Podređenost svega političkom interesu, nespremnost da mijenjamo sebe i sistem, iako mijenjamo vlast, bježanje od sopstvene odgovornosti i introspekcije... Ta i još mnoga druga pitanja otvara predstava “Krst s petokrakom”, kaže u razgovoru za Vijesti glumica Katarina Krek.
Premijera predstave “Krst sa petokrakom” u produkciji Korifej teatra iz Kolašina, koju je po tekstu Velizara Radonjića režirao Zoran Rakočević biće izvedena danas u 20 časova u Centru za kulturu Kolašin. Ansambl je naglasio da predstavu izvodi u znak sjećanja na Gorana Bulajića, nedavno preminulog crnogorskog pozorišnog stvaraoca, “prijatelja i velikog podržavaoca naše trupe”.
U predstavi “Krst s petokrakom, koja će, premijerno biti izvedena večeras, pored Krek, igraju i: Đorđije Tatić, Pavle Bogojević, Danica Rajković, Nemanja Todorović, Lazar Đurđević i Luka Stank.
Scenografiju potpisuje Ivanka Vana Prelević, scenski pokret Anđelija Rondović, kostime Zoran Rakočević, tehniku svjetla i tona Radovan Drašković, a zanatske radove Miroslav Lisičić. Dizajner je Srđa Dragović, a autor fotografije Duško Miljanić.
Uoči premijere, glumica Katarina Krek objašnjava da je važnost apostrofiranja tih pitanja bila i motiv zbog kojeg je prihvatila ulogu i saradnju sa kolašinskim pozorištem.
Krek kaže da komad govori o onom što nas decenijama okružuje, a od čega tek ponekad “uspješno pobjegnemo u svoje mikrokosmose”.
“Kod nas se taj postratni, tranzicijski period nikad nije završio. Ono što mislim da je ključni razlog tome jeste naša nesposobnost ili manjak svijesti da moramo da se mijenjamo i kao pojedinci i kao sistem. Konstantno ‘trokiramo’ i mislimo da će neka vlast da donese neku promjenu. Vidimo da nije i vidimo da će to biti jedan teži i duži put, nego što smo očekivali”, kaže ona i dodaje:
“Predstava, zapravo, govori o tome da je sve podređeno političkom interesu, čak i u sklopu jedne porodice, koja je, kako bi Velizar (Radonjić) rekao, ‘na različitim stranama’. Mi se konstatno dijelimo, i, čini mi se, da nas to ključno određuje. To su pogrešne pretpostavke za zdrav život. Zbog bitnosti tih pitanja sam i bila i motivisana da se uključim u predstavu, jer mislim da je važno o tome govoriti, pa i sa scene, da bismo možda nekako počeli da se mijenjamo stvarno, onako, iznutra, izistinski”, poručuje Krek.
Prema njenim riječima, “promjena vlasti jeste ključna osnova da bismo se i mi mijenjali”. Promjena vlasti i stalna pozivanja na odgovornost, kako onih koje biramo, tako i sebe, ubrzaće, smatra Krek, neophodne promjene stavrnosti koju živimo. Neophodno je i ključno, objašnjava glumica, da i ljudi koji preuzmu vlast shvate da ne mogu koristiti iste sisteme.
“Mi se se stalno ‘kačimo’ na isti sistem, a mijenjamo lica na javnoj sceni. Kad će tome kraj, to ne znam. Ja ga ne vidim baš u nekoj doglednoj budućnosti, ali ono što vidim je ta borba, bilo kroz neke, naizgled male pomake, poput nekog umjetničkog djela koji o tome progovori ili nekog, manjeg ili većeg, protesta koji se stvori...
“To znači da i dalje postoje ljudi koji mogu biti tvorci te unutarnje suštinske promjene, pa onda dovesti i do sistemske”, objašnjava glumica.
Teško joj je, tvrdi, razumjeti “svođenje na svega nekoliko identiteta”, jer sebe smatra “miksom i građaninom svijeta”. Takav doživljaj sebe, kaže glumica, duguje porodici iz koje potiče. Zbog toga joj je, dodaje ona, i teško razumjeti društveni kontekst u kojem se “ne njeguje kultura, ali njeguje identitet”.
“Kad identitet znači nešto što treba da nas hrani ili nas zavadi ili stavi u pogon za neke tuđe ciljeve, ja, u tom smislu, ne želim nikakav identitet. Ja želim jedan život obogaćen kulturom, slobodnom mišlju, nekim bogatstvima, koji su izvan toga ‘tora’. Predstava ‘Krst s petokrakom’, nudi mogućnost da se pogledamo u ogledalo i najintimnije sebe preispitamo. Inače, nijesmo skloni introspekciji i mislim da je to problem”, kaže Krek.
Ona naglašava važnost nezavisne pozorišne scene na putu ka “popravljanju društva”. Zbog toga joj je, kaže, važno bilo da sarađuje sa Rakočevićem. Važno je, tvrdi, i kad se bar jedna osoba u publici, nakon pozorišne predstave, zapita “da li treba i može nešto drugačije”.
“U predstavi igra većina mojih studenata. Jako mi je drago da s njima sarađujem. Zoran mi je poslao tekst prije dva mjeseca i rekao mi razmisli. Ja sam bila u nekom životnom periodu kad sam razmišljala da li da išta radim. Međutim, je život u ovoj zemlji počeo da gubi smisao, osim tog najužeg kruga ljudi sa kojima provodim vrijeme, pa je, možda, i to jedan od razloga zašto sam mogla da izađem iz te zatvorenosti. Takođe, i da progovorim na neke teme”, kaže Krek.
Kao predsjednica Teatra mladih i u pedagoškom radu, objašnjava, shvatila je da su “značajno drugačiji u odnosu na neke ranije generacije, ali i da je njihov prag tolerancije na gluposti daleko niži”. Zapazila je, kaže, da smo “mlade ljude sistemski osakatili, jer nam nije bilo toliko važno njihovo obrazovanje”. Ključ za promjene nabolje je, tvrdi Krek, prije svega, u obrazovanju.
“Moje bavljenje pedagogijom pokreće želja da ih motivišem, da nauče da posmatraju široko, cjelovito i da reaguju, da se trude da budu promjena, da ono što rade ima neki cilj... Naravno, ne može, društvo promijeniti samo pozorište. Međutim, jedan po jedan pojedinac, stvoriće širu zajednicu nekih ‘dobrih mikrokosmosa’, koji će, onda, biti spremni na akciju. To je spor i dug proces, ali vrijedi u njega krenuti”, objašnjava glumica.
Krek sanja o sistemu koji će biti “zasnovan na znanju, na integritetu, na ljudima koji mogu zaista da stvore promjenu”. Često se, kako kaže, obeshrabri sporošću promjena, nepotrebnom komplikovanišću unutarsektorskih procedura, čak i kad situacija zahtijeva hitno rješenje problema.
Porazno je, zaključuje Krek, i to što smo pretvoreni u glasače, a rijetko smo tretirani kao građani. Podjednako je tragičan, podsjeća, “što žene u politici, u 21. vijeku, posmatramo kao statistiku koju smo ispunili ili nijesmo”. Glumica vjeruje da žene mogu da promjene svijet, ali treba naći način “da im se obezbijedi “megafon” i učine se vidljivim”.
Iako je veći dio, kako kaže, svog “svjensog života” provela u demotivišućem okruženju, trudi se da sačuva nadu i dai dalje vjeruje u moć “malih koraka, koji dovode do značajnih promjena”. Često sebe uhvati u razmišljanjima koja su anrhistička, i čvrsto vjeruje da “svi treba prvo da se obrazujemo, zatim da se dobro ‘ozračimo’ kulturom, pa tek onda da odlučimo šta ćemo sa sobom i društvom”.
Pravo vrijeme da se Radonjić popularizuje u teatru
Tekst “Krst sa petokrakom” Velizara Radonjića, podsjetili su iz Korifeja, istaknut je 2019. godine na bijenalnom konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta, uz nagrađeni tekst, i žiri ga je preporučio za izvođenje, što već govori o njegovom kvalitetu i potencijalu.
“’Krst sa petokrakom’ je obdukcioni nalaz trulog posttranzicijskog tkiva, sa preciznom dijagnozom koja upućuje na ozbiljne boljke sistema i istovremeno demistifikuje političke krađe i interese i sav jad i čemer političke trgovine”, navedeno je tada u obrazloženju žirija na čijem čelu je bio istaknuti dramski pisac Stevan Koprivica.
Iz Korifej teatra su ranije saopštili da je značaj opusa Velizara Radonjića, istaknutog hroničara, esejiste, novinara, satiričara i dramaturga od velike važnosti za crnogorsko kulturno podneblje.
“Smatramo da je pravo vrijeme da se ovaj autor, koji još iza sebe nema postavljen tekst na crnogorskim scenama, inscenira baš u Crnoj Gori, a samim tim i popularizuje među crnogorskom teatarskom publikom”, naveli su.
U saradnji sa kolašinskim Centrom za kulturu, predstava se realizuje uz finansijsku podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore.
Nema ni prividnog kulturnog dijaloga
Velizar Radonjić je kazao da je “Krst sa petokrakom” zapravo njegov “krst koji između scila i haribdi naše svakodnevice i uz Golgotu tranzicije nosim kao predskazanje”.
“Tranzicija je na Zapadnom Balkanu donijela novo vrijeme, a novo vrijeme i nove običaje. Novi običaji nalažu da narodu ne smiješ da kažeš istinu. Smiješ sve, samo istinu ne smiješ... Moraš da ih lažeš, da im ponudiš nadu, da im obećaš snove i što je taj san manje moguć, prije će da povjeruju u njega... Što ih više lažeš više će da ti vjeruju”, zapisao je on.
U susret premijeri, reditelj Zoran Rakočević je zabilježio:
“Iako je nakon rasparčavanja jedine civilizovane i uspješne države na ovim prostorima teško rasuditi koji je društveni element više štete nanio ovom nefunkcionalnom sistemu, ipak sam stava da su društveno-političke elite te koje su nas u jurnjavi za komadom olešene društvene svojine i nekontrolisanom pomamom za njenim strvljenjem, sahranile i dovele do nivoa bestijalnog primitivluka. U ovoj zemlji se više ne vodi ni prividan kulturni dijalog, niti se makar jedna društvena tema može sprovesti bez cirkuskog šeirenja, a ove redove pišem u vrijeme kada u Crnoj Gori tema statističkog popisa stanovništva prerasta u bljutavu papazjaniju partijskih interesa u kojoj se statistici, nasuprot opšte otimačine, ljudsko dostojanstvo svodi na grešku”, zabilježio je on.
Bonus video:
