Tek sledeće godine slaviće se 250. rođendan Kaspara Davida Fridriha. Slikar je naime rođen 5. septembra 1774. Ali, prva velika izložba kojom se obilježava ta posebna godišnjica počinje već ovog petka 15. decembra. U Hamburškoj umjetničkoj galeriji (Kunsthalle) nakon mnogo godina moći će, kako navode, da se vidi „najobimnija izložba radova najznačajnijeg umjetnika njemačkog romantizma“.
Riječ je o retrospektivi s više od 60 slika, uključujući i mnoga ključna djela kao što su „Bijele stene iznad Rigena“ (1818) i „Monah na moru“ (1808-10). Biće izloženi i crteži i radovi umjetnika koji su bili njegovi prijatelji.
Izložba označava početak „Kaspar David Fridrih festivala“, u okviru kojeg će Stara nacionalna galerija Berlinskih državnih muzeja i Državna umjetnička kolekcija Drezdena takođe posvetiti izložbe umjetniku. Sve se to organizuje pod pokroviteljstvom njemačkog predsjednika Frank-Valtera Štajnmajera.
Vrijedno nacionalno kulturno dobro
Krajem novembra, mapa sa skicama Kaspara Davida Fridriha prodata je na aukciji u Berlinu nepoznatom kupcu za 1,8 miliona eura. Neposredno uoči aukcije, berlinska Uprava za kulturu pokrenula je proceduru da se djelo tog romantičara upiše na listu vrijednih nacionalnih kulturnih dobara pokrajine Berlin.
Njemački muzeji sada su prostrli crvene tepihe njemačkom romantičaru pozivajući na retrospektivne izložbe i serije predavanja – od Hamburga, preko Berlina, do Grajfsvalda, Fridrihovog rodnog mjesta.
Ali, njegovi savremenici su govorili – kako to piše Florijan Ilis u svojoj nedavno objavljenoj knjizi o Kasparu Davidu Fridrihu, „Čarolija tišine“ (Der Zauber der Stille) – da on i nije bio bogzna kako talentovan portretista. Zbog toga su ga ismijevali čak i tokom njegovog boravka na akademiji u Kopenhagenu. Možda je baš zato Fridrih figure na svojim slikama obično prikazivao s leđa?
Udarci sudbine
Kaspar David Fridrih rođen je 1774. u Grajfsvaldu kao šesto dijete proizvođača sapuna i svijeća Adolfa Gotliba Fridriha i njegove supruge Sofije Doroteje. Majka mu je 1781. umrla, a sestra podlegla tifusu. Njegov mlađi brat Johan Kristof doživeo je srčani udar dok je pokušavao da spase brata Kaspara Davida koji je propao kroz led na reci Labi. Samo pet od devetoro braće i sestara doživjeli su punoljetstvo.
Od 1790. godine, Fridrih je studirao na Univerzitetu u Grajfsvaldu u klasi profesora crtanja Johana Gotfrida Kvistorpa, koji ga je posebno podržavao. Studije je nastavio na Akademiji umjetnosti u Kopenhagenu. Od 1798. godine, Fridrih je živio i radio u Drezdenu, gdje je i umro 7. maja 1840. godine.
Mnogi su ga cijenili, ali Gete nije
„Mistik sa četkicom“. Tako je švedski pjesnik Per Daniel Amadeus Aterbom nazvao Kaspara Davida Fridriha. Slikara su kolege ipak cijenile još za života.
Samo Johan Volfgang fon Gete nije znao šta bi s Fridrihovim slikama. Rugao im se kao „novim njemačkim“ kao „vjersko-patriotskim“. Priča se da je pjesnik čak razbio jednu Fridrihovu sliku o ivicu stola – nije mu se dopala.
Godine 1794. Fridrih u Kopenhagenu dolazi u dodir s „prirodnim misticizmom“, koji je kasnije uticao na njegovu umjetnost. Njegovo prvo ulje na platnu bila je provokativna slika: Kaspar David Fridrih je delo „Krst u gori“ iz 1807/08. godine posvetio odnosu prirode i Boga.
Za njega umjetnost više nije bila prozor u svijet, kao u vrijeme prosvjetiteljstva, već prozor u dušu – u skladu s duhom romantizma. „Krst u gori“ izazvao je uzbuđenje, jer je slikar dao jednak prostor i crkvi i prirodi.
Kaspar David Fridrih bio je povučeni čudak. Napuštao je svoju kuću u Drezdenu samo nakon sumraka, kada bi odlazio u duge šetnje. Oženio se 21. januara 1818. s Karoline Bomer koja je tada imala 25 godina – i to u šest ujutru.
U plamenu
Djela Kaspara Davida Fridriha često su nestajala u plamenu. Desetog oktobra 1901. izgorjela je njegova rodna kuća u ulici Langen štrase broj 28 u Grajfsvaldu. Samo nekoliko slika je spaseno, ali su ih potom dobronamjerni rođaci prefarbali i tako uništili.
Tokom Drugog svjetskog rata, veliki broj Fridrihovih slika izgoreo je u čuvenom bombardovanju Drezdena. Većina sačuvanih umjetničkih djela Kaspara Davida Fridriha danas se nalazi u muzejima u Hamburgu, Drezdenu i Berlinu.
U vrtlogu istorije
Kaspar David Fridrih preminuo je 7. maja 1840. godine – siromašan i zaboravljen. Njegova umjetnost odjednom više nije popularna. Naturalizam i impresionizam jednostavno su ga pregazili.
Već sredinom 1820-ih, njegov rad je počeo da gubi na značaju, onda kada je Diseldorfska slikarska škola postala moderna u Nemačkoj. Ponovno otkrivanje njegovog rada počelo je tek 1906. godine malom izložbom u Berlinu na kojoj su predstavljene slike i skulpture iz perioda 1775-1875, ukupno 32 djela Kaspara Davida Fridriha.
Ali, slikar je danas ponovo tražen. A i sam Fridrih je naivno vjerovao da će njegovo ime zauvijek ostati upamćeno. Zato se uzdržavao od toga da potpiše bilo koju svoju sliku.
Bonus video:
