušić, a dizajn svijetla Nemanja Calić. Repriza je zakazana večeras u 20 časova.
Bonus video:
